Pretendent na mjesto hrvatskog premijera Igor Štimac kritizirao je očekivanja da bi studentski pokret u Srbiji mogao donijeti brz i radikalan demokratski zaokret. U svojoj objavi upozorava na duboko ukorijenjene autoritarne obrasce, nacionalizam i mogućnost povratka radikalnih nacionalista na vlast.
Igor Štimac oglasio se o političkim perspektivama studentskog pokreta u Srbiji, izrazivši razočaranje izjavama predstavnika Studentske liste i upozorivši da su očekivanja o brzom zaokretu prema demokratskom društvu, prema njegovu mišljenju, nerealna.
U objavi pod naslovom “Milimetri u kontaminiranom terenu” Štimac ističe da se političke i društvene promjene u Srbiji ne mogu očekivati preko noći, čak ni ako na vlast dođu predstavnici pokreta koji je izrastao iz studentskih prosvjeda.
“Demokratske promjene, ako se i dogode, ovdje ne dolaze u kilometrima, nego u milimetrima”, poručio je Štimac.
Srbija je duboko opterećena autoritarnim obrascima
Obrazlažući svoju ocjenu, Štimac tvrdi da je politička kultura Srbije tijekom gotovo dva stoljeća oblikovana nacionalističkim i ekspanzionističkim idejama. Kao povijesne primjere navodi Načertanije, Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti te politiku Slobodana Miloševića.
Prema njegovoj ocjeni, takvo povijesno nasljeđe ostavilo je duboke posljedice na institucije, medije i političku kulturu, obilježenu klijentelizmom, sektaštvom i autoritarnim navikama.
U tom kontekstu smatra da ni eventualna nova vlast, čak i kada bi proizašla iz studentskih prosvjeda, ne bi automatski predstavljala prekid s postojećim obrascima. Štoviše, upozorava da bi i sama mogla biti opterećena nasljeđem političkog sustava koji želi promijeniti.
Upozorava na mogući povratak radikalnih nacionalista
Štimac smatra da postoji znatna mogućnost neuspjeha projekta političkih promjena ako javnost bude očekivala brze i spektakularne rezultate.
Upravo bi razočaranje sporim napretkom, prema njegovoj procjeni, moglo otvoriti prostor za povratak radikalnih nacionalista na vlast.
“Upravo zato ostaje vrlo izgledna mogućnost da ovaj projekt propadne i da se radikalni nacionalisti relativno brzo vrate na vlast čim se pokaže da spor, nespektakularan napredak ne zadovoljava ni očekivanja ni stare obrasce”, napisao je.
Takav scenarij Štimac povezuje s nesrazmjerom između očekivanja dijela javnosti i stvarnih mogućnosti političkih promjena u društvu koje opisuje kao duboko opterećeno autoritarnim nasljeđem.
Razočaranje studentskim predstavnicima
Posebno se osvrnuo na prve izjave čelnika Studentske liste, ocijenivši da one nisu donijele ni minimalne naznake demokratizacije kakvoj su se nadali oni koji su u studentskom pokretu vidjeli priliku za radikalan politički zaokret.
Njihove nastupe opisao je kao pretjerano oprezne, šture i isforsirane.
Ipak, Štimac zaključuje da je naivno očekivati da će se duboko ukorijenjeni politički obrasci promijeniti samom pojavom nove političke opcije.
Njegova objava tako otvara pitanje može li studentski pokret, koji je postao važan čimbenik političkog života u Srbiji, prerasti u održivu alternativu postojećim strukturama vlasti ili će se suočiti s istim ograničenjima koja su obilježila ranije pokušaje političkih promjena.
Igor Štimac:
“Milimetri u kontaminiranom terenu
Prve izjave, ali i ne samo izjave, čelnika Studentske liste u Srbiji izazvale su očekivano razočaranje kod onih koji su računali na radikalni zaokret i ponašanje karakteristično za stare, etablirane demokracije.
To očekivanje promašuje stvarnost.
Srbija je društvo čija je politička kultura gotovo dva stoljeća oblikovana kontinuiranim nacionalnim i ekspanzionističkim linijama, od Načertanija do Memoranduma SANU i Miloševića, i u kojem su institucije, mediji i mentaliteti duboko prožeti sektaštvom, klijentelizmom i autoritarnim navikama.
Demokratske promjene, ako se i dogode, ovdje ne dolaze u kilometrima, nego u milimetrima. Nova vlast, ma koliko izrasla iz studentskih prosvjeda, i sama kontaminirana, ulazi u još kontaminiraniji teren i ne može ga preobraziti preko noći.
Upravo zato ostaje vrlo izgledna mogućnost da ovaj projekat propadne i da se radikalni nacionalisti relativno brzo vrate na vlast čim se pokaže da spor, nespektakularan napredak ne zadovoljava ni očekivanja ni stare obrasce.
Umjesto barem nekakve najave koja bi naslućivala i minimalnu demokratizaciju društva svjedočimo maksimalnom oprezu, šturim i isforsiranim izjavama, tako da razočaranje onih koji su vjerovali u korak naprijed nije iznenadenje.
Ali jest naivno!”
