Hrvatski odvjetnik Tomislav Jonjić reagirao je na polemike oko Aleksandra Maršavelskog, zagrebačkog sveučilišnog profesora i člana Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, upozoravajući na, kako smatra, ozbiljna pitanja koja otvara njegov javni angažman u Srbiji.
Jonjić ističe kako je hrvatska javnost tek nakon medijskih istupa i objava o Maršavelskovu sudjelovanju u aktivnostima povezanima sa srpskim studentskim pokretom počela propitivati njegovu ulogu u hrvatskim institucijama, osobito s obzirom na članstvo u tijelu koje nadzire rad sigurnosno-obavještajnih agencija.
Pritom postavlja pitanje tko je Maršavelskog predložio za članstvo u Vijeću, tko je podržao njegov izbor i prema kojim kriterijima se biraju osobe koje sudjeluju u nadzoru sigurnosnog sustava Republike Hrvatske.
Posebno upozorava da Maršavelski nije prvi član tog tijela čiji su politički stavovi izazvali javne polemike. Kao primjer navodi Gordana Bosanca, bivšeg člana Vijeća, kojega povezuje sa sličnim političkim svjetonazorima.
Jonjić se osvrnuo i na raniji stručni sukob s Maršavelskim oko sudske odluke kojom je poništena odluka iz 1945. godine o osudi daljskog župnika Josipa Astaloša.
Kao odvjetnik koji je u tom postupku zastupao Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Jonjić tvrdi da je Maršavelski svojim javnim tumačenjem pokušao osporiti pravno značenje postignutog rezultata. Posebno mu zamjera interpretaciju načela presumpcije nevinosti, odnosno pitanja odnosa između neosuđivanosti i dokazivanja krivnje.
Prema Jonjićevim riječima, na njegove tadašnje javne reakcije u medijima i na društvenim mrežama većina javnosti nije reagirala, što danas vidi kao dio šireg problema nedovoljnog nadzora nad imenovanjima u državna tijela.
U svojoj objavi odvjetnik zato otvara pitanje političke odgovornosti onih koji predlažu i biraju članove institucija zaduženih za nadzor sigurnosno-obavještajnog sustava.
“Mi sami u ključne institucije hrvatske države ugrađujemo ljude koji služe tuđinskim interesima i ciljevima!”, upozorava Jonjić.
Zaključno poručuje kako aktualna polemika nije samo pitanje jednog profesora ili jednog imenovanja, nego i pitanje kriterija, odgovornosti i transparentnosti pri izboru ljudi koji obnašaju važne javne dužnosti.
“Imamo, dakle, ono što smo sami mudro izabrali! Idemo opet utrtim stazama, birajmo one koji će nas prepustiti kojekakvim Maršavelskima te nas prodati za šaku zobi”, zaključuje Tomislav Jonjić.
Tomislav Jonjić:
“KASNO PALJENJE – Hrvatska javnost, po običaju, kratko pamti i kasno pali. Kad je Aleksandar Maršavelski izišao iz ormara (tj. javno priznao svoju jugoslavenstvom natopljenu spregu s tzv. srpskim studentima), društvene je mreže preplavilo zgražanje nad činjenicom da tako nastupa zagrebački sveučilišni nastavnik i član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, dakle – čovjek koji ima pristup tajnim dokumentima hrvatskih sigurnosno-obavještajnih službi.
Iako njegovi ideološko-politički pogledi (i neke druge sklonosti) nisu nikakva tajna, nikoga prije, nažalost, nije zanimalo kako je Maršavelski postao članom tog tijela; nikoga ne zanima tko ga je predložio i tko je sve glasovao za njegov izbor. Nikome nije palo na pamet da je svojedobno član istoga tog vijeća bio i Gordan Bosanac, čovjek sličnih pogleda i sklonosti, kojega sada vidimo razdragana na ulicama beogradske čaršije. Drugim riječima, mi sami u ključne institucije hrvatske države ugrađujemo ljude koji služe tuđinskim interesima i ciljevima!
Nitko (ili skoro nitko) se nije zgražao kad je prije više od pola godine Maršavelski (kao nastavnik na katedri kaznenog prava) tumačio da neosuđivana osoba nije nevina, nego – valjda – ona treba dokazivati svoju nevinost, a ne treba tužitelj dokazivati njezinu krivicu.
Tako je Maršavelski, naime, pokušao protumačiti revizijsku odluku Županijskog suda u Osijeku kojom je poništena odluka iz ljeta 1945. o pravosudnom umorstvu daljskog župnika Josipa Astaloša. Zastupao sam u tom postupku od početka do kraja Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, a kad je Maršavelski pokušao obezvrijediti naš uspjeh u postupku, javno sam se, i na društvenim mrežama i u „Hrvatskom tjedniku“, sablažnjavao nad njegovim moralnim i stručnim harakirijem, počinjenim u ime jugoslavenstva.
Velika većina je šutjela, a šutjet će i ubuduće. Imamo, dakle, ono što smo sami mudro izabrali! Idemo opet utrtim stazama, birajmo one koji će nas prepustiti kojekakvim maršavelskima te nas prodati za šaku zobi”.
Dr. Vukušić prozvao sigurnosno-obavještajne službe: Tko tu koga uistinu kontrolira?
