Slučaj nezakonitog odlaganja otpada u Gospiću prerastao je lokalne okvire. Dok institucije najavljuju dodatna ispitivanja, oporba traži odgovornost Vlade, a građani neovisne analize, Hrvatski zavod za javno zdravstvo upozorava da se sam nalaz PFAS spojeva ne može automatski tumačiti kao dokaz trovanja ili neposredne opasnosti za zdravlje.
Afera oko nezakonitog odlaganja otpada u Lici posljednjih je dana postala jedna od najvećih političkih i ekoloških tema u Hrvatskoj. U središtu pozornosti nalazi se gospićka lokacija na kojoj je, prema dosad objavljenim informacijama, godinama odlagan otpad, ali i pitanje mogućeg utjecaja takvog otpada na tlo, podzemne vode i širi okoliš.
Građani traže odgovore, oporba traži odgovornost, lokalni političari najavljuju preventivne mjere, dok Vlada poručuje da će se problem riješiti kroz sanaciju i postupanje nadležnih institucija.
Posebnu pozornost izazvali su PFAS spojevi, skupina kemikalija koje se zbog svoje iznimne postojanosti često nazivaju “vječnim kemikalijama“.
Što zapravo znamo o PFAS-u?
Prema objašnjenju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, PFAS nije jedna kemikalija, nego velika skupina sintetskih spojeva kojih ima približno 10.000. Koriste se desetljećima zbog otpornosti na vodu, masnoću, toplinu i kemijske utjecaje.
Problem je njihova postojanost. Mnogi se vrlo sporo razgrađuju i mogu dugo ostati u vodi, tlu i živim organizmima.
Znanstvena istraživanja za neke bolje proučene PFAS spojeve, poput PFOA i PFOS-a, ukazuju na moguće povezanosti dugotrajne izloženosti s povišenim kolesterolom, promjenama imunološkog odgovora, funkcijom jetre i hormonskog sustava, povišenim krvnim tlakom u trudnoći te povećanim rizikom od pojedinih vrsta raka.
No HZJZ pritom naglašava ključnu stvar: sama detekcija PFAS-a nije dokaz trovanja niti automatski znači da je osoba zdravstveno ugrožena.
Za procjenu rizika potrebno je znati koji je konkretno spoj pronađen, u kojoj koncentraciji, kojim putem osoba dolazi u kontakt s njim i koliko dugo izloženost traje.
Što je s vodom?
Upravo je voda postala jedna od glavnih točaka zabrinutosti nakon što je objavljeno da je na Tonkovića vrilu izmjeren PFAS.
Prema podacima koje je objavio HZJZ, izmjerena koncentracija iznosila je 0,0052 mikrograma po litri, odnosno 5,2 nanograma po litri.
To je oko 5,2 posto vrijednosti od 0,10 mikrograma po litri, koja se primjenjuje kao maksimalna vrijednost za zbroj 20 PFAS spojeva.
HZJZ naglašava da sama prisutnost PFAS-a također ne govori ništa o njegovu podrijetlu. Da bi se utvrdilo potječe li određeni spoj s konkretne lokacije, potrebno je napraviti hidrogeološke i prostorne analize te usporediti obrasce i vrste pronađenih spojeva.
Drugim riječima, nalaz PFAS-a u vodi sam po sebi nije dokaz da je PFAS stigao s gospićkog odlagališta, a ako i je, ne zna se s kojeg.
To je jedna od najvažnijih razlika u cijeloj priči.
Hrvatska nije izoliran slučaj
HZJZ ističe da se PFAS u vrlo niskim koncentracijama pronalazi u vodama za ljudsku potrošnju i u drugim europskim državama.
Tijekom 2025. godine HZJZ je analizirao 473 uzorka vode u Hrvatskoj na 20 PFAS spojeva. PFAS iznad granice kvantifikacije pronađen je u pet uzoraka sirove vode i osam uzoraka obrađene vode.
Primjeri iz drugih europskih država pokazuju da je riječ o široko rasprostranjenom okolišnom problemu.
U Sloveniji su tijekom monitoringa podzemnih voda 2025. PFAS spojevi iznad granice određivanja pronađeni na 118 od 163 lokacije. Njemačko istraživanje vode za piće također je pokazalo mjerljive koncentracije, dok je u švicarskom nacionalnom istraživanju PFAS pronađen u 46 posto analiziranih uzoraka vode za piće.
To, međutim, ne znači da je svaki takav nalaz zdravstveno opasan. Naprotiv, upravo je procjena koncentracije i izloženosti ključna za određivanje rizika.
Od privatnih bunara do Raba
Istodobno se posljedice slučaja više ne razmatraju samo na području Gospića.
Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije pozvao je stanovnike Gospića, Otočca i Senja te općina Perušić i Karlobag koji koriste privatne bunare, cisterne ili lokalne vodovode izvan javnog sustava da dostave podatke radi žurnog prikupljanja informacija o individualnoj i lokalnoj vodoopskrbi.
Zavod pritom izričito navodi da je voda iz sustava javne vodoopskrbe na tim područjima provjerena i sigurna za piće, odnosno da trenutačni podaci ne ukazuju na utjecaj procjednih voda s gospićkog odlagališta na javni vodoopskrbni sustav.
Na Rabu je, međutim, politička rasprava otišla korak dalje.
Klubovi vijećnika Municipiuma i SDP-a predložili su Gradskom vijeću Raba četiri odluke: hitnu nabavu naprednog sustava filtracije na Hrmotinama, zahtjev za sanaciju gospićke lokacije, izvanredni monitoring PFAS-a i teških metala te ispitivanje vode na lokalnim izvorima.
Njihov je argument da eventualni budući problem treba spriječiti prije nego što se pojavi u vodoopskrbnom sustavu.
To je, međutim, zasad preventivni zahtjev, a ne dokaz da je voda na Rabu kontaminirana.
Senj traži odgovore
Zabrinutost se proširila i na Senj i područje Svetog Jurja.
Senjski vijećnik Hrvoje Bezjak zatražio je neovisna ispitivanja tla, podzemnih voda, obale i mora na području Sv. Jurja, pozivajući se na javno dostupne informacije o ranijem odlaganju otpada.
Pritom je važno razlikovati politički zahtjev za ispitivanjem od utvrđene činjenice o onečišćenju.
Ako takve analize budu provedene i javno objavljene, tek će se tada moći ozbiljno govoriti o stvarnom stanju na toj lokaciji.
Pojavile su se i tvrdnje o zdravlju stanovništva
Posebnu pažnju izazvala je gospićka liječnica Mirjana Vrkljan Radošević, koja je javno govorila o zabrinutosti svojih pacijenata i vlastitim analizama uzoraka.
Navela je da je u uzorcima krutog otpada pronašla PFAS i teške metale te da na terenu primjećuje više teških bolesti među mlađim ljudima.
No i sama je pritom rekla da ne postoje znanstveni statistički podaci koji bi dokazali povezanost tih bolesti s otpadom.
To je važna ograda.
Pojedinačni slučajevi bolesti, pa čak ni subjektivni dojam liječnika o povećanju određenih bolesti, ne mogu sami po sebi dokazati uzročno-posljedičnu vezu s određenim kemijskim onečišćenjem. Za takav zaključak potrebne su sustavne epidemiološke studije, podaci o izloženosti i usporedba s odgovarajućim populacijama.
Politika je slučaj pretvorila u pitanje povjerenja
U međuvremenu je ekološka priča postala i ozbiljan politički sukob.
Most je pokrenuo inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi, a SDP i dio lijevo-liberalne oporbe najavljuju vlastiti prijedlog. Kao jedan od razloga navodi se nedovoljno brzo i koordinirano djelovanje institucija, kao i nedostatak pravodobnog informiranja javnosti.
Gordan Bosanac iz Možemo slučaj je već prenio na europsku razinu. Prema njegovim navodima, sedmero stanovnika gospićkog područja sudjelovalo je u istraživanju PFAS-a u krvi, a rezultati se očekuju krajem ovog ili početkom idućeg mjeseca.
Istodobno se u javnosti spominje i moguća odgovornost bivšeg glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, kao i pitanja vezana uz izdavanje dozvola i sustav gospodarenja otpadom.
S druge strane, ministrica Marija Vučković reagirala je na političke aktivnosti oporbe u vezi s drugom problematičnom lokacijom – Poznanovcem – tvrdeći da je država već pokrenula postupak sanacije tog područja.
Najvažnije pitanje više nije samo ima li PFAS-a?
U cijeloj priči možda je upravo to pitanje ključno.
Pitanje nije samo postoji li PFAS, nego gdje se nalazi, u kojoj koncentraciji, odakle je došao i postoji li stvarna izloženost ljudi koja predstavlja zdravstveni rizik.
Za to su potrebni rezultati neovisnih i ponovljenih mjerenja, hidrogeološka istraživanja, analiza samog otpada, analiza podzemnih i površinskih voda te transparentno objavljivanje rezultata.
Jednako je važno ne umanjivati problem, ali ni stvarati zaključke prije nego što ih potvrde stručna mjerenja.
Građani imaju puno pravo tražiti odgovore.
I upravo zato bi najbolji odgovor na nepovjerenje javnosti trebao biti – što više dostupnih podataka, što manje političkog nadvikivanja i potpuna transparentnost rezultata.
Jer ako analize pokažu da nema opasnosti, javnost to mora znati. Ako pokažu onečišćenje, javnost mora znati još prije, i tada mora uslijediti sanacija, zaštita stanovništva i utvrđivanje odgovornosti.
U slučaju koji je od gospićkog odlagališta već prerastao u nacionalno političko pitanje, činjenice će na kraju morati imati posljednju riječ.
Cijelo priopćenje HZJZ-a svakako pročitajte OVDJE.
