Gost Novog dana bio je Ivan Lovrinović, ekonomski strateg koalicije Jedina opcija (Živi zid, Promijenimo Hrvatsku i Udruga Franak).
Puno se govori o ekonomskim programima, zašto je Jedina opcija je najbolja opcija?
“Mi smo u to uvjereni. Svjedoci smo proteklih 20 godina što su napravile ove dvije najveće stranke i one su uzrok našeg postojanja i pojavljivanja. Da su dobro radile mi ne bismo bili u politici. Napravili smo spoj mladosti, iskustva, ljudi iz znanosti i biznisa i ljudi koji se bore protiv raznih devijacija. I zbog toga što je naš ekonomski program napravljen po svim pravilima struke i iza njega stoji niz stručnjaka, ekonomista.”
Po čemu je različit od programa HDZ-a i SDP-a?
“Kratko – 20 godina su nas vodile te stranke. Mogu li nas ljudi koji su nas doveli u ponor izvesti iz njega? Normalno da ne mogu. Oni su kao jajetu, i danas nude iste stvari, samo se u cifri malo razlikuju i kako će to medijski predstaviti. Mi nemamo razloga trgovati, ljudi smo koji imaju čiste namjere, raspolažemo znanjem i želimo to pretočiti u praksu i za to nam trebaju mandati.”
Kažu da velike stranke nude stabilnost, a vi avanturu i nesigurnost?
“Medijski spinovi će se još pojačavati, nazivat će nas anarhistima i to je nama jasno, da će nas tako kvalificirati. Što bi bili prvi potezi? Želimo riješiti problem nezaposlenosti. Najvažnije je da čovjek radi, on po Ustavu ima pravo raditi. Za to morate upaliti neke motore i cilindre koji pokreću te motore: potrošnja, izvoz, investicije… Mi znamo kako to treba napraviti, preko univerzalnog programa zapošljavanja. Uvijek imate 70, 80 tisuća onih koji neće htjeti raditi, ostali bi se mogli zaposliti u okviru programa. Dobivali bi mjesečnu plaću od oko 3000 kuna neto. Danas im plaćamo 2,3 milijarde kuna da sjede i ne rade ništa. Kad dobiju plaću, trošit će novac, od toga će se puno vraćati državi. Financirat ćemo ih iz uštede programa refinanciranja kunskog javnog duga. On je 170 milijardi kuna, prosječno se država zaduživala uz 5 posto. Kada pokrenemo program refinanciranja u toku godinu dana te dugove možemo refinancirati uz 2 posto. Uskoro ćemo prezentirati novi Zakon o javnoj nabavi. Mi možemo na bagatelnim javnim nabavama (do 200.000 kuna) može uštedjeti oko dvije milijarde kuna. Zamislite koliko se onda može uštedjeti na velikim javnim nabavama. Mi imamo poznate izvore financiranje, a oni najavljuju što žele, a ne kako će napraviti.
Svaki dobar ekonomist gleda da ono što je najopasnije prvo rješava. Najveće opterećenje proračuna je po kamatama, po kreditima. Krajem 2008., bili smo dužni 4,8 milijardi kuna, danas je to 12 milijardi. To je užasan rast. Deset posto ide za plaćanje kamata. Jeste li vidjeli da ikoja vlada to ide prvo rješavati? Ne. Nisu smjeli dirati u financijski sektor, već su udarili po radnicima i đacima. Ceh je platio srednji sloj koji je skoro uništen. Mi imamo program koji ima svoju glavu i svoj rep. Univerzalnim programom zapošljavanja dat ćemo priliku svima da rade. To nije avantura.
Godinama imamo negativnu selekciju, sve lošije kadrove u Vladi i ministarstvima. Oni intelektualne usluge plaćaju 900 milijuna. Pa što onda ona radi tamo?
Najamnine prostora za sebe plaćaju 800 milijuna kuna, a država ni ne zna koliko prostora ima. Sve to govori da vlada jedno rasulo, negativna selekcija i sad kad smo došli mi koji imamo konkretna rješenja, naravno da bacaju spinove. Oni koji su nas uvalili u krizu nas ne mogu izvući.”
Često se govori da želite promijeniti politiku HNB-a.
“Velike su manipulacije vezane uz moje ime i monetarnu politiku prema HNB-u. U Saboru sam govorio za promjene u Zakonu o HNB-u. Mi želimo da HNB posluje i da bude onakva središnja banka kakva je središnja Europska banka i središnje banke zemalja EU.
Nađite negdje snimku gdje sam se zalagao za devalvaciju, ali kad pojedinci to ponavljaju onda ljudi počnu vjerovati. Zalažem se za deprecijaciju, slabljenje kune jedan do dva posto godišnje. Te promjene su toliko male da ih u gospodarstvu nitko ne osjeti. Da su to radili zadnjih 20 godina gospodarstvo bi bilo konkurentnije, a kuna bi bila na 9,5 eura. Želimo europeizaciju i bankarstva i načina poslovanja HNB-a i da rad HNB-a bude transparentan. Kolika se panika digla kad smo htjeli da dođe Ured za revizija. HNB je jedina državna ustanova u kojoj se ne provodi revizija, a sve druge zemlje EU to rade. Nikakva delvavacija ni eksperimenti, već samo ono što svaka europska banka treba raditi: mjerama poticati gospodarstvo, pogotovo u krizi.”
Što bi značilo za građane da je euro 9,5 kuna? Bi li im rate kredita bile veće?
“Ponavljam, riječ je o 20 godina, to bi bila drugačija situacija. Svake godine se smanjuje vrijednost kune, ljudi bi bili destimulirani uzimati kredite u stranim valutama. Važnije je reći da imamo i program i rješenje za razduživanje građana.
Kako?
“Ako je uzeo 750.000 kuna kredit uz 7 posto na 30 godina, rata mu je oko 4800 kuna. Ako bi on taj kredit refinancirao (skupi kredit zamijeniti jeftinijim), uzeti novi kredit uz 2,3 posto i zatvoriti onaj 7 posto rata bi bila 1200, 1300 kuna na mjesečnoj razini.”
Koje banke bi davale takve kredite?
“Tu i jest ključni problem. Jer HNB bankama ne odobrava kunske kredite pa su one bile prisiljene od svojih majki uzimati skupe kredite. Živimo u dobu najmanjih kredita. Uzmite Sloveniju, Italiju… Kamatne stope su najniže ikad. Zašto bi naši ljudi onda plaćali 5,6 posto? Imamo mogućnosti da u teškim vremenima refinanciramo skupe kredite. Izlažem se opasnosti da me konkurencija počne napadati i udarati, ali želim to reći. Sva rješenja moraju biti jednostavna. Konačno moramo imati kompetentne ljude, a ovo dosad su bili eksperimenti.”
Koliki bi morao biti državni proračun?
“Državni proračun se sigurno ne bi trebao povećavati. Možemo uštedjeti na kamatama.”
Kako otplatiti dugove koji stižu na naplatu 2017.?
“Javnost nije dobro upoznata. Imamo unutrašnji i vanjski dio javnog. Opasnost imati vanjski dio veći. 60% je domaći 40 vanjski. Nije toliko alarmantna situacija jer kad kažemo dužni smo 47 milijardi prema vani sad se svi hvataju za glavu, ali najveći dio duga su napravile privatna poduzeća i banke. Država na raspolaganju ima 13 milijardi eura deviznih rezervi, a njene obveze su 20 milijardi eura. U tom smislu taj dug je upravljiv, ali konačno moramo pokrenuti ekonomski rast, moramo imati više od 3,2 posto, jer kad to imate znači da radimo samo za kamate. Ako se ekonomija razvija kako treba, dugovi nisu takav problem.”
Napuštate li vašim idejama postulate tržišne ekonomije. Je li to državno kontrolirana ekonomija?
“Nipošto. U kriznim vremenima svaka država intervenira. Što bi se desilo Americi da nisu pokrenuti projekti vlade? Raspala bi se američka ekonomija i povukla dobar dio svijeta. Sva mudrost ekonomije je da se treba znati kontrolirati udio državne intervencije. Po prirodi stvari, u teškim vremenima treba ispraviti ono što je tržište napravilo kao problem.”
Jeste li gledali debatu? Jesu li realne brojke koje oni iznose. smanjenje PDV-a, poreza na dohodak?
“I mi se zalažemo za povećanje neoporezivog dijela dohotka na 5000 kuna i povećanje minimalca kroz četiri godine. PDV se ove godine sigurno ne može smanjiti, eventualno sljedeće, ali nakon pedantnih analiza.
Oni sve polažu na rast ekonomski, a ne analize. Ponavljam, oni koji su nas doveli u ovo, ne mogu nas izvesti. Oni prodaju obećanja. Vidio sam u Saboru i sve mi je jasno. Tu mi je jasno zašto smo se mi priključili u politiku: Da ne gledamo ljude na kolodvoru kako plaču i ispraćuju svoju djecu.”
Velike stranke najavljuju programe, ali ne i ljude koji pi provele ti mjere. Možete li Vi reći neka imena?
“Dopustite da i mi imamo pravo na takav način ponašanja. Izlažete se riziku da vam konkurencija krade ideje. Vidite koliko Most krade moje ideje, a u iduće dane možete očekivati još više toga. Ja sam napustio Most jer su oni napustili moj program. Sinčić i ja smo, kad još nismo bili zajedno, kad se rušila Vlada, branili ekonomski program zbog kojeg je Most osvojio 300 tisuća glasova.”
