Saborski zastupnik i gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec prozvao je zastupnike SDSS-a Anju Šimpragu i Milorada Pupovca zbog odnosa prema gradonačelniku Banje Luke Drašku Stanivukoviću.
Zurovec tvrdi da još od početka godine upozorava na Stanivukovićeve političke poruke te da je od Šimprage i SDSS-a tražio da se od njega jasno ograde.
Prema Zurovčevim riječima, razlog za to su Stanivukovićeve ranije izjave o hrvatskom teritoriju, kao i njegovo odnos prema Domovinskom ratu i Oluji.
“Sada je Stanivuković sam skinuo masku i potvrdio sve ono na što sam mjesecima ukazivao“, poručio je Zurovec.
Prozvao Šimpragu zbog okupljanja u Gračacu
Posebno se osvrnuo na svetosavsko okupljanje u Gračacu, na kojem je, kako navodi, u prvom redu sjedila saborska zastupnica Anja Šimpraga.
Zurovec tvrdi da je Šimpraga tada pljeskala te davala zajedničke izjave sa Stanivukovićem.
“Ja sam ju tada, i kasnije više puta, javno pozivao da se ogradi, radi nje same i radi srpske zajednice koju kaže da zastupa. Nije se ogradila“, napisao je.
Istodobno je kritizirao Šimpragu i Pupovca zbog toga što, prema njegovu mišljenju, u hrvatskom javnom prostoru inzistiraju na temama vezanim uz ustaštvo, dok nisu dovoljno jasno reagirali na Stanivukovićeve izjave.
Zurovec o Ratku Mladiću: To nisu tumačenja ni političke ocjene
Velik dio objave posvetio je Ratku Mladiću, bivšem zapovjedniku Vojske Republike Srpske, koji je pred Haškim tribunalom pravomoćno osuđen na doživotni zatvor, među ostalim za genocid u Srebrenici.
Zurovec ističe Mladićevu odgovornost za zločine počinjene tijekom ratova devedesetih, uključujući zločine u Hrvatskoj te opsadu Sarajeva i genocid u Srebrenici.
Njegova reakcija uslijedila je nakon što je Stanivuković najavio odlazak na Mladićev sprovod i zatražio proglašenje dana žalosti.
“Čovjek koji danas najavljuje odlazak na njegov sprovod i očekuje dan žalosti zbog smrti ratnog zločinca osuđenog za genocid ne govori o sjećanju niti o pomirenju“, smatra Zurovec.
Suverenitet Hrvatske nije tehnička kategorija
Zurovec je u objavi naglasio da pravo nacionalnih manjina u Hrvatskoj treba štititi, ali da, kako tvrdi, manjinska prava ne smiju postati sredstvo za djelovanje protiv hrvatske države.
“Suverenost i sloboda Republike Hrvatske nije nešto što nam je palo s neba. Pravo manjine postoji i mora se štititi. Ali pravo manjine nije i ne smije biti legitimacija za one koji tu manjinu koriste kao instrument protiv države u kojoj živi“, poručio je.
Pritom je za postupke Stanivukovića vezao ono što naziva beogradskim političkim i propagandnim projektom, ocjenjujući da se njegov cilj, prema Zurovcu, svodi na relativiziranje hrvatske državnosti i posljedica Domovinskog rata.
Izravno prozvao Pupovca
U završnom dijelu objave Zurovec se izravno obratio Miloradu Pupovcu.
“Milorade, jesam li ja ustaša i nepodoban ako za Draška kažem da je četnik-početnik i ljubitelj Ratka Mladića, ratnog zločinca osuđenog za genocid?“, napisao je.
Zurovec pritom tvrdi da se u hrvatskoj politici primjenjuju različiti kriteriji kada je riječ o osudi ekstremizma i povijesnih simbola.
“Kad netko osporava granice, šutite. Kad netko hvali genocidaša, šutite. Kad netko traži da se od toga ogradite i osudite, vi tražite ustaše“, naveo je.
Šutnja više nije opcija
Na kraju objave Zurovec je ponovno pozvao Anju Šimpragu, Milorada Pupovca i SDSS da se javno i nedvosmisleno ograde od Stanivukovića.
“Šutnja više nije opcija“, poručio je Zurovec, zaključujući kako smatra da su događaji posljednjih mjeseci potvrdili njegova ranija upozorenja.
Dario Zurovec:
“Od siječnja ove godine sustavno i javno upozoravam na ono što se događalo u Gračacu i Kistanjama. Tražio sam od Anje Šimprage i SDSS-a da se jasno i nedvosmisleno ograde od Draška Stanivukovića.
Tražio sam to jer sam znao da političar koji dijelove Hrvatske naziva „našim zemljama“ i „našim opštinama“, koji priziva tzv. Republiku Srpsku Krajinu i relativizira Oluju, nanosi najveću štetu upravo Srbima u Hrvatskoj. Jer čovjek koji osporava suverenitet države u kojoj ta manjina živi, a kasnije se pokaže kao otvoreni ljubitelj osuđenog genocidaša, ne brani ničija prava. On tu manjinu pretvara u instrument tuđeg političkog projekta. Sada je Stanivuković sam skinuo masku i potvrdio sve ono na što sam mjesecima ukazivao.
Na onom svetosavskom okupljanju u Gračacu sjedila je u prvom redu saborska zastupnica Anja Šimpraga. Pljeskala je. Davala je zajedničke, ushićene i sretne izjave sa Stanivukovićem. Ja sam ju tada, i kasnije više puta, javno pozivao da se ogradi, radi nje same i radi srpske zajednice koju kaže da zastupa. Nije se ogradila. Umjesto toga, zajedno s Miloradom Pupovcem uporno traga za ustaštvom po Hrvatskoj, dok prema čovjeku koji je javno osporavao hrvatski suverenitet unutar hrvatskih granica ostaje u potpunoj tišini. Ta tišina nije praznina. Ona je politički stav koji se sada, kad je Stanivuković najavio odlazak na sprovod Ratku Mladiću i zatražio proglašenje dana žalosti, pokazuje u punom svjetlu.
Ratko Mladić nije apstraktna figura iz tuđih knjiga. Bio je zapovjednik u agresiji na Hrvatsku, odgovoran za Škabrnju, Nadin, Kijevo, za napade na Šibenik i Zadar. Zatim opsada Sarajeva, a potom i genocid u Srebrenici u kojem je ubijeno više od osam tisuća ljudi. Haški tribunal mu je za taj krvavi agresorski put pravomoćno izrekao doživotnu kaznu. To nisu tumačenja ni političke ocjene. To su utvrđene činjenice. Čovjek koji danas najavljuje odlazak na njegov sprovod i očekuje dan žalosti zbog smrti ratnog zločinca osuđenog za genocid ne govori o sjećanju niti o pomirenju. On potvrđuje genocidni kontinuitet jednog političkog projekta koji dolazi iz Beograda i koji nikada nije prihvatio ishod Domovinskog rata.
Suverenitet nije tehnička kategorija koja se može relativizirati kad god to odgovara dnevnoj politici Srbije i Republike Srpske. Suverenost i sloboda Republike Hrvatske nije nešto što nam je palo s neba. Pravo manjine postoji i mora se štititi. Ali pravo manjine nije i ne smije biti legitimacija za one koji tu manjinu koriste kao instrument protiv države u kojoj živi.
Iza svega stoji beogradski politički i propagandni projekt. On se samo preoblači. Beograd je nekad govorio o zaštiti ugroženih, danas govori o sjećanju i dostojanstvu. Cilj ostaje isti: relativizirati hrvatsku državnost i zadržati prostor za one koji nisu prihvatili da je Hrvatska slobodna, demokratska i suverena. Stanivuković je samo jedan od nositelja te linije. Oni koji su uz njega na svetosavskoj akademiji u Gračacu stajali, pljeskali i davali zajedničke izjave nisu nedužni promatrači. Oni su sudionici koji su svojom šutnjom i prisutnošću dali legitimitet onome što se tamo događalo, ali i svemu onome što se poslije toga događa i što će se dogoditi u režiji Draška Stanivukovića.
Milorade, jesam li ja ustaša i nepodoban ako za Draška kažem da je četnik-početnik i ljubitelj Ratka Mladića, ratnog zločinca osuđenog za genocid? To pitanje nije retoričko. Ono je precizno. Jer ti i moralni superheroji poput tebe s ljevice godinama određujete što je dozvoljeno govoriti i postavljate granice dopuštenog kada su u pitanju naši međunacionalni i međudržavni odnosi, a u te granice dopuštenog se petljati i kada razgovaramo o posljedicama velikosrpske agresije na Hrvatsku. Ponašate se kao moralna komisija koja podsjeća na one jugokomitete pa ako slučajno netko od nas četniku kaže da je četnik eto vas s optužbama za ustašluk i malograđanstvo. Kad netko osporava granice, šutite. Kad netko hvali genocidaša, šutite. Kad netko traži da se od toga ogradite i osudite, vi tražite ustaše. To više nije obrana manjinskih prava. To je politička selektivnost koja služi jednom projektu i koja srpsku manjinu drži u permanentnoj službi tuđih (čitaj: beogradskih) interesa.
Šutnja više nije neutralna. Ona je izbor. Oni koji su mjesecima imali priliku reći jasnu riječ i nisu je rekli, sada ne mogu tvrditi da nisu znali. Znali su. Vidjeli su. Pljeskali su. I ostali su u tišini baš onda kad je ta tišina postala najglasnija poruka. Bio sam u pravu. Upozoravao sam na vrijeme. I upozoravao sam upravo zato što sam znao kome će najviše naštetiti Draško Stanivuković s osporavanjem države u kojoj srpska nacionalna manjina živi i koji se kasnije pokazao kao otvoreni štovatelj osuđenog genocidaša Ratka Mladića. Najviše je naštetio upravo srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Naštetio je onima koji žele živjeti u Hrvatskoj kao građani, a ne kao instrument tuđe politike.
Još jednom javno pozivam Anju Šimpragu, Milorada Pupovca i SDSS da se jasno i nedvosmisleno ograde od svog gosta od prije nekoliko mjeseci. Od čovjeka koji je u Gračacu i Kistanjama osporavao hrvatski suverenitet, a sada najavljuje odlazak na sprovod ratnom zločincu osuđenom za genocid, Ratku Mladiću. Šutnja više nije opcija”.
