Budućnost ratovanja mogla bi izgledati potpuno drukčije nego danas. Američka obrambena tvrtka Anduril predstavila je koncept autonomnog borbenog sustava Thunder, koji bi mogao povezivati borbene helikoptere i velike bespilotne letjelice s rojevima manjih dronova.
Cilj je stvoriti novu generaciju zračnih snaga sposobnih probijati neprijateljsku obranu uz znatno manji rizik za ljudske posade.
Thunder donosi novu dimenziju ratovanja
Američka obrambena kompanija Anduril predstavila je koncept koji bi mogao označiti važan zaokret u razvoju moderne vojne tehnologije. Riječ je o sustavu Thunder, autonomnoj borbenoj letjelici s rotorskim pogonom, osmišljenoj kako bi povećala borbenu učinkovitost i preživljavanje postojećih i budućih borbenih zrakoplova s posadom.
Posebnost ovog koncepta krije se u povezivanju ljudskih pilota i bespilotnih sustava. Umjesto da piloti sami ulaze u najopasnije zone, autonomne letjelice mogle bi preuzeti dio najrizičnijih zadataka, djelovati ispred borbenih helikoptera i lansirati čitave skupine manjih dronova.
Time bi se otvorila mogućnost stvaranja svojevrsnog zračnog štita od bespilotnih letjelica, mamaca i specijaliziranih sustava koji bi zajedno djelovali protiv neprijateljskih položaja.
Ukrajina već pokazuje kako izgleda rat budućnosti
Rat u Ukrajini postao je jedno od najvažnijih poligona za proučavanje budućnosti ratovanja. Masovna uporaba bespilotnih letjelica pokazala je koliko se brzo mijenja izgled suvremenog bojišta.
Dronovi se danas koriste za izviđanje, nadzor, napade i ometanje neprijateljskih operacija. Njihova brojnost i relativno niski troškovi proizvodnje stvaraju ozbiljne probleme tradicionalnim vojnim sustavima.
Prema analizi koju je objavio Jerusalem Post, na suvremenim bojištima sve je važnija kombinacija različitih vrsta bespilotnih letjelica, od malih izviđačkih dronova do velikih platformi sposobnih nositi dodatne letjelice i naoružanje.
Upravo bi takav pristup mogao postati temelj budućih vojnih operacija.
Helikopteri ostaju iza, a autonomni sustavi ulaze prvi u najopasniju zonu
Jedan od najzanimljivijih dijelova koncepta Thunder jest način na koji bi surađivao s klasičnim borbenim helikopterima.
U promotivnom prikazu Andurila pojavljuju se borbeni helikopteri Apache koji se suočavaju s neprijateljskom protuzračnom obranom. Umjesto da odmah uđu u područje najveće opasnosti, ispred njih djeluje bespilotna letjelica koja preuzima ključnu ulogu.
Ona lansira veći broj manjih dronova i mamaca čija je zadaća zbuniti i neutralizirati neprijateljske obrambene sustave. Nakon toga otvara se prostor za djelovanje drugih borbenih platformi.
Takav koncept mogao bi značajno promijeniti način planiranja zračnih operacija. Najopasnije zadatke preuzimali bi autonomni sustavi, dok bi ljudske posade djelovale iz povoljnijih i sigurnijih položaja.
Veliki dronovi mogli bi postati svojevrsni nosači manjih letjelica
Thunder otvara i širu mogućnost razvoja velikih bespilotnih platformi koje bi u budućnosti mogle prenositi čitave skupine manjih dronova.
Takvi sustavi ne bi bili ograničeni samo na zrakoplovstvo. Slična tehnologija mogla bi se primjenjivati na kopnenim oklopnim vozilima, tenkovima i pomorskim platformama.
Kao primjer već postojećeg pristupa spominje se američki MQ 9 Reaper, koji može nositi različite vrste naoružanja, a konceptualno i manje bespilotne sustave.
Prednost takvog pristupa jest mogućnost da velika i skuplja letjelica ostane na sigurnoj udaljenosti od neprijateljske obrane, dok prema cilju šalje manje i jeftinije dronove.
Takve letjelice često se nazivaju potrošnim sustavima jer su namijenjene misijama u kojima je njihov gubitak prihvatljiviji od gubitka skupog borbenog zrakoplova i njegove posade.
Hoće li rojevi dronova postati najveća noćna mora protuzračne obrane?
Razvoj sustava poput Thundera pokazuje da se vojna tehnologija sve više udaljava od koncepta u kojem jedna skupa letjelica samostalno izvršava cijelu misiju.
Budućnost bi mogla pripadati povezanim sustavima u kojima veliki dronovi, manje autonomne letjelice, mamci i klasični borbeni zrakoplovi djeluju kao jedinstvena cjelina.
To bi moglo stvoriti potpuno nove izazove za protuzračnu obranu, koja bi se morala istodobno nositi s velikim brojem različitih prijetnji.
Ipak, Thunder je zasad predstavljen kao koncept i tehnološka vizija, a njegov stvarni operativni potencijal tek treba dokazati.
Jedno je sigurno: iskustva iz Ukrajine i ubrzani razvoj autonomnih sustava pokazuju da se pravila ratovanja mijenjaju velikom brzinom. A ono što danas izgleda kao futuristički koncept, sutra bi moglo postati standard na svjetskim bojištima.
