Piše: prof. dr sc. Kristijan Krkač
Danas, na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, u RH neće biti velikih komemoracija.
Neće biti prosvjeda raznih udruga, akcija i pokreta koji se bave štićenjem žrtava kojima je uskraćena sloboda u ime samovolje i autoritarne vladavine.
Neće biti velikih proglasa svih koji žive od propagiranja samo jednih žrtava samo jednog totalitarnog i autoritarnog režima, jer njihov je režim autoritarniji i totalitarniji od režima njihovih suparnika i njihove su žrtve veće od žrtava drugih.
Nedužna žrtva autoritarne i totalitarne svijesti i djelovanja nema ideologiju, političko usmjerenje, stranku, niti život. Ona je prvotno određena samo time što je “žrtva” i što je “nedužna”. Nadalje, određena je time što je nedužna žrtva “autoritarne svijesti”. Ona prvotno nema stranku, nema političko usmjerenje, niti ideologiju, ali ima pretrpljenu nepravdu. Samo to ima.
Sve su nedužne žrtve autoritarnih i totalitarnih režima iste i jednake već samim time što su to što jesu, tj. “nedužne žrtve autoritarnih i totalitarnih režima”. Neće biti manje ili veće žrtve, niti manje ili više nedužne, niti će im progonitelji biti manje ili više totalitarni i autoritarni ako ih, sad bolje ili lošije, ne brane njihovi navodni branitelji, jer “Sloboda nema cijenu.”
Mi stariji, koji smo svoje formativne godine proveli u totalitarnom i autoritarnom režimu, navodno samim time najbolje znamo što znači biti neslobodan, pa zatim slobodan i dužni smo prenositi to iskustvo na mlađe rođene u slobodi.
Ma nemamo mi blage veze ni o čemu. Ono za što si umišljamo da naša prednost zaista nam je uteg oko vrata, jer slobodu možemo misliti samo iz njoj suprotne neslobode. Mladi, rođeni u slobodi moraju misliti svojom glavom i svoju slobodu misliti iz nje same, pa kako si urede, tako će i im i biti, a tek ako im zatreba, uvijek mogu zaviriti u obiteljsku povijest kako bi se podsjetili kako je to biti neslobodan.
Svima koje među članovima obitelji imaju barem jednog pretka koji je bila/bio nedužna žrtva totalitarnog i autoritarnog režima, sasvim svejedno kojeg, i kojem niti groba ne znaju, iskrena sućut.
