Godinama se istražuje može li prehrana tijekom trudnoće utjecati na razvoj ADHD-a kod djece. Iako su ranija istraživanja pronalazila povezanost između nezdrave prehrane majki i većeg rizika od ADHD-a, nova genetska analiza sugerira da priča nije tako jednostavna.
ADHD, odnosno poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, povezuje se s nizom genetskih i okolišnih čimbenika. Jedno od pitanja koje već neko vrijeme zaokuplja znanstvenike jest može li ono što majka jede tijekom trudnoće imati izravan utjecaj na razvoj ADHD-a kod djeteta.
Prema analizi koju je objavio Psychology Today, ranija istraživanja upućivala su na povezanost između takozvanog zapadnjačkog načina prehrane u trudnoći i povećanog rizika od ADHD-a kod potomaka. Nova studija sugerira da bi dio te povezanosti mogao biti posljedica genetike, a ne same prehrane.
Što su pokazivala ranija istraživanja?
Prethodne studije povezivale su prehranu tijekom trudnoće bogatu životinjskim mastima, rafiniranim žitaricama, punomasnim mliječnim proizvodima te crvenim i procesiranim mesom s većom vjerojatnošću neuroloških i razvojnih poteškoća kod djece.
Jedno od mogućih objašnjenja bilo je da takav obrazac prehrane, među ostalim zbog upalnih procesa koje može poticati, utječe na razvoj mozga fetusa.
Takve su povezanosti zabilježene u više istraživanja, uključujući rad objavljen 2025. godine. Međutim, činjenica da su dvije pojave povezane ne znači nužno da jedna uzrokuje drugu.
Upravo je to ključno pitanje kojim se bavilo novo istraživanje.
Genetika bi mogla objasniti dio povezanosti
ADHD ima snažnu genetsku komponentu. Zbog toga je moguće da isti genetski čimbenici koji povećavaju sklonost ADHD-u utječu i na različite karakteristike prehrane roditelja.
Drugim riječima, ako majka ima određenu genetsku predispoziciju povezanu s ADHD-om, ta bi predispozicija mogla istodobno biti povezana s njezinim prehrambenim navikama. Dijete pak može naslijediti genetske čimbenike povezane s ADHD-om.
Takva situacija poznata je kao genetsko miješanje (genetski konfonder) i može stvoriti dojam da je prehrana tijekom trudnoće izravni uzrok ADHD-a, iako stvarni odnos može biti složeniji.
Kako piše Psychology Today, upravo je razdvajanje genetskih i okolišnih čimbenika jedan od glavnih problema u ranijim istraživanjima.
Nova studija pokušala razdvojiti gene od prehrane
U istraživanju objavljenom 2026. u časopisu Molecular Psychiatry, znanstvenici su primijenili genetski pristup kako bi pokušali utvrditi postoji li doista uzročna veza između prehrane majke tijekom trudnoće i ADHD-a kod djeteta.
Istraživanje je uključivalo majke, očeve i djecu te je koristilo njihove genetske podatke kako bi se pokušao odvojiti potencijalni učinak prehrane od naslijeđenih genetskih karakteristika.
U glavnoj analizi istraživači su koristili podatke o 437 obiteljskih trojki, odnosno majki, očeva i djece. ADHD obilježja djece procjenjivana su u dobi od 10 godina.
Rezultati nisu pružili jednostavnu potvrdu teze da prehrana majke tijekom trudnoće izravno uzrokuje ADHD kod djeteta.
Znači li to da prehrana u trudnoći nije važna?
Rezultate ne treba tumačiti kao poruku da prehrana tijekom trudnoće nije važna za zdravlje majke ili djeteta. Uravnotežena prehrana važna je za normalan razvoj fetusa i opće zdravlje tijekom trudnoće.
Ono što nova studija dovodi u pitanje jest tvrdnja da nezdrava prehrana majke sama po sebi uzrokuje ADHD kod djeteta.
To je važna razlika. Povezanost koja se u ranijim istraživanjima pojavljivala između prehrane i ADHD-a može biti dijelom posljedica genetskih i drugih obiteljskih čimbenika.
ADHD nema jedan jedini uzrok
ADHD je složen neurorazvojni poremećaj na koji utječe velik broj čimbenika. Genetika ima važnu ulogu, ali istražuju se i različiti čimbenici okoliša te ranog razvoja.
Zbog toga znanstvenici moraju biti oprezni kada iz promatračkih istraživanja zaključuju da je određena navika ili izloženost tijekom trudnoće izravni uzrok kasnijeg poremećaja.
Nova genetska analiza ne znači da su sva pitanja o utjecaju prehrane tijekom trudnoće na razvoj mozga konačno riješena. Ona, međutim, pokazuje koliko je važno razlikovati statističku povezanost od stvarnog uzročno-posljedičnog odnosa.
Za roditelje je pritom važna i praktična poruka: rezultati ne podupiru zaključak da se ADHD kod djeteta može jednostavno pripisati onome što je majka jela tijekom trudnoće.
