Petir vs. Beljak: Situacija u HSS-u, ili što ako pajser postane jedina opcija?

Krešo Beljak je suspendirao Marijanu Petir, poručivši joj da svakim svojim javnim istupom ugrožava svoju poziciju pred žalbu na stranačkim tijelima. Marijana Petir je pokrenula postupak za isključenje Kreše Beljaka zato što je zatajio ključne obavijesti stranačkim tijelima te ne dopušta kvalitetnu analizu izbora.

Reći će neki, radi se o reprofilaciji stranke te borbi za nadvladavanje između dva tabora u želji za ovladavanjem postotkom oporbene parlamentarne moći (pet zastupnika i sve što s time dolazi u parlamentarnoj demokraciji), onog progresivnog kojega provodi Krešo Beljak (koji je dobro trgovao sa Narodnom koalicijom za pet zastupnika), rekavši kako HSS nema veze sa selom i tradicionalnim vrijednostima poput mišljenja o neprihvatljivosti pobačaja, i Marijana Petir (koja je dobila informaciju kako bi toliko zastupnika, temeljem članstva u istoj europarlamentarnoj obitelji, ponudio i HDZ), koja ne krije svoju orijentaciju HSS-u kao stranci sela i poljoprivredne proizvodnje, želeći redistribuciju poreznog i europskog novca prema poljoprivrednim gospodarstvima, ali ne krije niti svoju simpatiju prema klerikalnim stavovima.

U idejnom smislu, kako to obično biva, istina je negdje u sredini. Radićev nauk imao je izlet i u Seljačku internacionalu, s kojom je dijelio ideju seljačkog udruživanja i etatističke redistribucije novca poljoprivrednim gospodarstvima (ekonomski je, dakle, bio socijalistički). Također, zalagao se za manji politički i društveni utjecaj rimokatoličkog klera u politici Hrvata, dapače, braća Radić imala su iznimne simpatije prema Hrvatskoj starokatoličkoj crkvi.

S druge strane, nije jasno kakav „pajser“ (pri tome ne mislim na pogreške iz kasne mladosti sada uglednog HSS-ovog političara, jer svatko zaslužuje drugu i treću i sedadesettsedmu priliku) od čovjeka moraš biti pa izjaviti kako HSS nikada nije imao veze s konzervativnim vrijednostima, kada je sav HSS-ov put prožet idejama konzervativnih političkih vrijednosti poput Boga, obitelji, hrvatstva ili sloge. Idejni je to kod koji je HSS, kao hrvatski nacionalni pokret, prožimao cijelo vrijeme postojanja. Izjava Kreše Beljaka tu nije neki kuriozitet. Pokušao je on falsificirati biografiju Vlade Gotovca i njegov odnos prema socijalističkom režimu, no to nije tema.

O reprofilaciji stranke na esdepeovsku ili hadezeovsku orijentaciju odlučit će članstvo, simpatizeri i podupiratelji stranke, na nama je prokomentirati završnu hiperdevalvaciju demokratskog procesa u hrvatskim političkim strankama, jer slučaj HSS-a nipošto nije jedini. Danas je recimo Aleksandra Kolarić policiji prijavila telefonske prijetnje vezane uz kandidaturu u SDP-u, a Darinko Kosor, ovih dana, odbija dati najavljenu ostavku na mjesto predsjednika HSLS-a zbog toga što se osim njegovog miljenika Daria Hrebaka (inače diplomiranog kriminalista) kandidirao i profesor Miljenko Šimpraga (do nedavno predsjednik Odbora za znanost i obrazovanje HSLS-a).

Vratimo se mi na izjave, falsifikaciju biografija i povijesti te postupke aktualnog predsjednika HSS-a. Beljak, naime, svojim izjavama i postupcima u hrvatsku politiku vraća metodologiju iz samoga poraća Drugog svjetskog rata.

On, u maniri partijskih establishementa jednostranačkih režima želi fleksibilnim tumačenjem svojih ovlasti, temeljem još fleksibilnijih tumačenja statuta i zakona RH, osigurati svevlašće kako bi imao svoj feud za prakticiranje moći. Izjavama, pak, o tome kako oni koje je suspendirao u toj svojoj navadi samo trebaju doći pred njega i njegove suradnike te se pokajati za svoje mišljenje i javne stavove, uvodi drugarsku kritiku i samokritiku, koja služi uvijek i samo apsolutističkom svevlašću partije nad pojedincem.

Objašnjenjem kako kao član stranke pojedinac ne smije glasovati prema svojoj savjesti na parlamentarnim izborima, on želi ukinuti individualnu slobodu ponašanja, poput poznatog glasovanja kuglicama na jedinim višestranačkim izborima u komunističkoj Jugoslaviji, onima nakon Drugog svjetskog rata, koje je organizirala Komunistička partija. Čini se kako je mnogima, kojima je kuglica odzvonila u krivoj kutiji, pajser tada bio jedina opcija.

Nakon takvih intencija i ostvarenja ukidanja osobnih sloboda hrvatskih državljana, jer članovi HSS-a u ovome slučaju to jesu, postavlja se jedno legitimno pitanje. Čekaju li državne arbitrarne institucije da pajser postane jedina opcija?

Autor: Ivan Brodić/Energypress

Facebook Komentari