Desetljećima se temperatura od 37 stupnjeva Celzijevih smatrala zlatnim standardom ljudskog zdravlja. Međutim, sve više znanstvenih istraživanja pokazuje da današnji ljudi u prosjeku imaju nižu tjelesnu temperaturu nego generacije prije 150 godina. Znanstvenici pokušavaju otkriti što je razlog toj promjeni i znači li to da bismo trebali promijeniti dosadašnje shvaćanje normalne tjelesne temperature.
Priča o 37 stupnjeva kao standardnoj ljudskoj temperaturi počinje još u 19. stoljeću. Njemački liječnik Carl Wunderlich tijekom 1860 ih godina odlučio je istražiti je li povišena tjelesna temperatura samostalna bolest ili tek znak nekog drugog zdravstvenog problema.
U razdoblju od 15 godina prikupio je više od milijun mjerenja tjelesne temperature kod približno 25.000 pacijenata različite dobi i spola. Na temelju opsežnih podataka zaključio je da prosječna temperatura zdravih odraslih osoba iznosi 37 stupnjeva Celzijevih. Vrijednosti iznad 38 stupnjeva smatrao je pokazateljem vrućice.
Njegovo istraživanje postalo je temelj medicinske prakse, a brojka od 37 stupnjeva desetljećima se koristila kao univerzalna referentna vrijednost.
Novo istraživanje pokazuje da je normalna temperatura niža
Iako je Wunderlichov rad bio iznimno važan za medicinu, novija istraživanja pokazuju da se prosječna ljudska tjelesna temperatura tijekom posljednjih stoljeća postupno smanjivala.
Američki znanstvenici analizirali su podatke iz triju velikih baza koje su obuhvatile gotovo 190.000 ljudi i mjerenja provedena između 1862. i 2017. godine. Rezultati su pokazali da je današnja prosječna tjelesna temperatura odraslih bliža 36,4 stupnja nego tradicionalnih 37.
Istraživanje je vodila Julie Parsonnet sa Sveučilišta Stanford, stručnjakinja za zarazne bolesti. Prema njezinim rezultatima, prosječna tjelesna temperatura muškaraca danas je približno 0,59 stupnjeva niža nego kod muškaraca rođenih početkom 19. stoljeća.
Sličan trend zabilježen je i u zajednicama koje žive daleko od urbanih sredina. Antropolozi su, primjerice, pratili pripadnike naroda Tsimane u amazonskoj prašumi. Njihova prosječna tjelesna temperatura početkom 2000 ih iznosila je oko 37 stupnjeva, dok je do 2018. pala na približno 36,5 stupnjeva.
Kako prenosi BBC, promjena je zabilježena nakon dva desetljeća velikih društvenih i gospodarskih promjena koje su utjecale na svakodnevni život te zajednice.
Bolje zdravlje i suvremeni način života mogli bi biti ključni razlozi
Jedno od mogućih objašnjenja pada prosječne tjelesne temperature jest poboljšanje općeg zdravstvenog stanja stanovništva.
U 19. stoljeću ljudi su se suočavali s brojnim zaraznim bolestima, lošim higijenskim uvjetima, nedovoljnom stomatološkom skrbi i ograničenim mogućnostima liječenja. Tuberkuloza, dizenterija i reumatska groznica bile su znatno češće nego danas.
Danas su cijepljenje, bolja prehrana, dostupnost zdravstvene zaštite i kvalitetniji higijenski uvjeti značajno smanjili učestalost brojnih infekcija.
Parsonnet objašnjava da imunološki sustav tijekom borbe protiv infekcija troši energiju, a njezina potrošnja povezana je s proizvodnjom topline. Kada je organizam zdraviji i rjeđe se bori s infekcijama, smanjuje se i potreba za takvom potrošnjom energije.
Promjene su vidljive i među pripadnicima naroda Tsimane. Bolja higijena, korištenje obuće i poboljšani sanitarni uvjeti smanjili su izloženost parazitima i drugim infekcijama.
Važnu ulogu mogao bi imati i suvremeni način života. Ljudi danas velik dio vremena provode u prostorima u kojima je temperatura regulirana grijanjem ili klimatizacijom.
Organizam zbog toga ne mora trošiti toliko energije na održavanje stabilne tjelesne temperature u promjenjivim vanjskim uvjetima. Upravo bi ta manja potreba za prilagodbom okolišu mogla pridonositi postupnom snižavanju prosječne temperature.
Je li moguće da je prvotno mjerenje bilo pogrešno?
Ipak, znanstvenici se ne slažu u potpunosti oko razloga zbog kojih je prosječna tjelesna temperatura danas niža.
Medicinski povjesničar i stručnjak za zarazne bolesti Philip Mackowiak smatra da dio razlike možda proizlazi iz načina na koji su se temperature mjerile u 19. stoljeću.
Kada je imao priliku pregledati jedan od Wunderlichovih staklenih termometara, primijetio je da je njegova kalibracija bila približno dva stupnja viša od one na suvremenim uređajima. To bi moglo značiti da su tadašnja mjerenja bila viša od stvarnih vrijednosti.
Mjerenje temperature u to je vrijeme bilo znatno zahtjevnije nego danas. Stakleni termometri sa živom bili su dugi približno 30 centimetara, a pacijenti su morali mirno ležati između 15 i 20 minuta kako bi se dobila odgovarajuća vrijednost.
Dodatni problem predstavlja činjenica da je Wunderlich temperaturu uglavnom mjerio ispod pazuha, dok se danas često koriste oralna mjerenja. Različite metode mogu dati različite rezultate, zbog čega usporedba povijesnih i suvremenih podataka nije jednostavna.
Međutim, Parsonnet smatra da pogrešna kalibracija ne može u potpunosti objasniti uočeni trend. Njezin tim analizirao je i podatke američkih ratnih veterana prikupljene između 1862. i 1930. godine. Pokazalo se da su osobe rođene ranije imale višu prosječnu tjelesnu temperaturu od onih rođenih kasnije.
Sličan rezultat dobiven je i analizom novijih podataka, prikupljenih suvremenijim termometrima. To upućuje na zaključak da je riječ o stvarnoj biološkoj promjeni, a ne samo o razlici u mjernim uređajima.
Četiri čimbenika koja utječu na normalnu tjelesnu temperaturu
Prosječna tjelesna temperatura nije jednaka kod svih ljudi. Na nju utječe nekoliko čimbenika, a vrijednosti se mogu mijenjati i tijekom dana.
1. Dob
Starije osobe u pravilu imaju nešto nižu tjelesnu temperaturu. Razlog je usporavanje metabolizma i smanjena tjelesna aktivnost, zbog čega organizam troši manje energije.
2. Spol
Žene u prosjeku imaju nešto višu tjelesnu temperaturu od muškaraca. Ta razlika može biti prisutna i izvan razdoblja menstrualnog ciklusa. Znanstvenici još nemaju potpuno objašnjenje za tu pojavu.
3. Vrijeme mjerenja
Tjelesna temperatura mijenja se tijekom dana u skladu s cirkadijalnim ritmom. Najniža je uglavnom u ranim jutarnjim satima, između tri i pet sati, dok najviše vrijednosti doseže u kasnim poslijepodnevnim satima, između 16 i 18 sati.
4. Visina i tjelesna masa
Više osobe mogu imati nešto nižu tjelesnu temperaturu jer zbog veće površine tijela gube više topline. S druge strane, veća tjelesna masa može biti povezana s blago višom temperaturom.
Trebamo li zaboraviti pravilo o 37 stupnjeva?
S obzirom na sve veći broj istraživanja, postavlja se pitanje treba li se vrijednost od 37 stupnjeva i dalje smatrati univerzalnom normalnom tjelesnom temperaturom.
Neki medicinski izvori već su prilagodili svoje preporuke. Među njima su poznati medicinski priručnik Harrison’s Principles of Internal Medicine i stručna internetska baza podataka UpToDate.
Stručnjaci pritom upozoravaju da se pojedinačne vrijednosti ne bi trebale tumačiti kao stroge granice između zdravlja i bolesti. Razlika između 36,99 i 37,01 stupanj nema nikakvo dramatično medicinsko značenje.
Kako piše BBC, mnogo je važnije uzeti u obzir individualnu uobičajenu temperaturu, dob, zdravstveno stanje i druge simptome nego se oslanjati isključivo na jednu brojku.
Ipak, izrazito niske ili visoke vrijednosti mogu upućivati na ozbiljan zdravstveni problem. Kod odraslih osoba temperatura niža od 35 stupnjeva ili viša od 40 stupnjeva razlog je za posebnu pozornost i liječničku procjenu.
Znanstvenici tako još istražuju zašto se ljudsko tijelo tijekom posljednjih 150 godina postupno hladi. Poboljšanje zdravstvenih uvjeta, manje infekcija, promjene načina života i moguća odstupanja u povijesnim mjerenjima samo su dio objašnjenja.
Jedno je zasad jasno: 37 stupnjeva više se ne može smatrati univerzalnom vrijednošću koja jednako vrijedi za sve ljude.
