Vojni analitičar Marinko Ogorec smatra da bi tehnokratska vlada mogla smiriti političke napetosti u Srbiji nakon promjene vlasti. Uoči izbora u Izraelu upozorava na neizvjesnu utrku, dok američku strategiju prema Iranu ocjenjuje pogrešnom.
Političke promjene u Srbiji, predstojeći izbori u Izraelu i međuizbori u Sjedinjenim Američkim Državama mogli bi imati dalekosežne posljedice na međunarodne odnose i sigurnosnu situaciju. O tim je temama vojni analitičar Marinko Ogorec s Veleučilišta Velika Gorica i Sveučilišta Libertas govorio na HRT-u na Studiju 4 komentirajući aktualna politička kretanja, izazove novih vlasti i moguće posljedice sukoba na Bliskom istoku.
Srbija nakon Vučića: Prilika za smirivanje napetosti
Govoreći o političkim promjenama u Srbiji, Ogorec smatra da Aleksandar Vučić nije imao mnogo prostora za osporavanje izbornog rezultata zbog velike razlike i raspoloženja građana.
“Nije imao mogućnosti da se opcije promjene. Drugo, već je imao ljude na ulici. Da nije bilo slavlja, da je pokušao manipulirati, tko zna što bi se dogodilo”, rekao je Ogorec.
Smatra da bi nova politička većina trebala lakše dogovoriti formiranje vlasti, a kao moguće rješenje za Srbiju izdvaja tehnokratsku vladu. Takva bi vlada, prema njegovu mišljenju, mogla smanjiti političke napetosti i otvoriti prostor za rješavanje gospodarskih i institucionalnih problema.
“Srbiji bi možda najbolje rješenje za sada bila tehnokratska vlada, jedino ona može spustiti loptu”, istaknuo je.
Promjena vlasti mogla bi utjecati i na odnose sa susjedima. Ogorec očekuje da bi Srbija i Hrvatska napokon mogle početi razvijati stabilnije dobrosusjedske odnose, no upozorava da Hrvatska pritom mora nastaviti jačati vlastite obrambene kapacitete.
“Jedino jamstvo koje Hrvatska može dati u sigurnosnom pitanju je dobro obučena, dobro osposobljena, uvježbana i naoružana, motivirana hrvatska vojska. Hrvatska treba nastaviti razvijati uravnotežene oružane snage, za sada ih još nemamo”, rekao je.
Istodobno očekuje da bi Srbija mogla usporiti daljnje naoružavanje jer će nova vlast imati druge prioritete i troškove. Kada je riječ o odnosima Beograda i Moskve, ne smatra da će tradicionalne veze dviju država nužno predstavljati problem. Poruku Kremlja da očekuje konstruktivne odnose s novim srbijanskim vodstvom vidi i kao poziv i kao upozorenje.
Izrael: Netanyahu ima snažnu konkurenciju
Za razliku od Srbije, politička situacija u Izraelu znatno je složenija, smatra Ogorec. Ondje se politička borba odvija u uvjetima dugotrajnih sukoba i visokih sigurnosnih napetosti, zbog čega je ishod izbora teško predvidjeti.
Benjamin Netanyahu, unatoč brojnim kritikama, među dijelom birača i dalje uživa potporu kao čvrst sigurnosni i vojni lider. Njegov je problem, smatra Ogorec, to što se suočava s ozbiljnim suparnikom koji također ima vojno iskustvo i zagovara čvrstu sigurnosnu politiku.
Jedan od ključnih izazivača je Gadi Eisenkot, bivši načelnik izraelskog glavnog stožera, koji najavljuje promjenu vlasti i utvrđivanje odgovornosti za Hamasov napad 7. listopada.
Ogorec smatra da Netanyahuov politički opstanak ne ovisi samo o tome hoće li izgubiti vlast, nego i o tome hoće li biti ozbiljno politički diskreditiran.
“Nije dovoljno Netanyahua maknuti s političke pozornice, mora ga potpuno diskreditirati ako sebi želi dobro”, rekao je, govoreći o Eisenkotovim izgledima.
Pritom upozorava da promjena premijera ne mora nužno značiti i zaokret u izraelskoj politici prema Palestincima. Prema njegovoj procjeni, Eisenkot ne pokazuje da bi u tom pitanju bio bitno umjereniji od Netanyahua.
Na birače bi, smatra Ogorec, mogli snažno utjecati sigurnosni propusti koji su prethodili Hamasovu napadu, kao i posljedice izraelskih vojnih operacija protiv Irana. Šteta koju su pretrpjeli izraelski gradovi mogla bi postati važan čimbenik u procjeni dosadašnjeg vodstva.
Iran kao strateški problem za Trumpa
Govoreći o sukobu s Iranom, Ogorec je posebno kritičan prema procjenama američkog predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog vodstva. Smatra da su se odluke donosile na temelju pogrešnih pretpostavki te da se situacija pokazala mnogo složenijom nego što se očekivalo.
“Trump je potpuno pogriješio, pouzdao se u procjene Netanyahua, koje su bile potpuno pogrešne. Vidi se da je procjena rađena na temelju pogrešnih pretpostavki. Venezuela se ne može ponoviti u Iranu”, ocijenio je Ogorec.
Kao jedan od ključnih problema ističe iransku mogućnost utjecaja na pomorske pravce i međunarodnu trgovinu, posebno preko Hormuškog tjesnaca i tjesnaca Bab el-Mandeb. Takav geopolitički položaj dodatno komplicira mogućnost brzog završetka sukoba i povećava rizike za SAD i zemlje Bliskog istoka.
Ogorec smatra da je izlazak iz sukoba s Iranom jedan od ključnih interesa Washingtona.
“Prije svega da se pokuša izaći iz sukoba s Iranom, to je u krucijalnom interesu SAD-a. Stvorila se avantura kojoj za sada nema kraja, a koju treba završiti”, rekao je.
Dodao je da bi Trump, suočen s dugotrajnim sukobom i njegovim posljedicama, mogao povući američke snage i proglasiti pobjedu.
Unatoč mogućim političkim promjenama u Izraelu, Ogorec ne očekuje da će izbori sami po sebi bitno promijeniti stanje u Gazi. Najveći izazov ostaje pitanje kako zbrinuti stanovništvo i uspostaviti održive odnose na tom prostoru.
Hoće li američki međuizbori donijeti promjene?
Ogorec očekuje da bi međuizbori u SAD-u mogli donijeti određene političke promjene, ali nije uvjeren da će one nužno rezultirati racionalnijim odlukama na međunarodnoj sceni.
Upozorava da politička kretanja u nizu europskih država ne ulijevaju mnogo optimizma te da sve više dolazi do izražaja pitanje sposobnosti političkih lidera da odgovore na složene krize.
“Ovo što vidimo po Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Albaniji, nekako ne daje previše optimizma. Pitanje je kapacitiranosti lidera, recimo jednoj Francuskoj sada treba de Gaulle, a ja ga ne vidim”, zaključio je Ogorec.
Njegove procjene upućuju na to da promjene vlasti, bilo u Srbiji, Izraelu ili SAD-u, same po sebi neće riješiti duboke političke i sigurnosne probleme. Ključni izazov za nove i postojeće lidere bit će sposobnost smirivanja sukoba, donošenja održivih odluka i uspostavljanja stabilnijih međunarodnih odnosa.
