Hrvatski znanstvenik s adresom u Edinburghu u Velikoj Britaniji Igor Rudan osvrnuo se na svom fb-u na najnovija postignuća znanosti u liječenju karcinoma.
ZNAČAJAN NAPREDAK U LIJEČENJU RAKA VLASTITIM IMUNOSTANICAMA UZ POZNAVANJE GENETSKIH MUTACIJA
Ne znam sjeća li se itko ove naslovnice “Večernjeg lista” otprije 5 mjeseci (Slika 1), kad sam predvidio za 2018. točno ovo što se danas dogodilo. Rak muči čovječanstvo od pretpovijesnih vremena, a dugo vremena nismo protiv njega imali nikakvih obrana osim mogućnosti da ga kirurški odstranimo, nadajući se kako smo ga uhvatili na vrijeme, prije no što se proširio po tijelu. Zatim smo uveli i zračenje, koje je brzorastuće tumore tkiva posebno osjetljivih na zračenje moglo dobro kontrolirati, ne čineći pritom toliku štetu zdravim stanicama.
Ta su prva dva načina borbe bila neselektivna i nisu zahtijevala pretjerano razumijevanje prirode poremećaja u tumoru. Zatim je uvedena i kemoterapija, kao treće važno oružje koje je uzimalo u obzir točne mehanizme poremećaja rasta stanice, te je u ovisnosti o tome pokušavala djelovati toksično na stanice raka, imajući na žalost pritom i brojne vrlo neugodne nuspojave za bolesnika.
Međutim, danas smo napokon čuli ono čemu se svi dugo nadamo – za prvi uspješan slučaj liječenja karcinoma dojke u relativno mlade žene (Slika 2), koji je bio agresivan i značajno proširen, te koji se više nije mogao izlječiti ni operacijama, ni zračenjem, ni kemoterapijom. U ovakvih bolenika, kojima medicina više jednostavno ne može pomoći jer drugih oružja osim spomenuta tri nismo imali, provode se u zadnjih nekoliko godina eksperimentalne terapije. Kod njih se kombinira znanje o genetskim mutacijama u tumoru s uzgojem vlastitih imunih stanica, koje su specifično senzibilizirane na tumor. Uzgajanje milijardi takvih imunostanica izvan tijela, u laboratoriju, i zatim njihovo ubrizgavanje natrag u krv bolesnika, može očito pronaći i pobiti sve stanice raka posvuda u organizmu, bez ikakve štete za bolesnika (Slika 3 – treba je pažljivo proučiti!), predstavljajući znanstvenu fantastiku prema ovim prethodnim oblicima liječenja, kojima je ovaj novi pristup nadmoćan u baš svakom pogledu.
Želim pritom reći kako ja osobno sada ne mogu pomoći nikome tko je obolio, jer ovdje jednostavno prenosim i objašnjavam tek opis prvog uspješnog slučaja ovakvog liječenja, postignut u USA kod raka dojke, i sve je ovo još uvijek vrlo eksperimentalno. Bile su vjerojatno potrebne stotine neuspješnih pokušaja kod prethodnih bolesnika u neizlječivim stadijima bolesti kako bi se u jedne bolesnice dobio ovakav rezultat, jer tako znanost funkcionira, čovjek mora biti spreman i nakon 100 ili 200 neuspjeha ponovo pokušati i zato znanost nije za svakoga, već samo za one najupornije. No, sada kad znamo da se ovako nešto može postići, dobili smo službeno i novu, četvrtu liniju obrane protiv raka: kombinacijom velikog znanja kojeg smo stekli o genetici, s jedne strane, i imunologiji s druge, dobili smo oružje protiv raka znatno moćnije i sigurnije za pacijenta od svih do sada korištenih.
Divno je živjeti u vremenu stalnog napretka temeljem znanja, u kojem se svaki dan nalaze sve bolja rješenja za ljudske probleme, sve efikasnija i elegantnija. Ovo je velik dan za medicinu. Drago mi je i što se pokazalo kako ovaj prilično senzacionalističan naslov s naslovnice Večernjeg lista povezan s mojim predviđanjima napretka znanosti u 2018. otprije pet mjeseci, kojega nisam sam birao i bojao bih ga se baš tako staviti, ipak nije bio bez podloge. Trebat će sada nekoliko godina da se sve to bolje razumije i usavrši, ali važno je znati već danas da je to moguće, i da je budućnost liječenja raka u kombinaciji genomike i imunoterapije, što bi konačno moglo biti dovoljno kad se jednom usavrši, a za to će sada biti potrebne godine.
