U prosjeku, prijevarni tekstovi sadržavaju osam riječi, a istiniti tekstovi sedam. Nije uvijek lako reći laže li vam netko u lice, a daleko je teže uočiti laže li vam netko u poruci.
Nova analiza koja se bazira na stotinama razgovora otkrila je da žene imaju tendenciji koristiti više riječi kad lažu s puno osobnim zamjenica poput ‘ja’. S druge strane, muške lažljivce će biti teže otkriti jer se čini kako im nedostaju mnogi znakovi.
Činjenica je da koriste manje riječi u porukama. U istraživanju objavljenom u arXiv istraživači sa Sveučilišta Cornell razvili su Android aplikaciju za razmjenu poruka kako bi prikupili uzorke tekstualnih poruka velikog broja sudionika.
Tijekom sedam dana, istraživački je tim prikupio ukupno 1.703 razgovora. Zatim su uklonili razgovore koji nisu sadržavali laži, ostavljajući ih s 351. Nakon razdvajanja lažnih i istinitih poruka, tim je mogao odrediti prosječan broj riječi za svaku vrstu poruke, kao i za spol i status studenata. Promatrali su i postotke ‘samosvijesti’ (kao što su ja, ja i samo ja) i druge riječi (vi) kao i fraze poput ‘vjerojatno, moguće, sigurno,…’ Podaci otkrivaju da su tekstualne poruke koje sadrže laži u cjelini duže od istinitih tekstova.
U prosjeku, prijevarni tekstovi sadržavali su 8 riječi, dok su istiniti tekstovi sadržavali 7. No, to se razlikuje kod spolova. Žene u prosjeku koriste 8 riječi u tekstualnoj poruci, ali imaju tendenciju koristiti 9 kad lažu. Muškarci, međutim, koriste oko 7 riječi i u istinitim i u lažnim tekstovima, piše Večernji list.
