Piše i snimio: Zvonimir Zorić – Zvone
Sunčani ponedjeljak, 27. srpnja 2026. godine, unatoč vremenu godišnjih odmora i odlazaka ljudi van iz grada, odlučio je još malo zadržati stanovnike Zagreba u gradu zbog dolaska irsko-aemeričkih celtic punk rock legendi Dropkick Murphysa.
Nakon što su 2012. i 2017. napunili Tvornicu kulture, 2014. Dom sportova, a 2024. SRC Šalatu, sada je, 2026., ponovno došla na red repriza Šalate.
S obzirom na energičan spektakl kojeg su nam ovi nezaustavljivi momci priredili prije dvije godine, niti ove godine vjerni fanovi nisu očekivali ništa manje (kako oni koji su ih došli vidjeti prvi put, tako ni oni koji ih gledaju i slušaju već peti put).
Šalata je svoja vrata otvorila u 19:00 sati, tako da su se već u to vrijeme prvi vjerni fanovi počeli okupljati oko sportskog centra.
Točila se piva i pričale su se priče, a smijeh i veselje odjekivali su svakim uglom samog srca Zagreba.
Prvi su redovi već bili brzo zeuzeti dok se ostatak partera i tribina lagano popunjavao što se vrijeme više približavalo headliner bendu.
Na pozornicu je oko 20:00 sati prvi stao bend An Sula koji je ujedno i službena pregrupa Dropkick Murphysa za ovu ljetnu turneju.
An Slua je irski Oi! punk bend iz Galwaya, a njihovo ime potječe od irskog izraza koji znači “gomila” ili “vojska”.
Prepoznatljivi su, kako po svojim političkim tekstovima, tako i po modernom punk zvuku s dvije gitare žestokih rifova.
Bend kojeg čine vokalist Mic Mac Cana, gitaristi Shane Mac Cana i David Boyle, basist Bernard McKeever i bubnjar Eugene Karrigan do sad su izdali album “Sure look it” te EP “How ya gettin’ on?”.
An Sula dečki, odradili su poprilično dobar posao.
“Zagrijali” su sve prisutne za spektakl celtic punk rockera koji su se krupnim koracima približavali dolasku na pozornicu.
Nakon kraće pauze, smijene opreme i još malo uštimavanja, sve je bilo spremno za glavne aktere večeri – Dropkick Murphyse!
U 21:00, točno prema rasporedu satnice, ova veličanstvena sedmorka istračala je na pozornicu uz ovacije publike i instrumentalnu pjesmu “The lonesome boatman”, nakon koje su odmah uslijedili poznati hitovi Boys are back i State of Massachusetts koji su instantno otvorili mosh pit onih na parteru, a podigli na noge one na tribinama.
Večer koja je nastaveljana u revijalnom tonu isprepletala je stare i nove pjesme opuštenog i zabavnog ritm koje publici nisu dale niti sekunde predaha.
Kao što bend nije ostavio niti sekunde prostora publici za predah, tako nije ni publika bendu, uz konstantne povike “Let’s go Murphys” između pjesama.
Cjelokupnu atmosferu dodatno je začinila konstantna bliska interakcija, kako frontmena Kena Caseya, tako i cijeloga benda s publikom.
Glasnice i dlanovi se nisu štedjeli svih 90 minuta, a pogotovo ne na pjesmama “Johnny I hardly knew ya”, “Rose tattoo”, “Worker’s song” i “Shipping up to Boston”, ali ni na pjesmi “First class loser” kojom je bend iskritizirao Donalda Trumpa njegovu vlast, rekavši da se ponaša kao vladar cijeloga svijeta.
Dropkick Murphys jedan je od onih bendova koji jednostavno čija je set-lista nepredvidiva od samoga početka do samoga kraja, pa je tako i svaka sljedeća pjesma ustvari iznenađenje.
Tako je, s obzirom na dugogodišnju povezanost Dropkick Murphysa i Zagreba, bend odlučio iznimno počastiti publiku pjesmom “Dirty old town” koja je bila rezervirana isključivo za sinoćnju večer turneje.
Pjesma je bila otpjevana jednoglasno od strane publike da je bend samo trebao tržati ritam i melodiju, a Ken pratiti raspjevane glasnice Šalate.
Na samome kraju, koncert je zatvoren pjesmom “Step down” grupe Sick of it all, u čast nedavnom preminulom frontmenu Lou Kolleru koji je na žalost izgubio dvogodišnju borbu s rakom jednjaka.
Dropkick Murphys još su jednom opravdali svoj status živućih celtic punk rock legendi jer su svima pokazali i dokazali da svoje koncerte ne odrađuju rutinirano, već s guštom zabavljaju kako publiku, tako i sami sebe.
Siguran sam da je svatko iz publike, za vrijeme koncerta, barem na tren zaboravio na svoje svakodnevne obveze i probleme i prepustio se pozitivnim ritmovima benda.
Na taj je način bend istovremeno obilježio i 30 godina karijere (s obzirom da su osnovani 1996. godine), a Ken Casey zahvalio publici na podršci tijekom svih ovih godina.
Ovi pozitivni i neumorni dečki oprostili su se od publike uz podjelu autograma i pokoju fotku, tako se nadamo kako ćemo ih uskoro ponovno vidjeti na pozornici Zagreba.
