AUTOR: Kristijan Krkač
Zamislimo da će parlamentarni izbori biti provedeni zakonski, iako nije jasno kako je to moguće ako su DIP i Ustavni sud RH bitno kompromitirani jer im je vjerodostojnost upitna. Ostavimo se velikih stranaka HDZSDP i njihovih glasača. Kako stvari stoje, niti jedna od njih neće moći oblikovati dvotrećinsku većinu potrebnu za strateške promjene i odlučivat će malene stranke.
(1) Prva skupina su one stranke koje neće sudjelovati u vlasti ni pod kojim uvjetima. One su zadrta oporba i zanimljive su kad usprkos načelnom stavu podrže odluku koja im se dopada (one misle da je politička prostitucija zlo i u njoj ne žele sudjelovati). Živi zid je tipičan primjer takve stranke i usprkos svemu dobro je da postoji.
(2) Druga skupina su one stranke koje će bez obzira na bilo što nastojati sudjelovati u vlasti, tj. prodati se relativnim pobjednicima. Tu spadaju predstavnici „manjinaca“, dugovječni ili ad hoc oblikovani sateliti velikih stranaka koji figuriraju kao „neovisni“ kandidati (one misle da je politička prostitucija normalna i poželjna djelatnost i rado u njoj sudjeluju).
(3) Treća skupina su stranke koje će prihvatiti sudjelovanje u vlasti pod uvjetom da im relativni pobjednik ustupi dovoljno stranačkih i osobnih dobrobiti, pri čemu nastanak, trajanje i nestanak tih stranaka najbolje svjedoči o racionalnosti tih dobrobiti i ciljeva koje njima nastoje ostvariti (one nude seksualne usluge, ali za poštenu cijenu). HNS i HSS su solidni primjeri.
(4) Četvrta skupina su stranke, na prvi pogled slične onima treće skupine, ali su im dijametralno oprečne, jer postavljaju uvjete relativnom pobjedniku koji nemaju veze niti sa strankom, ni s ljudima, nego s programom, strategijom i taktikom (umjesto da kao kurve prodaju uslugu mušterijama, one relativne pobjednike pretvaraju u kurve, a sebe same u mušterije).
Među malenim strankama rijetko koja se tijekom kampanje odlučuje na korjenitu kritiku velikih, osim dakako onih iz skupine (1), jer ne žele piliti granu na kojoj više vise, nego što sjede. Sve taktiziraju koliko im je dano. Nasuprot tome, stranke iz skupine redovitih kurvi (2) rijetko se odlučuju na otvoreno nuđenje usluga, jer ne žele ispasti to što jesu pred vlastitim biračima koji bi ih tad mogli napustiti, pa nastoje fingirati državništvo. Stranke iz skupine (3) balansiraju između prve dvije taktike. Posebno su opasne jer doslovno javni i opći interes otvoreno, bezočno i neposredno koriste za ostvarivanje privatnog i osobnog.
Nasuprot strankama iz skupine (3) stoje stranke iz skupine (4). One same nisu toliko nova pojava na političkoj sceni, ali novost je pervertiranje od prije perverznog odnosa malih i velikih stranaka. Male stranke dosad su samo figurirale kao sateliti velikih što je svakako perverzno, jer zašto onda nisu formalna krila tih stranaka? Od posljednjih izbora pojavile su se stranke koje taj odnos malih prema velikima još jednom pervertiraju i sad se postavljaju u status mušterije, a relativnu pobjednicu u status kurve. Ako hoćeš vlast, evo ti uvjeti.
Dosad je to pravilo bilo postavljeno nakon oblikovanja većine i Vlade RH, ali ovaj put na djelu je novost. Jedna je stranka ne samo postavila uvjete, nego ih je postavila kao uvjete koje treba zadovoljiti prije oblikovanja većine i glasovanja o Vladi RH. To je zasad samo MOST nezavisnih lista, ali za nadati se kako će takve uvjete postaviti i ostale iz četvrte skupine.
Mostovih 5 uvjeta su više nego zdravorazumski: „(1) izmjene Zakona o financiranju političkih stranaka (redukcija izvora i visine prihoda), (2) izmjene Zakona o pravima i dužnostima saborskih zastupnika (rezanje prava i penali za neispunjenje obveza), (3) hitno donošenje strategije gospodarenja otpadom (hitnost nalaže EU), (4) izmjene Zakona o HNB-u (Državna revizija kontrolirala bi poslovanje HNB-a), (5) prva faza reforme lokalne uprave i samouprave (smanjenje političara i činovnika u općinama)“.
Čini se da su dva pitanja ovdje odlučujuća. Prvo je koliko će stranaka iz četvrte skupine postaviti uvjete, da ih tako nazovemo pred-većinskog i pred-potvrdnog koaliranja i hoće li se dovoljno podudarati u konkretnim uvjetima? Drugo je kako će završiti bitka među malim strankama, tj. konkretno između onih skupina (1) i (4) s jedne strane i onih skupina (2) i (3) s druge strane?
Maleni pomaci u odnosima tih skupina malih stranaka mogu dovesti do velikih promjena u rezultatima izbora, pri čemu je demokratski poželjno da stranke skupina (1) i (4) nadvise stranke skupina (2) i (3). To bi naime bio demokratski napredak u odnosu na napredak postignut na prethodnim izborima, a sve ostalo bi bio povratak na stanje 1995.-2015., ili još gore, povratak u jednopartijski sustav prije 1991.
