Ugledni kirurg dr. Hrvoje Tomasović oštro je kritizirao izvanrednog profesora zagrebačkog Pravnog fakulteta Aleksandra Maršavelskog zbog njegovih aktivnosti u Srbiji, kojima se sam pohvalio, i sudjelovanja u radu Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Posebno je problematizirao činjenicu da je Hrvatski sabor Maršavelskog imenovao članom tijela koje nadzire rad hrvatskih obavještajnih službi.
U javnom istupu Tomasović je iznio niz teških optužbi na račun Maršavelskog, dovodeći u pitanje njegovu političku nepristranost, akademsku ulogu i primjerenost imenovanja u tijelo zaduženo za građanski nadzor sigurnosnog sustava.
Povod za njegovu reakciju navodi se u medijskim istupima u Srbiji, u kojima je Maršavelski govorio o svojem sudjelovanju u aktivnostima studentskog pokreta, uključujući izradu političkih strategija, oblikovanje oporbenih lista i posjete blokiranim fakultetima u Beogradu.
Posebnu pozornost izazvala je tvrdnja da je Maršavelski u tim aktivnostima koristio pseudonim Prijatelj studenata.
Sporno imenovanje u tijelo za nadzor tajnih službi
Tomasović smatra kako je sudjelovanje sveučilišnog profesora u političkim aktivnostima u susjednoj državi posebno osjetljivo zbog njegove istodobne funkcije u hrvatskom sustavu građanskog nadzora sigurnosnih službi.
Postavio je pitanje kako je moguće da osoba koja je, prema njegovim navodima, aktivno sudjelovala u političkim procesima u Srbiji bude imenovana jednim od članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.
Pritom je otvorio i pitanje kriterija kojima se Hrvatski sabor vodio prilikom imenovanja članova tog tijela, kao i mogućih sigurnosnih i političkih implikacija takve odluke.
“Kako se to zove? Veleizdaja?”, upitao je Tomasović, izražavajući nezadovoljstvo činjenicom da osoba čije političko djelovanje smatra spornim sudjeluje u nadzoru hrvatskih sigurnosnih institucija.
Optužbe o političkoj ideologiji i utjecaju na obrazovanje
U nastavku svojega istupa Tomasović je kritizirao i akademsku ulogu Maršavelskog, dovodeći u pitanje kakve vrijednosti i političke stavove prenosi budućim generacijama pravnika i javnih djelatnika.
Posebno je problematizirao utjecaj sveučilišnih profesora na oblikovanje budućih političkih i društvenih lidera, upozoravajući na ono što smatra ideološkim utjecajem na hrvatsko obrazovanje.
Najžešći dio njegovih optužbi odnosi se na povezivanje političkog djelovanja Maršavelskog s konceptom takozvanog “Srpskog sveta”. Tomasović tvrdi da iza različitih političkih metoda vidi istu ideološku matricu te iznosi ocjene o navodnim velikosrpskim političkim ambicijama.
“Koliko je Hrvatski svet i Hrvatska politika retardirana i okupirana vidi se jasno koga mi puštamo na fakultete i kome dajemo vlast nad obrazovanjem, tj zaglupljivanjem Hrvatskog puka. Pitanje je li moguće da jedan ovakav lik bude profesor na Hrvatskom pravnom fakultetu? Je li moguće da je Hrvatski Sabor ovog velikosrbina imenovao jednim od 6 članova vijeća za nadzor hrvatskih obavještajnih službi i dao mu je uvid u rad istih? Kako se to zove? Veleizdaja? Pustiti velikosrbina da nadzire naše službe?????
On je aktivno radio na rušenju Vučića jer se radi o notornom Srbinu i navodnom antinacionalisti. On je jedan od ovih novih hrvatskih i zagrebačkih profesora koji “odgajaju” i spremaju nove hrvatske lidere koji će stvarati novu državu, zapravo Srpski svet.
On je Srbin i velikosrbin, samo ima drugu metodologiju, a ideologija mu je ideologija kralja Aleksandra. Srpski svet, Velika Srbija. Ne mora se ni zvati Srbija, može se zvati i Hrvatska! Nije bitno kako se zove, bitno je tko vlada. A naravno samo da vladaju Srbi”, ocijenio je dr. Tomasović.
Otvara se pitanje odgovornosti Sabora
Slučaj ponovno stavlja u fokus način izbora članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i kriterije koji bi trebali jamčiti njihovu neovisnost, nepristranost i povjerenje javnosti.
Pritom valja razlikovati političko djelovanje, akademski angažman i eventualnu kaznenu odgovornost. Samo sudjelovanje u političkim aktivnostima u Srbiji, čak i ako je riječ o aktivnostima protiv tamošnje vlasti, ne predstavlja automatski dokaz veleizdaje niti sigurnosne nepodobnosti.
Tomasovićeve prozivke stoga otvaraju pitanje na koje bi nadležne institucije trebale odgovoriti činjenicama, jesu li pri imenovanju Maršavelskog provedene sve potrebne provjere i postoje li okolnosti koje bi mogle utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju povjerene dužnosti?
Tomasović je i citirao Maršavelskog:
“Kao student prava sudjelovao sam u studijskom posjetu Haagu, gdje smo se upoznali sa suđenjima ratnim zločincima – ljudima koji su 1990-ih predstavljani kao heroji. Moj cimer u Haagu bio je Savo Manojlović, današnji vođa pokreta Move-Change, s kojim sam i danas prijatelj. Predrasude su se rušile pred našim očima među studentima iz zemalja koje su ratovale u prethodnom desetljeću. Bili su to mali koraci, a vi ste gradili mostove solidarnosti diljem regije, koja je posljednje dvije godine bila uz vas dušom i srcem.
Dozvolite mi da se predstavim. Zovem se Aleksandar Maršavelski i profesor sam na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Kao student, saznao sam da je moje djetinjstvo bilo otrovano ratnom propagandom mržnje i nacionalizma. Tijekom ratova 1990-ih, na površinu su isplivale duboko nemoralne osobe – od ratnih zločinaca i profitera koji su pljačkali državna poduzeća dok su ljudi ginuli na bojnom polju, do jednog Thompsona koji je gradio popularnost na ustašama, od čega se sad ograđuje. Danas sam član pravnog tima koji vodi inicijativu da se njemu i pripadnicima HOS-a zabrani ustaški pozdrav “Za dom spremni”.
Dr. Vukušić prozvao sigurnosno-obavještajne službe: Tko tu koga uistinu kontrolira?
