Sve su češći primjeri preranog početka puberteta, čiji se prvi znaci javljaju kod djevojčica već tijekom sedme godine života, pa i ranije. Iako uzrok tome nije jednoznačno utvrđen, ipak se shvaća da nam kod spomenute pojave, kao i nekih vrlo ozbiljnijih zdravstvenih problema, najviše štete ogromne količine animalnog estrogena, odnosno razni endokrini disruptori, tvari iz okoliša koje mogu mijenjati funkcioniranje hormonalnog sustava ljudi i životinja s posljedičnim neželjenim zdravstvenim učincima, a koje su Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) proglasili globalnom prijetnjom javnom zdravlju, piše tportal.
Danas se zna, kako dodaje, da su nastanak i razvoj određenih bolesti u ljudi povezani ili s hormonalnom stimulacijom ili s hormonalnom inhibicijom, kao što je slučaj kod hormonski ovisnih oblika raka – dojke, prostate, jajnika, endometrija i dr. – zatim sindroma policističnih jajnika, muške i ženske neplodnosti, kriptorhizma (nespušteni testis), hipospadije (poremećaj razvoja muškog spolno-mokraćnog sustava), preuranjenog puberteta, endometrioze (vrlo bolan poremećaj u kojemu tkiva koja normalno oblažu unutrašnjost maternice počinju rasti izvan maternice), poremećaja imuniteta i poremećaja funkcije štitnjače.
‘Stoga se s pravom u znanstvenoj javnosti sve više pojavljuju hipoteze o uzročno-posljedičnoj vezi između izloženosti endokrinim disruptorima i povećanoj pojavnosti tih bolesti. Primjerice, razmatra se mogući učinak estrogena iz hrane animalnog podrijetla (mliječni proizvodi, meso) na sve raniju pojavu puberteta kod djevojčica te na mušku i žensku plodnost. Postoje opservacijske studije koje pokazuju da djevojčice koje su bile najviše izložene animalnim proteinima, u odnosu na grupu onih koje su to bile najmanje, stupaju sedam mjeseci ranije u pubertet. Sekularna promjena u vremenu ulaska u pubertet i dob prve menstruacije se pomaknula nekoliko godina naniže tijekom 20. stoljeća. Zna se da ranija pojava prve menstruacije predstavlja i rizik za neke kronične bolesti u odrasloj dobi, kao npr. rak dojke i druge hormonski ovisne karcinome’, upozorava Stipišević Rakamarić, napominjući da izloženost fitoestrogenima (genistein iz soje) i izoflavonoidima – kojima obiluje prehrana na bazi voća, povrća, orašastih plodova, žitarica i mahunarki – može neutralizirati prekomjernu estrogensku stimulaciju antagonističkom blokadom estrogenskih receptora.
Studije koje istražuju povezanost izloženosti nekoj tvari i kasnije pojave bolesti, kako ukazuje, uglavnom su epidemiološke retrospektivne i imaju veću znanstvenu težinu od eksperimentalnih istraživanja na animalnim modelima kojima se pokušavalo dokazati da je upravo ‘endokrino ometanje’ mehanizam djelovanja tih tvari.
‘Sa sigurnošću se zna da je učinak endokrinih disruptora najveći i najdalekosežniji u određenim osjetljivim razdobljima života kao što su prenatalni razvoj, djetinjstvo i adolescencija pa postoji sumnja da je u tim periodima i pri nižim dozama moguća toksičnost, a promjene koje nastaju u toj dobi teže se kompenziraju ili su ireverzibilne. Kao endokrini disruptori se često spominju i pesticidi poput DDT-a, poliklorirani bifenili, ftalati (plastifikatori), polifluorirani spojevi u premazima za tave, posudama za hranu, parabeni u kozmetici i farmaceutici te mnogi drugi prirodni i umjetni kemijski spojevi’, navodi Stipišević Rakamarić.
Kao jednu od tvari uz koju je vezano dosta kontroverzi u posljednje vrijeme navodi se bisfenol A, kojem smo izloženi kroz plastičnu ambalažu prehrambenih proizvoda, plastičnim bocama te svojevremeno i bočicama za hranjenje dojenčadi. Takve su bočice kasnije bile povučene iz upotrebe, i to više iz mjera predostrožnosti, nego čvrstih znanstvenih dokaza jer toksičnost bisfenola A pri dnevnoj dozi kojoj je čovjek izložen nije dokazana, unatoč tome što ga se može redovno naći u urinu izloženih odraslih ili djece.
