Prijedlog rezolucije o Bosni i Hercegovini koji je potpisao saborski zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro otkriva koliko su se razlikovale početne ambicije dijela DP-a od konačne politike koju danas vodi vladajuća koalicija.
U dokumentu koji je trebao biti upućen Hrvatskom saboru iznesen je prijedlog potpunog preustroja Bosne i Hercegovine kroz model triju nacionalnih republika, hrvatske, bošnjačke i srpske, okupljenih u zajedničku državnu zajednicu pod nazivom “Sjedinjene Države Bosne i Hercegovine“.
Riječ je o jednom od najradikalnijih političkih prijedloga vezanih uz BiH koji se posljednjih godina pojavio u hrvatskom političkom prostoru.
Tri republike umjesto sadašnjeg ustroja
Središnja ideja rezolucije jest tvrdnja da sadašnji daytonski model nije funkcionalan te da BiH može opstati jedino kao savez triju nacionalnih republika. Dokument predviđa hrvatsku, bošnjačku i srpsku republiku koje bi dio svojih ovlasti prenijele na zajedničke institucije.
U tekstu se otvoreno navodi kako bi Republika Hrvatska trebala pokrenuti proces izlaska iz Washingtonskog sporazuma te zatražiti novo međunarodno definiranje položaja Hrvata u BiH.
Poziv Trumpu da preuzme glavnu ulogu
Posebnu pozornost privlači dio rezolucije u kojem se traži da administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa preuzme vodeću ulogu u pregovorima o budućem ustroju Bosne i Hercegovine.
Autor dokumenta smatra da su europske države i međunarodni predstavnici tijekom proteklih desetljeća pridonijeli političkom slabljenju Hrvata u BiH te da bi SAD trebao postati glavni posrednik u novim pregovorima.
Kritike međunarodne zajednice
Rezolucija sadrži oštre kritike visokih predstavnika u BiH, ali i država poput Njemačke, Francuske i Ujedinjene Kraljevine. U tekstu se tvrdi da su njihove politike dovele do postupnog slabljenja konstitutivnosti hrvatskog naroda i omogućile preglasavanje Hrvata u političkom sustavu Federacije BiH.
Autori također predlažu poništavanje svih intervencija visokih predstavnika u daytonski ustroj te povratak na izvorne odredbe sporazuma.
Od revolucionarne ideje do političke kamilice
Iako je rezolucija izazvala veliku pozornost zbog prijedloga stvaranja “Sjedinjenih Država BiH“, dokument nije dobio političku težinu kakvu su njegovi autori očekivali.
U vladajućoj koaliciji nije bilo spremnosti za prihvaćanje tako dalekosežnih prijedloga, pa je inicijativa ostala bez ozbiljne institucionalne potpore. Time je ideja koja je predviđala potpuno novo političko uređenje Bosne i Hercegovine završila na marginama političke rasprave, a objavljen je prijedlog DP-ove rezolucije kojim se traži izborna jedinica za Hrvate u BiH.
Upravo zato dio političkih analitičara ocjenjuje da je od prvotno ambicioznog plana ostala tek simbolična politička poruka, bez realnih izgleda za provedbu.
Zašto je rezolucija važna?
Bez obzira na to hoće li ikada doći na dnevni red Sabora, dokument pokazuje kako dio hrvatske političke scene vidi budućnost BiH. Istodobno otkriva i granice takvih prijedloga unutar aktualne hrvatske vlasti, koja i dalje službeno zagovara europski put BiH i poštivanje postojećeg daytonskog okvira.
Zbog toga je Dabrina rezolucija više od još jednog političkog dokumenta, ona je pokazatelj dubokih razlika u pogledima na budućnost Bosne i Hercegovine, kako u Hrvatskoj, tako i među Hrvatima u BiH.
Cijeli dokument:
Suočeni s činjenicom da se sustavnim politikama bošnjačkog rukovodstva, uz nezainteresiranost, ali i uz izravnu potporu međunarodne zajednice, pogotovo svih visokih predstavnika u BiH, od potpisivanja Daytonskog sporazuma do danas, pozivajući se cinično na Daytonski sporazum, najgrublje krše osnovna politička prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini primarno utvrđena Washingtonskim sporazumom bošnjačkih i hrvatskih političkih predstavnika uz supotpis Republike Hrvatske, zatim ugrađena u Daytonsko-pariški sporazum ustroja Bosne i Hercegovine;
– Suočeni s tridesetogodišnjim iskustvom neuspješnih pokušaja i nastojanja Republike Hrvatske da stalnim upozorenjima međunarodnoj zajednici na latentan proces političkog obespravljivanja hrvatskog naroda, da saborskim deklaracijama iz 2011. i 2018. godine politički status hrvatskog naroda vrati na polazne pozicije Washingtonskog i Daytonskog sporazuma pozivajući se na europski put Bosne i Hercegovine kao rješenje, a iznad svega s prijateljskim i konstruktivnim pristupom prema bošnjačkom i srpskom narodu i njihovim autentičnim interesima, upornim zagovorima interesa sva tri naroda u okviru zajedničke države BiH u euroatlantskim asocijacijama i među hrvatskim državama saveznicama;
– Svjesni da takav neincidentan i konstruktivan pristup hrvatskih političkih predstavnika u BiH, i Republike Hrvatske, usprkos deklarativnim zahvalama i licemjernim prigodničarskim priznanjima brojnih osoba i institucija međunarodne zajednice, nije doprinio zaustavljanju obespravljivanja hrvatskog naroda, te da je unatoč zalaganju Republike Hrvatske u praktično svim službenim izvješćima visokih predstavnika, Republika Hrvatska i rukovodstvo hrvatskog naroda u BiH bivalo optuženo rame uz rame sa srpskim politikama za destrukciju funkcioniranja BiH, a da su usprkos deklaracijama i javnim pozivima predstavnika hrvatskih državnih vlasti, upravo najutjecajnije savezničke države snažno i otvoreno podupirale postupke visokih međunarodnih predstavnika, koji su izravno doprinosili obespravljivanju hrvatskog naroda i kršenju izvornih Daytonskih načela;
– Uz javno djelovanje visokih diplomatskih predstavnika najvažnijih europskih država Njemačke, Francuske i UK, koji su usprkos najužem deklarativnom savezništvu s Republikom Hrvatskom u svakoj prigodi otvoreno zagovarali kršenje Daytonskog mirovnog sporazuma cinično predstavljajući ta gruba kršenja u vidu intervencija i amandmana visokih predstavnika na ustave Federacije i BiH „zaštitom izvornih sporazuma“, promičući koncept nestanka konstitutivnih naroda u korist tzv. građanske Federacije BiH i Bosne i Hercegovine, nasuprot i protiv minimuma nacionalnih interesa hrvatskog naroda, predstavljajući put ka europskim integracijama kao put odreknuća od identiteta naroda i izlažući integrativnu državnu politiku Republike Hrvatske i hrvatskih predstavnika u BiH, politiku zalaganja za euroatlantske integracije Bosne i Hercegovine, javnoj kompromitaciji pred svojim narodom; odbijajući i minimalne izmjene izbornoga zakona i spriječavanja opetovanoga preglasavanja hrvatskoga naroda;
– Poglavito zbog otvorenog ohrabrivanja agresivne bošnjačke politike i izrazito neprijateljske javnosti prema ulozi HVO-a i HV u ratu u BiH, i na unutarbosansko-hercegovačkom i na međunarodnom planu, s kampanjama političke, javne i institucionalne kriminalizacije HVO, političkih predstavnika hrvatskog naroda, ali i državnog rukovodstva Republike Hrvatske, s progonom vodećih hrvatskih vojnih i policijskih ratnih vojskovođa selektivnom primjenom zakonskog i pravosudnog poretka, što je dovelo do politike negacije i kriminalizacije samih međunarodnih temelja Washingtonskog i Daytonskog sporazuma u koje je hrvatski narod ugradio Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i HVO kao svoje povijesne slobodarske i državne stečevine;
– Što je rezultiralo najgrubljom uzurpacijom temeljnih političkih prava hrvatskog naroda u izborima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, te u Domovima naroda skupština BiH i Federacije BiH, uz otvorenu potporu visokih međunarodnih predstavnika i najutjecajnijih država EU i Europe kao Francuske, Njemačke i UK, koji su, ili intervencijama u ustavni i zakonski poredak pogodovali razvoju takve prakse u Federaciji BiH, ili odbijanjem korištenja ovlasti za spriječavanje preglasavanja i političkog obespravljivanja Hrvata,
– Čime je Bosna i Hercegovina kao država uspostavljena mirovnim sporazumom nakon četverogodišnjeg krvavog rata između tri naroda, trideset i jednu godinu nakon završetka rata i sporazuma tri autentična politički suverena naroda u BiH o zajedničkoj državi uz supotpis vitalno zainteresiranih Republike Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, čija je sljednica danas Republika Srbija, te uz jamstva na prvome mjestu SAD, ali i najutjecajnijih država Europe i svijeta, dovedena u bezizlazno stanje latentnih međunacionalnih, ali i regionalnih sigurnosnih poremećaja u nizu elemenata izraženijih nego na završetku rata, svodeći zajedničku državu BiH na međunarodni nefunkcionalni protektorat sa snažnim separatističkim i hegemonističkim politikama uvjetovanih upravo takvim poretkom i pristupom vodećih država jamaca Daytonskog sporazuma, koje se najpogubnije odražavaju na položaj najmalobrojnijega hrvatskog naroda, a s tim i na vitalne nacionalne interese Republike Hrvatske
– Što nedvojbeno ukazuje na nužnost preispitivanja i potpuno drugačijega pristupa hrvatske državne politike prema tim procesima i njihovim bosansko-hercegovačkim, a ponajviše međunarodnim nositeljima, jer je jasno da usprkos višedesetljetnom zalaganju i isticanju istih zahtjeva istim partnerima bez efekta i s izrazito negativnim razvojem procesa, dosadašnje hrvatske politike nisu pravilno detektirale uzroke problema, niti definirale ispravne ciljeve, pa prema tome i efikasne modele ostvarivanja, čime su se stekli kritični uvjeti, pretpostavke i imperativna odgovornost svih hrvatski političkih i nacionalnih institucija za potpuni zaokret državne politike iz pozicije objekta u poziciju nezaobilaznog subjekta odlučivanja o Bosni i Hercegovini i prije svega o statusu hrvatskoga naroda
a na temelju
ustavne obveze Republike Hrvatske o zaštiti statusa, opstojnosti, interesa i razvoja hrvatskog naroda u BiH, ostvarivanja njegove suverenosti i nacionalne državnosti kao jamstva ukupnih vitalnih i drugim narodima neškodljivih nacionalnih interesa
te
na osnovu preuzete međunarodne obveze potpisnice Washingtonskog sporazuma o Federaciji BiH između hrvatskog i bošnjačkog naroda pod jamstvenim pokroviteljstvom SAD-a, zatim na osnovu preuzete međunarodne obveze potpisnice Daytonsko-pariškog sporazuma između tri suverena naroda u BiH, te zajedno s Republikom Hrvatskom i tadašnjom Saveznom Republikom Jugoslavijom, uz ključno posredovanje i jamstvo SAD-a, slijedećih država potpisnica i njihovih lidera:
– Sjedinjenih Američkih Država i predsjednika Billa Clintona,
– Republike Francuske i predsjednika Jaquesa Chiraca,
– Ujedinjene Kraljevine i premijera Johna Majora
– Savezne Republike Njemačke i kancelara Helmuta Kohla,
– Ruske Federacije i premijera Viktora Černomirdina,
– Europske Unije i predsjedavajućeg premijera Španjolske Felipea Gozalesa,
a
pridržavajući se temeljnih načela teorije države i međunarodne prakse ugrađene u temelje međunarodnog poretka i najviše razine ostvarenja nacionalnih, s tim i manjinskih i općih ljudskih prava u višenacionalnim složenim državnim zajednicama, nasuprot pogubnih iskustava hrvatskog naroda u dvima jugoslavenskim državnim zajednicama bez elementarnih nacionalnih i ljudskih prava, s izraženom agresivnom hegemonističkom politikom najbrojnijega naroda, na što je upravo u svome zavjetnom obraćanju nakon potpisivanja Washingtonskog i Daytonsko-pariškog sporazuma upozorio predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, pozivajući se na pogubno naslijeđe jugoslavenske federacije i obvezu Republike Hrvatske da državnom politikom i ulogom u međunarodnoj zajednici kao potpisnica tih sporazuma, prevenira takve politike u BiH, navodeći razloge pristanka Republike Hrvatske i HR Herceg Bosne na stvaranje Federacije BiH ističući upravo ugovorne obveze Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, koje su naknadnim intervencijama poništili visoki međunarodni predstavnici, kao ključni razlog državne potpore Washingtonskom i Daytonskom konceptu Federacije BiH, zatim BiH;
Domovinski pokret predlaže partnerima u vladajućoj koaliciji, uz otvoreni poziv za potporom svim parlamentarnim strankama, donošenje
Rezolucije Hrvatskog sabora
o obavezujućim stavovima i politikama hrvatskih državnih institucija u ostvarivanju suverenosti i nacionalne državnosti hrvatskog naroda u BiH, te u postizanju trajnog održivog sporazuma tri suverena naroda u BiH o ustroju i funkcioniranju državne zajednice BiH
1.
Bosna i Hercegovina ne može biti funkcionalna zajednička država tri suverena naroda utemeljena na modelu tri naroda i dvije države sastavnice, što je pokazala praksa zadnjih trideset i jednu godinu pokušaja takvoga djelovanja. Jedini održivi i trajni model ustroja Bosne i Hercegovine mora proizilaziti iz tri republike suverenih naroda, hrvatske, bošnjačke i srpske, s preciznim dogovorom o prenošenju dijelova suvereniteta naroda na Sjedinjene Države Bosne i Hercegovine.
2.
Republika Hrvatska zato najavljuje početak procesa istupanja iz Federacije BiH i Washingtonskog sporazuma, jer je razdoblje tijekom zadnjih trideset godina zorno potvrdilo niz teških kršenja toga Sporazuma na štetu hrvatskog naroda i nasuprot izvornih sporazumnih utemeljiteljskih odredbi Federacije i na tim izvornim osnovama BiH, čineći taj Sporazum ništavnim. Republika Hrvatska smatra pogubnim za hrvatski narod u BiH, kao i za svoje nacionalne interese, bilo kakvo novo riješenje u tom teško kompromitiranom državnom eksperimentu, prvenstveno se oslanjajući na politike europskih i međunarodnih faktora, koji su izravno odgovorni za tešku kompromitaciju izvornih sporazuma i rješenja. Republika Hrvatska će bez izuzetka zastupati istupanje hrvatskog naroda u BiH i Republike Hrvatske iz Washingtonskog sporazuma, koji je zbog odbacivanja i teškog kršenja niza vitalnih odredbi za hrvatski narod i Republiku Hrvatsku kao potpisnicu, odavno izgubio primarno sporazumno značenje i vrijednost, postajući sadržinski i politički ništavan i vrlo štetan i za hrvatski narod, ali i za stabilnost Bosne i Hercegovine i cijele regije jugoistoka Europe. Zato će Republika Hrvatska i sve državne institucije nadležne za međunarodne odnose i politiku prema statusu hrvatskog naroda u BiH, pozvati hrvatski narod u BiH i obavjestiti prije svega Sjedinjene Države Amerike kao pokrovitelja Washingtonskog sporazuma o svojoj odluci i namjeri, da se u prijelaznom razdoblju od najviše dvije godine ima napustiti Washingtonski sporazum, vraćajući potpisnice, hrvatski i bošnjački narod, na polazne pretpostavke i unesene vrijednosti i stečevine u Federaciju BiH kao temelj novih izravnih pregovora naroda pod državnim pokroviteljstvom administracije predsjednika Trumpa, a preko toga i paralelno s tim vraćajući BiH na izvorne postavke Daytonskog dogovora i otklanjanja njegovih nedostataka iz tridesetogodišnje iskustvene retrospektive novim pregovorima tri naroda pod pokroviteljstvom administracije predsjednika Trumpa. Ocjenjujemo i zahtjevamo da se jedino s tih pozicija ima pristupiti racionalnim pregovorima o kvalitetnom trajnom rješenju osiguranja suverenosti tri naroda BiH i trajne funkcionalne stabilnosti Bosne i Hercegovine kao Sjedinjenih Država Bosne i Hercegovine, članice međunarodne zajednice država.
3.
Republika Hrvatska će se odmah obratiti svojim europskim saveznicima potpisnicama-svjedocima Daytonsko-pariškog sporazuma, a prije svih administraciji predsjednika Trumpa, sa zamolbom da predsjednik Trump osobno i preko svojih ovlaštenih izaslanika u ime SAD preuzme vodeću ulogu pokrovitelja u redefiniciji ustroja BiH s konceptom tri nacionalne republike i Sjedinjenim Državama BiH
4.
Republika Hrvatska će zahtjevati od država članica Upravnog odbora PIC-a, a posebno od Sjedinjenih Američkih Država i izvornih potpisnica Daytonskog sporazuma, da novi visoki predstavnik u BiH dobije vrlo precizan prijelazni mandat, optimalno bi bilo na godinu plus godinu, u kojem će radi funkcioniranja državnih vlasti i relaksacije međunacionalnih odnosa odmah po preuzimanju mandata poništiti sve intervencije svojih prethodnika u Daytonski poredak i vratiti stanje na Daytonsko polazište.
4A
Ukoliko u okviru PIC-a nije moguće postići takav dogovor, Republika Hrvatska i prije svega predstavnici hrvatskog naroda u BiH pozivaju predsjednika Trumpa i SAD da neovisno o PIC-u preuzumu vodeću ulogu i zajedno s narodima BiH imenuju ovlaštenu osobu za provođenje prijelaznoga procesa otklanjanja svih paralizirajućih slabosti i pripreme novih trajnih funkcionalnih rješenja za tri naroda i za BiH kao državnu zajednicu. Ukoliko se postigne dogovor o imenovanju takvog visokog međunarodnog predstavnika, on bi trenutno pristupio pripremi pregovora političkih predstavnika suverenih naroda pod američkim pokroviteljstvom predsjednika Trumpa, s ciljem odbacivanja loših rješenja Daytonskog sporazuma, dogovaranja i afirmacije dobrih.
5.
Zbog nastavka destruktivnog djelovanja vodećih europskih država, vidljivoga u poruci britanskoga veleposlanika u BiH da neće biti konstitutivnosti naroda, jer je odreknuće od konstitutivnosti naroda uvjet europskog puta BiH, Republika Hrvatska kao potpisnica Washingtonskog i Daytonskog sporazuma poziva s punim povjerenjem predsjednika Trumpa i SAD da preuzmu odgovornost i s predstavnicima tri naroda BiH dogovore trajno rješenje za BiH, kao i za narode BiH i za mir na jugoistoku Europe. Republika Hrvatska poziva Republiku Srbiju, zatim predstavnike nacionalnih i državnih institucija srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda u BiH da se u tom slučaju zajedničkim službenim pozivom obrate predsjedniku Trumpu i da ga pozovu da svojim autoritetom preuzme odgovornost za međunarodno pošteno i održivo predstavljanje, otklanjajući nedostatke u politikama prethodnih američkih administracija, koje su s europskim saveznicama snažno doprinijele nefunkcionalnosti državnog ustroja BiH i rastu napetosti u odnosima naroda s potencijalom nesigurnosti širega međunarodnoga poretka na jugoistoku Europe.
6.
Republika Hrvatska poziva potpisnice Daytonsko-pariškog sporazuma i države jamce-potpisnice, posebno SAD kao ključnog pokrovitelja toga sporazuma, na potporu ovim zahtjevima smatrajući tu potporu vjerodostojnim ponašanjem saveznika, a europske saveznice na trenutno odustajanje od politika tzv. građanske BiH i politika napuštanja konstitutivnosti i suverenosti tri naroda. Republika Hrvatska kao relevantan međunarodni subjekt ne može ni pod kakvim uvjetima pristati na status u kome su interesi vodećih europskih država prema BiH ili međunarodnih trajnih i privremenih organizacija, njihovo zalaganje za mir u ovome dijelu Europe i njihova odgovornost za ostvarivanje trajnih funkcionalnih rješenja skladnoga života naroda na ovim prostorima, važniji od vitalnoga interesa Republike Hrvatske za status hrvatskog naroda i države Bosne i Hercegovine. Republika Hrvatska očekuje od svojih saveznika uvažavanje prioriteta vitalnog hrvatskog nacionalnog interesa za stanje u BiH i u cijeloj jugoistočnoj Europi.
7.
7A
Republika Hrvatska ocjenjuje da bi zbog akumuliranih političkih i međunacionalnih, pa i međunarodnih tenzija, a pogotovo uoči predstojećih redovnih izbora u BiH, zbog osiguranja koliko toliko redovne i konstruktivne klime za pregovore o novome državnom ustroju Bosne i Hercegovine, bez dodatnih napetosti karakterističkih za predizborno razdoblje, bilo razumno da visoki međunarodni predstavnik u dogovoru sa Sjedinjenim Američkim Državama, potpisnicama Daytonsko-pariškog sporazuma i predstavnicima tri naroda u BiH, korištenjem Bonskih ovlasti tehnički produži postojeće mandate svim nositeljima državnih funkcija u BiH, Republici Srpskoj i Federaciji BiH na godinu plus godinu dana dok traju pregovori.
7B
Ukoliko suvereni narodi i države potpisnice na čelu s američkom administracijom predsjednika Trumpa, zajedno s državama svjedocima Daytonskog ustroja BiH, zaključe da je potrebno provesti redovne državne izbore u listopadu 2026. godine, visoki međunarodni predstavnik bi u tom slučaju koristeći Bonske ovlasti promjenio Izborni zakon i ustanovio u Federaciji BiH hrvatsku i bošnjačku izbornu jedinicu primjenjujući izvorno pravo iz Daytonskog sporazuma o mogućnosti stvaranja zajednica hrvatskih i bošnjačkih većinskih kantona/županija, kao prijelazno i privremeno rješenje za izbor legitimnih predstavnika naroda u Predsjedništvo BiH, te domove naroda BiH i Federacije BiH, radi funkcioniranja postojeće države do potpisivanja novoga državnog sporazuma i raspisivanja izbora u sasvim drugim ustrojbeno primjerenim i trajno funkcionalnim državnim okvirima i zakonskom poretku.
8.
Republika Hrvatska spomenuti model ostvarivanja suvereniteta i državnosti hrvatskog naroda kroz novi dogovor tri naroda o tri izvorne nacionalne republike i Sjedinjenim Državama Bosne i Hercegovine, drži svojim strateškim nacionalnim interesom, od kojega ni pod kakvim uvjetima ne mogu odstupiti predstavnici Republike Hrvatske u međunarodnim odnosima. Istodobno, Republika Hrvatska taj stav drži svojim prilogom trajnom održanju i skladnom funkcioniranju cjelovite Bosne i Hercegovine u kojoj se tek s tri nacionalne republike suverenih partnerskih naroda u okviru sporazumnih Sjedinjenih Država BiH mogu na kompletnom državnom međunarodno priznatom teritoriju osigurati najviše razine nacionalnih, manjinskih i općih ljudskih prava.
9.
Republika Hrvatska najoštrije i rezolutno odbacuje sve pokušaje izazivanja međusobnog nepovjerenja i sumnji unutar hrvatskog naroda u BiH, kojima se još iz vremena rata pa sve do danas nastojalo zbog teritorijalne nekompaktnosti hrvatskih životnih povijesnih prostora osporavati i odbacivati zahtjev za hrvatskom republikom. Zato, i zbog izbjegavanja još uvijek prisutnih neugodnih konotacija nastalih prije svega neprijateljskim utjecajem, propagadnim kampanjama i antihrvatskim djelovanjem niza orgnizacija, udruga i pojedinaca u Hrvatskoj, Republika Hrvatska predlaže da se hrvatska republika u BiH u novome ustroju jednostavno nazove – Hrvatska Republika. Tek uspostavljena hrvatska republika sa Sjedinjenim Državama BiH može osigurati punu zaštitu, identitet i politička prava svih pripadnika hrvatskog naroda u BiH, neovisno o teritorijalnom kontinuitetu, tek tada i utoliko je moguće realno primjenjivati političku sintagmu o nužnosti rješavanja statusa naroda i unutarnjih odnosa u BiH, dogovorom i sporazumijevanjem naroda BiH. Bez tri republike suverenih naroda, ta sintagma je ispraznica.
10.
Republika Hrvatska najoštrije odbacuje pokušaje predstavljanja hrvatske nacionalne i ratne obrambene stečevine u ratu za slobodu i suverenitet hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, Hrvatske Republike Herceg Bosne i vojne komponente HVO-a politički radikalnim, modelom zaoštravanja i separatizma, jer su HR Herceg Bosna i HVO kao hrvatske stečevine ugrađene u temelje Bosne i Hercegovine putem Washingtonskog, pa završnog Daytonskog sporazuma, čime je to hrvatsko naslijeđe postalo dio verificiranoga međunarodnoga poretka i prava.
11.
Vlada Republike Hrvatske će odmah oformiti ekspertnu državnu skupinu, koju bi po pozivu predvodili svijetski ugledni stručnjaci, a Domovinski pokret predlaže da se pozovu i zamole za pomoć francuski profesor hrvatskog podrijetla Marc Đidara, koji je nazad mjesec dana nagrađen najvišim priznanjem EU za doprinos teoriji i praksi države i međunarodnoga prava, te Max Primorac, američki stručnjak hrvatskih korjena, koji bi u ime Republike Hrvatske imali ovlasti i raspoloživa sredstva oformiti ugledan i relevantan međunarodni tim eksperata za predstavljanje i završno savjetovanje Republike Hrvatske i hrvatskog naroda u BiH u pregovorima oko ostvarivanja ciljeva iz ove Rezolucije.
12.
Hrvatski sabor poziva Predsjednika Republike da se u okviru svojih državnih ovlasti sukreatora vanjske politike i ustavne odgovornosti za hrvatski narod u cjelini, uključi u realizaciju ovih ciljeva i zadaća, podupre ovaj nacionalno-državni koncept i učini sve što je u njegovoj moći na ostvarivanju punog suvereniteta i državnosti hrvatskog naroda u BiH.
13.
Republika Hrvatska će odbaciti dosadašnje neuspješne modele nuđenja i deklariranja prijateljstva i međunarodne skrbi o interesima svih naroda u BiH, ističući u prvi plan najbliže odnose sa svojim hrvatskim narodom, zagovarajući partnerske odnose i ponašanje prema Srbima i Bošnjacima u BiH. U tom smislu obavezuju se sve institucije Republike Hrvatske da redefiniraju i isprave čitav niz postupaka prema pripadnicima bošnjačkog i srpskog naroda u BiH, s naglaskom na nekritički odnos prema Bošnjacima na nizu državnih područja i politika, usprkos otvorenom neprijateljstvu bošnjačkih institucija, politika i javnosti prema Hrvatima BiH. Pozivamo MUP Republike Hrvatske da podvrgne nužnoj reviziji i provjeri svih pojedinačnih odobrenih državljanstava pripadnicima bošnjačkog naroda u BiH, jer hrvatski narod uznemiruju podaci, koje iznose politički predstavnici hrvatskog naroda, o više od milijun i dvjesto tisuća državljana Republike Hrvatske s prebivalištem u BiH, iako je poznato da svi pripadnici hrvatskog naroda u BiH nisu ostvarili pravo na hrvatsko državljanstvo, te da je prije rata u BiH živjelo najviše 800 tisuća Hrvata, što ukazuje na vrlo opasne prakse niza državnih administracija sa vrlo štetnim posljedicama za sigurnost i kredibilitet Republike Hrvatske.
To ukazuje na politiku državne slabosti i nagrađivanja niza pripadnika bošnjačkog naroda za neprijateljstvo prema Hrvatima, kako tijekom rata, tako u političkom odnosu do danas, što obeshrabruje hrvatski narod, slabi njegove političke pozicije i državnu politiku prikazuje nevjerodostojnom, a ohrabruje bošnjačke političke predstavnike, institucije, medije i civilno društvo na agresivno ponašanje prema Hrvatima, računajući na potporu službenoga Zagreba.
14. Hrvatski sabor usvajajući ovu Rezoluciju poziva sve hrvatske nacionalne organizacije i zajednice, povijesne institucije, hrvatsku akademsku zajednicu u zemlji i svijetu, da u svim prilikama u okviru svojih sposobnosti podupru ovdje istaknute ciljeve i modele ostvarivanja, prihvaćajući načela skrbi o sveukupnom nacionalnom hrvatskom interesu trajnim moralnim i djelatnim imperativom. Istodobno, Hrvatski sabor poziva Hrvatski narodi sabor Bosne i Hercegovine na punu i službenu potporu ovoj Rezoluciji, te na najužu usklađenost međunarodnog djelovanja hrvatskih nacionalnih institucija i organizacija u Bosni i Hercegovini s državnim i nacionalnim institucijama Republike Hrvatske pridržavajući se izvornih načela Washingtonskog i Daytonskog sporazuma.
ZAKLJUČNO.
Domovinski pokret poziva partnere u vladajućoj koaliciji, posebno HDZ i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića kao partnera s najvećim utjecajem u Hrvatskom saboru, pozivamo Predsjednika i Predsjedništvo Hrvatskog sabora na hitno uvrštenje u Dnevni red zasjedanja točke i rasprave o prijedlogu Rezolucije, ali po potrebi i predsjednika Republike Zorana Milanovića da sukladno ustavnim ovlastima sazove Izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora na ovu temu.
Ni jednoga razumnoga i nacionalno prihvatljivoga razloga nema, da bilo tko od pozvanih ne prihvati naš poziv i ne postupi kako predlažemo, jer ovo što predlažemo nije stranačko političko pitanje, nego pitanje od najviše strateške važnosti za hrvatski narod i hrvatski nacionalni interes.
Za Domovinski pokret:
Koordinator i inicijator hrvatske politike prema BiH
Josip Dabro, saborski zastupnik
U Zagrebu, 15. lipnja 2026. godine
Upućeno:
– Strankama vladajuće koalicije
– Nezavisnim zastupnicima članovima vladajuće koalicije
– Svim parlamentarnim strankama i nezavisnim zastupnicima
– Predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću
– Predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću
– Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plankoviću
– Predsjedniku Hrvatskog narodnog sabora BiH Draganu Čoviću
– HAZU
– Matici Hrvatskoj
– Hrvatskoj biskupskoj konferenciji
– Biskupskoj konferenciji BiH
– Veleposlanstvu SAD-a
– Veleposlanstvima država potpisnica Daytonskog sporazuma: Ruskoj Federaciji, Republici Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Saveznoj Republici Njemačkoj i Europskoj komisiji.
– Veleposlanstvu Republike Srbije
– Veleposlanstvu Bosne i Hercegovine
DOKUMENT DP i HDZ razgovarali o rezoluciji o Hrvatima u BiH: Predlaže se zasebna izborna jedinica
DOKUMENT Elaborat rješenja za izbore za Hrvate u BiH: Pozivaju se na Bruxelles i Brčko Distrikt
