Obitelj, akademici, hrvatski branitelji, predstavnici državnih institucija i brojni prijatelji odali su počast istaknutom matematičaru, publicistu i velikom zagovorniku očuvanja istine o Domovinskom ratu akademiku Josipu Pečariću.
U prostorijama HVIDR-e Grada Zagreba, u Slovenskoj ulici 21, u utorak 10. studenoga održana je komemoracija u spomen na akademika Josipa Pečarića (1948. – 2026.), istaknutoga hrvatskog matematičara, redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, publicista i neumornog zagovornika očuvanja povijesne istine o Domovinskom ratu.
Komemoraciju su zajednički organizirali Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), Zajednica udruga i članova HVIDR-e Grada Zagreba te Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara.
Uz članove obitelji, hrvatske branitelje, znanstvenike i prijatelje, posljednju počast akademiku Pečariću odali su predstavnici državnih institucija, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te brojnih braniteljskih udruga.
O njegovu iznimnom znanstvenom, publicističkom i društvenom djelovanju govorili su Mladen Pavković, brigadir Željko Kalić, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, akademici Andrej Dujella i Kuzma Kovačić, sisački biskup mons. Vlado Košić, general Ivica Primorac te predsjednik HVIDR-e Ante Tandara.
Počast su odali i državni tajnik Tomislav Galić, izaslanik ministra obrane, Igor Štimac, general Željko Šiljeg, Mijo Crnoja, Stanko Šarić, Anton Kikaš, Damir Borovčak i brojni drugi uglednici.
Znanstveni opus koji je prešao nacionalne granice
Tijekom komemoracije posebno je istaknut izniman znanstveni doprinos akademika Pečarića, čiji opus obuhvaća više od 1200 znanstvenih radova. Njegov međunarodni ugled potvrđuje i činjenica da je bio među deset najcitiranijih matematičara na svijetu.
Uz znanstveni rad, iza sebe je ostavio i velik publicistički opus te brojne knjige kojima je dao značajan doprinos hrvatskom društvenom i intelektualnom životu.
Govornici su posebno naglasili njegovu dugogodišnju potporu hrvatskim braniteljima, zauzimanje za očuvanje dostojanstva Domovinskog rata te dosljednost u zastupanju vlastitih uvjerenja i domoljubnih vrijednosti.
Domoljublje za njega nije bilo prigodna riječ, nego životni izbor
Posebno emotivno obraćanje uputila je Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i dugogodišnja prijateljica akademika Pečarića.
Istaknula je njegovu ljudsku veličinu, intelektualnu hrabrost i nepokolebljivu dosljednost u obrani vrijednosti do kojih mu je bilo stalo.
“Za tebe domoljublje nije bilo prigodna riječ, nego životni izbor. Svojim si perom neumorno branio dostojanstvo hrvatskih branitelja, vrijednosti Domovinskoga rata i pravo hrvatskoga naroda na istinu o vlastitoj povijesti”, poručila je Gregurić.
Naglasila je kako akademik Pečarić iza sebe ostavlja neprocjenjivu znanstvenu i publicističku ostavštinu, ali i trajnu obvezu budućim generacijama da čuvaju vrijednosti za koje se tijekom života zauzimao.
Komemoracija je završena zahvalom obitelji, govornicima i svim nazočnima koji su došli odati počast preminulom akademiku.
U završnoj poruci istaknuta je trajnost njegova djela i doprinosa: “Tvojim odlaskom završava ovozemaljski život, ali tvoje djelo ostaje trajno upisano u svjetsku baštinu.”
Akademik Josip Pečarić otišao je, ali njegovo znanstveno stvaralaštvo, publicistički rad i zalaganje za hrvatske nacionalne vrijednosti ostaju dio trajne baštine koju je ostavio iza sebe.
Neka mu je vječna slava i hvala!, kaže Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara.
Biskup Vlado Košić ranije se oprostio od svog prijatelja.
Homilija na misi zadušnici za pok. akad Josipa Pečarića
Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na misi zadušnici za pok. akad Josipa Pečarića
Zagreb, crkva Krista Kralja, 5. listopada 2026.
Čitanja: Fil 3,3-8a; Mt 5,1-12
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Ali što mi god bijaše dobitak,
to poradi Krista smatram gubitkom.
Štoviše, čak sve gubitkom smatram
zbog onoga najizvrsnijeg,
zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega.
Iz evanđelja po Mateju (Mt 5,1-12)
Radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima.
U Wikipediji čitamo o opusu Josipa Pečarića:
Njegova djela dijele se na: stručne, matematičke rasprave, i na publicistiku i povijest. Dok je na području matematike stekao nezaobilazni autoritet i ugled, svojim publicističkim i povijesnim djelima stekao je mnoge neprijatelje. Pa ipak i ta su djela za našu sadašnjost i budućnost nezaobilazna.
Izvanredan dapače jedinstveni znanstvenik, dokazani matematičar – akademik Josip Pečarić jedan je među prvih 10 na svijetu – posebno se isticao kao „kralj nejednakosti“, pisac je i mnogih domoljubnih povijesnih knjiga, koje također iznose vrijednost nekih u našoj javnosti zanemarenih ili čak napadanih pojedinaca, a za koje je on smatrao da su veličine i posvećivao im svoje knjige. Tako ima preko 100 knjiga vezanih uz tu domoljubno-povijesnu tematiku.
Među temama njegovih knjiga su: Franjo Tuđman, Mile Budak, Marko Perković Thompson, general Slobodan Praljak, Dario Kordić, Josip Šimunić, Vjenceslav Čižek, Mladen Pavković, biskup Mile Bogović…
Osobite pak teme bile su mu: Haški sud, Jasenovac, Vukovar, Domovinski rat…
Prema pročitanoj Božjoj riječi rekao bih da je Josip Pečarić bio onaj koji je, kako veli Gospodin, blaženi jer je bio progonjen: „Radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima.“
Josip Pečarić bio je borac za istinu protiv laži; borac za pravdu protiv nepravdi; bio je strastveni borac, koji se nije brinuo za svoju reputaciju ni tražio pljesak publike, dapače rugao im se… Bio je revizionist u najboljem značenju te riječi: jer dok u javnom i dominantnom narativu vladaju laži on je imao hrabrosti suprotstaviti se i tražiti istinu – u biti znanosti i jest revizionizam, što očito oni koji to napadaju ne razumiju, jer bez neprestanih istraživanja i novih spoznaja kojima se nadopunjuju ili posve mijenjaju odnosno revidiraju dosadašnje spoznaje, znanosti ne bi ni bilo; volio se šaliti, dapače bio je u nekim slučajevima i sarkastičan: npr. srpske agresore je rado nazivao zečevima i pravio šalu kako je pretvoriti ljude u zečeve doista zločin – a radi se o bijegu srpske vojske pred hrvatskom vojskom u Oluji; nije se bavio politikom, ismijavao ju je; samo je jednog političara volio – bio je to Franjo Tuđman; rekao bih da je bio velik, jedan od najvećih Hrvata… poput Matoša ili Eugena Kvaternika, vođe rakovičke bune… Josip Pečarić volio je mlade, besplatno im je dijelio svoje knjige, bio je član naše Zaklade fra Bonifacije Ivan Pavletić za stipendiranje studenata u Sisačkoj biskupiji.
I meni najvažnije: bio je moj prijatelj. Zato sam tužan što je otišao, ali sam na naše prijateljstvo ponosan i drago mi je da me takav čovjek smatrao svojim prijateljem.
Otkrio sam ga kao hrabrog i prkosnog intelektualca kada je predsjedniku Vlade napisao javno pismo – u jeku sveopćeg progona generala Gotovine – u kojem predlaže da se gen. Antu Gotovinu predloži za Nobelovu nagradu za mir, budući da je spasio Bihać iste sudbine koja je prije pogodila Srebrenicu. Tada sam rekao u sebi: To je pravi čovjek, moram ga poduprijeti.
A onda sam još jednom bio potpisnik javne molbe Vladi RH da se u Hrvatsku vojsku uvede kao službeni pozdrav Za dom spremni! čime bi se jednom zauvijek zaustavile rasprave o tome je li to stari pozdrav ili iz Drugog svjetskog rata ili iz Domovinskog rata. Kada se nešto službeno uvede, tada se to više ne propitkuje, kao npr. novac kuna.
Znam da je njegov pristup i njegovo neupitna intelektualna superiornost mnoge dovodila do ludila (npr. I. Goldsteina), ali to je bila njegova metoda: dovesti raspravu do paradoksa, i onda poentirati.
Možda bismo mogli reći, kao što je general Klein rekao predsjedniku Tuđmanu nakon Oluje, kako će njegovu veličinu shvatiti tek budući naraštaji. Tako bih volio, i nadam se da će se dogoditi, da će veličinu akademika Pečarića shvatiti i priznati budući naraštaji.
Neka mu Gospodin udijeli svoj mir i uvede ga u zajedništvo svetih, u Kraljevstvu nebeskom.
Njegovim kćerima i njihovim obiteljima, svima koji su izgubili dragu osobu i člana svoje obitelji, neka utjeha bude Gospodin koji nam je obećao: Radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima. Bogu hvala!
Počivao u miru Božjem!
Amen.
