AUTOR: Kristijan Krkač
Plenum dolazi od latinskog plenarius, a ovo od plēnus što znači pun, ispunjen i zadovoljen (engl. satisfaction dolazi od lat. satisfacere (satis+faciō) u značenju učiniti dovoljno), a antonim mu je prazan prostor ili praznina (lat. vacuum). Plenum znači ispunjen, a dio je fizikalne teorije svjetla prema kojoj je prostor ispunjen eterom (plenum) koji omogućuje svjetlu da putuje prostorom prema valnoj teoriji. Ta je teorija odbačena, kao i pojam etera. Plenum je u smislu društvenog okupljanja „potpuno okupljanje“ ili „okupljanje sviju“. Često se pod „puninom“ misli na okupljanje koje je otvoreno svima, ili barem mnogima, ali to ne treba miješati s „puninom“ pod kojom se misli na okupljanje doslovno mnogih ili čak svih i svakoga na koga spada tema okupljanja.
Plenum studenata FFZG-a proglašen je plenumom ne samo studenata FFZG-a, nego i ZG sveučilišta, svih studenata u RH i nacionalnim pitanjem. Taj je proglas možda dijelom izraz megalomanije kao patološkog precjenjivanja samoga sebe, a možda i izraz trika kojim se dakle istomišljenicima koji nemaju nikakve sveze sa studentima FFZG-a omogućuje sudjelovanje u plenumu, pri čemu „nemaju nikakve sveze“ znači da nisu ni na koji način neposredno relevantni za stvar u pitanju (uzgred budi rečeno – što je uopće stvar u pitanju?). Tako se postavlja pitanje ne samo radi li se ovdje uopće o plenumu, nego radi li se čak i o kvorumu? Pitanje je dakle „koga“ i „tko“ prije nego što se pita „koliko“ i „što“?
Kako god bilo, poput teorije etera, tj. prostora „ispunjenog“ eterom koja je odbačena, odbačen je i plenum studenata FFZG-a, barem u prostorima FFZG-a. Zgrada je zatvorena. Zjapi prazna. U njoj vlada vacuum. Sad je to druga priča. Nešto sasvim novo. Iako plenum nije održan „u“ zgradi FFZG-a, ipak je održan „na“ FFZG-u, jer je održan u dvorištu FFZG-a koje je također područje odgovornosti FFZG-a, tako da dekan za „zatvaranje fakulteta“ nije pružio valjano opravdanje, tj. ne dokida njegovu odgovornost, jer se plenum održava na prostoru fakulteta, iako ne i u prostorijama fakulteta.
Naime, spriječiti studente da svoj studentski zbor unajme kao invalidsko pomagalo politikantskom strančarenju jedna je stvar, a istini za pravo i za to treba solidan dokazni materijal, a sasvim je druga stvar spriječiti okupljanje studenata u prostoru njihovog fakulteta što je ujedno i posebno licemjerno ako se ne sprječava to isto okupljanje na prostoru fakulteta, ali ne i u zgradi. Ukratko, dekan je ispraznio prostorije fakulteta, a plenumaši su ispunili ne-prostorijski prostor fakulteta ili parafrazirajući velikog francuskog fizičara, matematičara, filozofa i teologa možemo reći „Vječna tišina ovih beskonačnih prostorija Filozofskog me užasava“. Istina, većina nastavnika s godinama počne prezirati žamor koji dolazi iz predavaonica prije predavanja, ali to je manje zlo, nego da zjape prazne. Prazna prostorija znači da je nešto mrtvo. Želja za znanjem. Puna predavaonica znači da je neka nakupina tkiva još na životu. Štoviše da nešto želi.
Načelno govoreći, koliko god studenti bilo kojeg fakulteta bili ispolitizirani, potpuno svejedno kojim političkim ideologijama i stranačkim strateškim i taktičkim interesima, ipak treba imati zaista solidan razlog da se studentima ne dopusti korištenje prostorija fakulteta koliko god je to njima potrebno tako dugo dok proizvode određene rezultate svog rada za svoje osobno dobro, dobro fakulteta i opće dobro. Ako dekan ima dokaz da to ne proizvode, štoviše da zlorabe prostorije fakulteta i da štete fakultetu, onda neka ih iznese. U protivnom on je u krivu. S druge strane, ako je transparent s natpisom „Što je previše, Previšić je.“ najbolje što studenti znaju i mogu, onda možda bolje nisu niti zaslužili. Naime, zar ljepše ruganje licemjernom dekanu ne bi bilo ne navedeno, nego onako na prvu loptu primjerice „Što je Previšić, Previšić je.“?
