AUTOR: Kristijan Krkač
Zašto se mnogi čude raskolu u HSS-u? Isti takav raskol u stranci viđen je više puta u povijesti, samo što je u prvom slučaju raskola srednja struja bila kudikamo jača nego današnja, ali je ipak propala, a niti drugi slučaj raskola nije prošao puno bolje.
Najnoviji raskol nije potekao iz stranke kao reakcija na izvanjska zbivanja, nego izvan stranke kao izraz želje za uništavanjem satelita ili kak im neki vole tepati „narodnjačkog partnera“ ili „nikad konzervativne stranke“ kako utvaraju sami sebi negirajući činjenice poput mentora njihovih mentora. Ovaj raskol proveden je izvana prema istoj špranci kao i u slučaju HSLS-a i HSP-a u vjeri da će par mandata odlučivati o rezultatima izbora što nije bio slučaj. Tako je HSS ostao na vjetrometini vlastite gluposti nasuprot kojoj stoji učenost starih članova koje su komunisti nakon 1945. koristili za stručne poslove, jer su sami bili prosječno vidno neobrazovani.
Danas stranku vodi autokrat s očito totalitarnim sklonostima i još k tome s kriminalnom prošlošću (http://hrvatska-danas.com/2016/09/15/kolekcionar-a-ne-zlocinac-vjerojatan-raskol-i-izumiranje-hss-a-kao-parlamentarne-stranke/), a niti stara-nova vjerojatna protukandidatkinja i predsjednica, trenutno pod suspenzijom, nije se baš iskazala u škakljivim situacijama, nego se posipavala pepelom (to će se tek pokazati, no budimo strpljivi), a i pitanje je gdje je bila kad je navedeni postajao predsjednikom? Oni čine skladan par suprotnosti. To da su suprotni jasno je barem na prvi pogled, ali u čemu se sastoji duboka komplementarnost? Nasuprot njima stoji onih 159 „prvaka stranke“ (tadašnjih 51%) koji su bili neodlučni kad se trebalo odlučiti i na koncu su se osipali, a danas kad se treba okupiti na vlastitim zasadama „današnji vođe“ potenciraju izvanjski uzrokovan sukob kao unutarnji i navlastit, što de facto nije.
Pitanje je li HSS hrvatska i patriotska stranka je besmisleno kad je takva oduvijek bila kao i pitanje je li usmjerena na socijalnu pravdu napose za seljaka i kao takva u najmanju ruku stranka lijevog centra kad je i takva oduvijek bila. I sad se tom izvanjski prouzročenom raskolu HSS-a, koji otvoreno negira dokazive zasade HSS-a u teoriji i praksi, može čuditi samo bedak svoje vrste, kao što će i član ili simpatizer biti razočaran kad se pokaže da nije točno da postoji raskol u stranci. Naime, raskol stranke i raskol u stranci su dva različita događaja, ali je bez daljnjeg moguće da njihovo poistovjećivanje dovede no nestanka stranke.
U državi u kojoj ima više registriranih političkih stranaka nego saborskih „stolica“ propast bilo koje stranke je opće, javno i društveno dobro i blagodat neslućenih razmjera, a napose ako se radi o stranci o kojoj većina populacije zna nabrojati samo 2-3 preminula istaknuta člana, a vis-à-vis toga jedino pametno pitanje o HSS-u danas je tko je onaj tip koji je okamenjeno s fasciklom HSS-a u ruci stajao pokraj Beljka na konferenciji za medije, predmnijevam s dubokim uvjerenjem da je 14. inkarnacija samog Štefa Radića?