Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Apstinenti su oduvijek bili najveća snaga Hrvata, 48% državljana RH s pravom glasa nije glasovalo, a na izbore je izašlo 52% (podatci do 02:00 sata 12. 09. 2016.) što predstavlja možda punokrvan legalitet, ali je prije toga zasigurno anoreksičan legitimitet.
Raspodjela snaga je mnogima iznenađujuća, ali je znalcima očekivana. Birači su rekli da je prošli saziv Sabora RH bio O. K. i da je Vlada RH bila O. K. Raspodjela saborskih mandata uz manje razlike odgovara raspodjeli prethodnog saziva sabora. Oporba je očito podbacila i zbog toga je relativni gubitnik drugi put zaredom. Što to znači?
U pravilu to znači da će se sve već viđeno u nekoj varijaciji ponoviti još jednom u sljedećim tjednima. Možda malo brže, možda s malo manje trzavica, ali u pravilu ponavljanje je srž predloška ili uzorka kojeg vidimo ako gledamo. Ostavljajući na stranu predivne teme o ponavljanju povijesti, ponavljačima, ponovnim iznenadnim susretima, Sizifu, Camusu i ostalima samo bih ponovio riječi mog prijatelja Kristijana Vujičića – „Ponavljanje rista, ponavljanje“.
Pitanje je kakvo je to ponavljanje?
Moguće da je to ponavljanje dobrote. Nekakva slabašna većina i slabašna vlada sa snažnim stremljenjem ka tehničkoj izvedbi koja pak stremi ozbiljnom gospodarskom rastu iznad 3%. Možda je to ponavljanje zla. Ista većina, ista vlada i ista tehnička izvedba nesposobna za ustavne promjene bez dvotrećinske većine, a sposobna za političko kočenje gospodarskih promjena u strahu od gubitka javnih izvora privatnih financija (sad legalno ili nelegalno, Bože moj!).
Kakvo god to ponavljanje bilo, u najgorem slučaju čak i dobro, velim u najgorem, jer zašto onda nije štogod bolje, ono se pokazuje suvišnim. Izbori su imali cijenu, recimo 100.000.000 HRK (ne znam točan podatak). Njihova cijena kao trošak znatno nadvisuje njihove dobrobiti, jer što smo to doznali za taj novac a što nismo mogli spoznati profesionalno načinjenom anketom koja bi koštala maksimalno 5% tog potrošenog novca?
Ako je odgovor ništa, onda se sjetimo tko je sve zagovarao prijevremene izbore. Ne budimo lijeni i sjetimo se i sebe samih ako smo podržavali prijevremene izbore. Hrvati su poznati po mnogim glupostima kojima se sad dodaje još jedna. Spremni su platiti milijune kako bi spoznali nešto što su ionako znali, a nisu spremni platiti niti 1% kako bi spoznali nešto što nitko ne zna; recimo putem obrazovanja, znanosti, istraživanja i tehnologije.
Na koncu, ako među 48% apstinenata, liječenih demokrata, ima onih kojima je ovaj argument bio ključan za neizlazak na izbore, onda su baš oni jedini racionalni ljudi u cijeloj Hrvatskoj. Nasuprot njih, zasigurno 52%, a vjerojatno i puno više državljana s pravom glasa potpune su budale.
