Domovinski pokret predstavio je opsežan ustavnopravni elaborat koji bi trebao poslužiti kao podloga za saborsku Rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. U središtu prijedloga nalazi se model uspostave posebne hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH, za koju autori tvrde da bi omogućila legitimno političko predstavljanje Hrvata bez stvaranja novog entiteta i bez promjene postojećih granica.
Prema dokumentu, sadašnji izborni sustav omogućava da brojniji narod odlučuje o izboru predstavnika malobrojnijeg konstitutivnog naroda, što autori smatraju jednim od ključnih izvora političkih prijepora u Bosni i Hercegovini.
U elaboratu se posebno naglašava kako prijedlog ne predviđa teritorijalnu podjelu Federacije BiH niti uspostavu trećeg entiteta. Umjesto toga predlaže se model takozvane neteritorijalne ili virtualne izborne jedinice, kroz koju bi birači bili registrirani u posebne izborne registre za izbor predstavnika konstitutivnih naroda.
Kao primjere uspješnih rješenja autori navode belgijski model u Bruxellesu te izborni sustav Brčko Distrikta, gdje građani na istom teritoriju ostvaruju različita biračka prava kroz posebne administrativne mehanizme.
Autori elaborata smatraju da bi se sličan model mogao primijeniti i u Federaciji BiH bez potrebe za složenim ustavnim promjenama. Tvrde kako bi se potrebne prilagodbe mogle provesti izmjenama izbornog zakonodavstva i tehničkim rješenjima unutar postojećeg sustava.
Posebna pozornost posvećena je pitanju izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U dokumentu se navodi da bi novi model trebao osigurati da hrvatskog člana Predsjedništva biraju birači koji pripadaju hrvatskom političkom korpusu, čime bi se, prema autorima, uklonile dugogodišnje kontroverze oko legitimnog predstavljanja.
Elaborat se poziva na Washingtonski sporazum, Daytonski mirovni sporazum, odluke Ustavnog suda BiH te pojedine presude Europskog suda za ljudska prava. Autori ističu kako njihov prijedlog istodobno štiti načelo konstitutivnosti naroda i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
Domovinski pokret najavio je nastavak razgovora s koalicijskim partnerima i stručnjacima te otvaranje šire javne rasprave o predloženom modelu. Cilj je, kako navode, pronaći održivo rješenje koje bi osiguralo političku ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, a istodobno pridonijelo stabilnosti države i njezinu europskom putu.
Prijedlog će u narednom razdoblju biti predmet političkih rasprava u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, gdje se već godinama vode prijepori oko načina izbora predstavnika konstitutivnih naroda i budućeg ustavnog razvoja zemlje.
Dokument:
IZVADAK IZ ELABORATA : „USTAVNOPRAVNA PODLOGA RJEŠENJA HRVATSKOG PITANJA I USPOSTAVE HRVATSKE IZBORNE JEDINICE U FEDERACIJI BiH“
(Prvi dio)
Niže u tekstu slijede izvadci iz opsežnog elaborata koji su za potrebe rješenja „hrvatskog pitanja“, osiguranja legitimnog predstavljanja Hrvata, izrade pravnog modela uspostave „HRVATSKE IZBORNE JEDINICE U Federaciji BiH“ kao nužnog i prvog konkretnog koraka prema samoodrživoj BiH, budućoj članici EU te izabrani dijelovi pratećih analitičkih dokumenata, koji su pravna i faktička podloga Rezolucije, izradili naši stručni suradnici.
Posebno naglašavamo da su u cijeli vrlo zahtjevni i sofisticirani postupak bili uključeni pravni eksperti i ustavnopravni stručnjaci za političke sisteme iz USA i EU, jer je trebalo analizirati i uskladiti i „anglosaksonsko“ i „kontinentalno“ pravo, ali i višestruke „presedanske“ slučajeve i „oksimoronske“ presude, koje su jedna sa drugom, u slučajnoj ili namjernoj kontradikciji, koja je sustavno blokirala promjene i nametala latentne krize i održavanje neprihvatljivog „statusa quo“.
U izradu ustavno-pravnih podloga uključeni su i brojni savjetnici koji su osobno bili sudionici mirovnih pregovora i sporazuma. Cijeli model i sve pravne podloge i rješenja temeljito su, višestruko ispitani i provjereni njihovim izlaganjem i prezentacijom vrhunskim pravnim stručnjacima i stručnjacima za političke sisteme, modernim sustavima simulacije modela, ali i, prije svega, očekivanim tezama i „udarima“ najžešćih osporavatelja stvarnog rješenja „hrvatskog pitanja“ u BiH.
Ovime Vas izvještavamo da smo, takvim postupkom, pripremili i pravno i politički sasvim izvediv, ali i „pravno potpuno neprobojan“, efikasan model stvarne zaštite prava hrvatskog naroda u BiH, takav koji unaprijed odgovara na sve moguće kritike i podmetanja, takav koji je koncilijantan, pomirljiv i principijelan, upravo takav koji napokon otvara vrata i stvarnu mogućnost da BiH bude samoodrživa država – a ne strani protektorat, da bude i ekonomski i u svakom pogledu ugodan dom za sve svoje građane i konstitutivne narode. Također, trenutak u kojem se sve ovo događa nije slučajan. Šaljemo ga Vama, a uskoro i javnosti kao otvoren poziv na dijalog i pomirenje suprotnosti, otvoren poziv svima nama na postupanje u dobroj vjeri i namjeri.
Pozivamo sve da provjere i ustavnopravne temelje i zakonske i ustavne podloge koje citiramo, sve uzore i modele koji uspješno funkcioniraju u Svijetu, uključivo i uspješne efikasne modele. neteritorijalnih izbornih jedinica koje (gle čuda) odlično i na zadovoljstvo svih građana tamo funkcioniraju i u centru EU, Bruxellesu i Belgiji, ali (gle čuda) i u BiH, Brčko Distriktu! Ta javna stvar je javnosti uglavnom nepoznata!
Ako su ti modeli dobri svim građanima i u srcu EU, Bruxellesu i u samoj BiH, u njenom najuspješnijem projektu međunarodne zajednice, Brčko Distriktu, ako je tamo u skladu sa svim načelima, tko to i zašto nas pokušava optužiti da tražimo nemoguće ili da je to što tražimo suprotno načelima EU?
Pravna narav i ustavna arhitektura Federacije Bosne i Hercegovine daju jasan i neoboriv temelj za ustavnopravnu opravdanost uspostave neteritorijalne Hrvatske izborne jedinice. Da bi se razumjelo zašto je ovaj prijedlog nužan, potrebno je ogoliti ustavnu anatomiju Federacije BiH, koja je izvorno osmišljena kao duboko konsocijacijska i paritetna zajednica dvaju naroda, a ne kao unitarni entitet.
Evo detaljnog obrazloženja ustavnopravne uloge kantona, pariteta i Doma naroda u Federaciji BiH:
1. Federacija BiH je ustavno definirana kao Federacija kantona
Prema izvornom tekstu Ustava Federacije BiH (proizašlom iz Washingtonskog sporazuma 1994. godine), Federacija BiH nije ustrojena kao klasična administrativna cjelina, već je eksplicitno definirana kao Federacija kantona (županija).
Ona je nastala dobrovoljnim udruživanjem teritorija i političkih prerogativa koje su unijeli Hrvati (preko Hrvatske Republike Herceg-Bosne) i Bošnjaci (preko Republike BiH). Suverenitet unutar Federacije stoga nije centraliziran na razini Sarajeva, nego je podijeljen između entiteta i kantona kao federalnih jedinica koje posjeduju visoki stupanj autonomije, vlastite ustave, zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Tu treba naglasiti da je sporazumima i Ustavom izričito određeno da na razini Federacije BiH ne postoji ministarstvo kulture, nego samo na razini kantona/županija. Naknadnim protuzakonitim manipulacijama ipak je ustrojeno federalno ministarstvo kulture koje i danas funkcionira, iako ga je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim 2010. godine.
2. Mehanizam nacionalnog pariteta ugrađen kroz kantone
Unutarnje granice i struktura deset kantona unutar Federacije BiH nisu povučene slučajno, niti isključivo po geografskom principu. One su povučene s jasnim političkim ciljem kako bi se reflektirao povijesni i nacionalni balans:
• Većinski bošnjački kantoni (Unsko-sanski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Sarajevski i Bosansko-podrinjski) jamčili su institucionalnu sigurnost bošnjačkom narodu.
• Većinski hrvatski kantoni (Zapadnohercegovačka, Hercegbosanska i Posavska županija) služili su kao ustavno-teritorijalno jamstvo očuvanja identiteta, ekonomske samoodrživosti i političke opstojnosti Hrvata.
• “Mješoviti” kantoni s posebnim režimom (Srednjobosanska i Hercegovačkoneretvanska županija) osmišljeni su s ugrađenim sustavom “veta” i pariteta u vladi i skupštini, kako bi se spriječila dominacija jednog naroda nad drugim na područjima gdje su oba naroda izmiješana.
Kroz ovakav sustav kantoni su postali izravni nositelji ustavne ravnoteže i brana svakom obliku hegemonije.
3. Kantoni kao ustavna baza za izbor Doma naroda
Najvažnija uloga kantona u kontekstu zaštite kolektivnih prava očituje se u formiranju Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Dom naroda nije dom regija ili teritorija, već paritetni dom ustavotvornih zajednica.
Ustavno je određeno da se izaslanici za Dom naroda ne biraju na općim izborima na razini cijele Federacije (gdje bi brojniji narod pomeo malobrojniji), već se oni biraju unutar skupština kantona. Kantoni su, dakle, ustavni filtri i izborne baze. Svrha ovog mehanizma je jasna: osigurati da hrvatske izaslanike u Dom naroda biraju oni kantonalni zastupnici koji imaju izborni legitimitet dobiven od hrvatskog naroda, čime se aktivira mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
4. Konstitutivnost Bošnjaka i Hrvata kao ustavni aksiom Federacije
Ustav Federacije BiH jasno propisuje da su Bošnjaci i Hrvati (uz naknadno dodane Srbe i Ostale) konstitutivni narodi u ovom entitetu. Pojam “konstitutivnosti” (constituent) u pravnoj teoriji i praksi znači da su ti narodi ustavotvorni – oni su državu i entitet utemeljili i sukreirali.
Iz toga proizlazi ključno pravno pravilo: u Federaciji BiH vlast ne počiva na apstraktnom građaninu, već na ustavnom paritetu i konsenzusu konstitutivnih naroda. Izborni sustav koji omogućuje da pripadnici jednog (brojnijeg) naroda biraju političke predstavnike drugom (malobrojnijem) narodu izravno ruši ovaj temeljni ustavni aksiom.
Zaključak za obrazloženje Rezolucije: S obzirom na to da je Federacija BiH po svom ustavnom habitusu država kantona i paritetna zajednica konstitutivnih naroda, prijedlog o uspostavi nematerijalne (virtualne) Hrvatske izborne jedinice ne uvodi nikakav radikalan novitet. On samo tehnološki i pravno precizno preslikava već postojeću ustavnu logiku: sprječava izborni inženjering na višim razinama vlasti (Predsjedništvo i Dom naroda) i vraća se izvornom duhu Washingtonskog sporazuma, prema kojem Federacija pripada i Hrvatima i Bošnjacima u jednakoj mjeri, bez obzira na njihovu brojnost na terenu.
Izvadak iz dijela: STRATEŠKOG ELABORATA O DOKTRINI USTAVNE
SIMETRIJE I LEGITIMNOG PREDSTAVLJANJA
Proceduralni i materijalni dokazi ustavnopravnog položaja Hrvata u BiH
1. Geneza entiteta: Washingtonski sporazum kao ustavotvorni temelj Federacije BiH Međunarodnopravni i ustavnopravni kontinuitet jasno dokazuje da Federacija BiH nije nastala u Daytonu, već je u Dayton unesena kao gotov, prethodno formirani ustavnopravni entitet.
• Washingtonski sporazum (potpisan 18. ožujka 1994.): Ovaj međunarodni ugovor, sklopljen pod izravnim pokroviteljstvom Sjedinjenih Američkih Država, ukinuo je ratna neprijateljstva i utemeljio Federaciju BiH kao zajednički entitet dvaju konstitutivnih naroda – Hrvata i Bošnjaka. Sporazum je počivao na strogoj binarnoj podjeli vlasti (50%:50%) na svim razinama.
• Ustav Federacije BiH (usvojen 30. ožujka 1994.): Ustavotvorna skupština FBiH usvojila je izvorni Ustav FBiH koji je u svom članku I.1. eksplicitno definirao: “Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima), uređuju Federaciju Bosne i Hercegovine…”
• Daytonski mirovni sporazum (potpisan 14. prosinca 1995.): Aneks 4 Daytonskog sporazuma (Ustav BiH) u svom članku I.3. navodi da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Pravni zaključak: Federacija BiH je unijela svoj suverenitet i Washingtonski ustavni aranžman u Daytonski sporazum. Sukladno tome, unutarnja pravila unutar Federacije BiH (uključujući izbor predstavnika koje Federacija delegira na državnu razinu) primarno su stvar izvornog washingtonskog konsenzusa Hrvata i Bošnjaka, a ne daytonskog oktroiranja.
2. Destrukcija Washingtonskog pariteta i institucionalna ugroženost Hrvata
Izvorni ustavni aranžman, koji je jamčio apsolutni nacionalni paritet i veto, sustavno je devastiran vanjskim intervencijama Uredbe Visokog predstavnika (OHR), čime je narušena ravnoteža unutar Federacije BiH.
• Petritschevi amandmani (2002.): Nametanjem amandmana na Ustav FBiH od strane visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, ukinut je izvorni washingtonski paritet. U Vladi FBiH, gdje su Hrvati i Bošnjaci imali jednak broj ministara, uveden je omjer 8 Bošnjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina. Time je omogućeno da bošnjačka većina u Vladi može donositi odluke preglasavanjem svih hrvatskih ministara.
• Barryjevi amandmani (2000.): Voditelj misije OESS-a Robert Barry promijenio je pravila za izbor izaslanika u Dom naroda FBiH. Izvorno, hrvatske izaslanike birali su isključivo hrvatski zastupnici u kantonalnim skupštinama. Barryjevim amandmanima omogućeno je da izaslanike u Dom naroda biraju svi zastupnici u kantonalnim skupštinama, bez obzira na njihovu nacionalnost. To je otvorilo vrata da kantoni s minimalnim brojem Hrvata (poput Bosansko-podrinjskog ili Sarajevskog kantona) biraju “hrvatske” izaslanike dominantno bošnjačkim glasovima.
• Fenomen “Komšić” (Izbori 2006., 2010., 2018., 2022.): Korištenjem matematičke nadmoći u Federaciji BiH (gdje Bošnjaka ima otprilike tri puta više nego Hrvata), bošnjačko izborno tijelo je u četiri navrata izabralo Željka Komšića na poziciju
hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Statističke analize izbornih mjesta u općinama s apsolutnom hrvatskom većinom (poput Gruda, Širokog Brijega, Posušja, Chitluka, gdje je Komšić redovito dobivao manje od 1% glasova) nepobitno dokazuju matematički inženjering i potpuno gaženje izborne volje hrvatskog konstitutivnog naroda.
3. Neoboriv dokaz: Ustavni mehanizam zaštite vitalnog interesa
Najjači, sistemski ustavni dokaz da član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda mora biti legitimni predstavnik tog istog naroda, a ne samo etnički lociran pojedinac, leži u tekstu samog Ustava BiH.
Članak V.2.(d) Ustava Bosne i Hercegovine definira proceduru zaštite vitalnog nacionalnog interesa unutar Predsjedništva BiH i doslovno glasi:
“Član Predsjedništva koji se ne slaže sa odlukom (Predsjedništva) može u roku od tri dana od dana njezinog usvajanja proglasiti tu odluku destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran. takva odluka će odmah biti upućena (…) ako je odluku proglasio hrvatski ili bošnjački član, Klubovima Hrvata, odnosno Bošnjaka u Domu naroda Federacije BiH. Ako je ta izjava potvrđena dvotrećinskom većinom u roku od 10 dana od dana upućivanja, osporena odluka Predsjedništva neće stupiti na snagu.”
Logičko tumačenje ustavne odredbe
Ova ustavna odredba postavlja savršenu, organsku i neprekinutu petlju između institucije Predsjedništva BiH i institucije Doma naroda.
1. Svrha veta: Zašto se preglasani član Predsjedništva (Hrvat) obraća isključivo Klubu Hrvata u Domu naroda, a ne općoj populaciji, svim građanima ili kompletnom Parlamentu? Zato što on u Predsjedništvu sjedi kao reprezent i zaštitnik upravo tog specifičnog kolektiviteta (Hrvata u BiH).
2. Sustavni apsurd: Ako član Predsjedništva nije izabran voljom i glasovima hrvatskog naroda (već glasovima Bošnjaka), on nikada neće uložiti veto na odluke koje donose druga dva člana (bošnjački član i građanski/unitaristički orijentiran član). Čak i kada bi se teoretski obratio Klubu Hrvata u Domu naroda, taj Klub (koji je izabran legitimnom voljom hrvatskog naroda) odbio bi mu dati podršku jer dotični član nema mandat tog naroda.
3. Dokaz legitimnosti: Da je Ustav BiH htio da članovi Predsjedništva budu isključivo “apstraktni građani” koji tek pukim etničkim podrijetlom pripadaju nekom narodu, mehanizam zaštite vitalnog interesa bio bi upućen općem zastupničkom domu, a ne nacionalnim klubovima Doma naroda. Poveznica između člana Predsjedništva i nacionalnog kluba u Domu naroda je institucionalni dokaz da je njihovo predstavljanje neodvojivo i da oba tijela moraju crpiti legitimitet iz iste izborne baze – baze naroda kojeg predstavljaju.
4. Ustav BiH je zamislio tročlano Predsjedništvo kao izraz ravnopravnosti triju nacionalnih zajednica. Tri su člana – jer je BiH ustavno određena trima konstitutivnim narodima . Da BiH ima 5 konstitutivnih naroda onda bi, analogno bilo 5 članova
Predsjedništva BiH. Mehanizam iz članka V.2.(d) je ustavni osigurač, dokazuje da član Predsjedništva „Hrvat“ mora imati legitimnu podršku Hrvata u BiH – naroda kojeg predstavlja i u čijem Domu naroda on traži zaštitu „vitalnog nacionalnog interesa“ u slučaju da ga preglasaju druga dva člana Predsjedništva BiH tim ustavnim mehanizmom.
Izborom člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima, ovaj ustavni mehanizam je nasilno isključen, čime je narušen ustavni poredak i vladavina prava u BiH.
To daje hrvatskoj strani stopostotno pravo na primjenu Doktrine ustavne simetrije i daje RH kao potpisniku, ali i suštinskom nalogodavcu koji je izričito tražio od Hrvata u BiH pristajanje na uklapanje hrvatskog entiteta Herceg Bosne u Federaciju BiH, i pravo i obvezu da poduzme sve potrebne korake u zaštiti Hrvata u BiH, uključivo i da, kao potpisnik Washingtonskog i Daytonskog sporazuma – koji počiva na entitetu Federacije BiH, utemeljene Washingtonskim sporazumom – zatraži i službenu aktivaciju od svih garanata i potpisnika u smjeru utvrđenom Washingtonskim i Daytonskim sporazumom.
Sve „optužbe“ da se RH miješa u unutrašnje stvari druge države – BiH – treba u potpunosti odbaciti. Upravo suprotno, RH ima obvezu, uključivo i, u konačnici, ustavnu obvezu da sada stane u zaštitu prava Hrvata u BiH. I pravo i obveza RH proizlaze i iz nepobitne pravne i povijesne činjenice – RH je potpisnik Washingtonskog pa Daytonskog sporazuma i stvarni pregovarač u ime Hrvata u BiH, stvarni „nalogodavac“ Hrvatima u BiH da prihvate i potpišu Washingtonski pa Daytonski sporazum.
Ako su visoki predstavnici mogli desetljećima intervenirati radi “funkcionalnosti” na štetu Hrvata, međunarodna zajednica danas ima moralnu i pravnu obvezu podržati rješenje koje tu funkcionalnost vraća u okvire pravde i jednakopravnosti.
2. Pravna analogija i simetrija: Slučaj Brčko Distrikta naspram Federacije BiH
Jedan od najsnažnijih pravnih argumenata za uspostavu neteritorijalne Hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH jest već postojeća, uspješna i ustavno verificirana praksa unutar same Bosne i Hercegovine – u Brčko Distriktu.
Pravni aksiom simetrije: Ako u Brčko Distriktu građani na istom teritoriju, bez povlačenja linija na tlu, mogu imati dvije različite virtualne izborne opcije i to pravo konzumiraju bez ikakvih ustavnih prepreka već desetljećima, onda potpuno isti pravni mehanizam i može i mora vrijediti i za entitet Federacija BiH.
Ukoliko dio međunarodnih pregovarača ili „političko Sarajevo“ budu tvrdili da je za Federaciju BiH ipak nužna ustavna promjena / navodeći možda odluke „arbitraže“ / može se postaviti uvjet simetrije: oba ustavna amandmana (onaj koji retroaktivno pokriva Brčko i onaj koji uvodi Hrvatsku izbornu jedinicu u FBiH) mogu ići u Parlamentarnu skupštinu BiH u istom paketu, pod istim uvjetima i s istom pravnom težinom.
3. Zašto je neteritorijalna Hrvatska izborna jedinica idealno rješenje?
Model neteritorijalne Hrvatske izborne jedinice koja obuhvaća cijeli teritorij Federacije BiH nudi odgovore na dva ključna politička izazova: postiže apsolutni unutarhrvatski konsenzus i eliminira bošnjačke strahove od novih teritorijalnih podjela.
A) Unutarhrvatski konsenzus: Nitko nije isključen
Dosadašnji prijedlozi koji su se oslanjali na geografsko definiranje izbornih područja (kroz kombinacije pojedinih kantona ili općina) neizbježno su stvarali opasnost od podjele unutar samog hrvatskog naroda. Hrvati koji žive u sredinama gdje su manjina (npr. u dijelovima središnje Bosne, Sarajevu, Tuzli ili Zenici) opravdano su strahovali da će ostati izvan takvih “teritorijalnih” rješenja i da će njihov glas postati nebitan.
Hrvatska izborna jedinica koja pokriva cijelu Federaciju BiH rješava ovaj problem u potpunosti:
• Vrijednost glasa Hrvata u Žepču, Sarajevu, Bugojnu ili Orašju postaje matematički potpuno jednaka vrijednosti glasa Hrvata u Mostaru ili Širokom Brijegu.
• Svi Hrvati u Federaciji, bez obzira na geografsku lokaciju, postaju dio istog izbornog bazena.
• Time se postiže traženi unutarhrvatski konsenzus, jer model ne napušta niti jednog hrvatskog čovjeka u BiH, čuvajući demografsku i političku supstancu naroda u cjelini.
B) Poruka bošnjačkim partnerima: Stop teritorijalnim podjelama
Glavni argument bošnjačke politike protiv rješenja hrvatskog pitanja bio je strah od tzv. “trećeg entiteta” i tvrdnja da Hrvati žele crtati nove granice i dodatno podijeliti državu.
Ovaj model taj argument u potpunosti izbija iz ruku:
• On ne šalje poruku o novim podjelama, jer ne dira u administrativne granice Federacije BiH.
• Nema novih općina, nema novih kantona, nema novih policijskih ili poreznih uprava.
• Federacija BiH ostaje jedinstven teritorijalni i administrativni prostor. Podjela je isključivo funkcionalna i izborno-tehnička, osmišljena s jednim jedinim ciljem: osigurati da hrvatski član Predsjedništva BiH ima demokratski legitimitet naroda kojeg predstavlja.
Zaključni stav dokumenta: Neteritorijalna Hrvatska izborna jedinica je duboko europski, racionalan i kompromisni model. On istodobno brani ustavni princip konstitutivnosti naroda i poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Svako odbijanje ovog prijedloga od strane dijelova „političkog Sarajeva“ razotkrilo bi njihovu stvarnu namjeru – a to nije obrana cjelovite BiH, već ustrajanje na pseudograđanskom konceptu s ciljem ukidanja Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda .
4. Ogledalo za međunarodnu zajednicu: Zaustavljanje “pseudograđanskog” inženjeringa i zaštita europskih pravnih standarda
Ovaj model neteritorijalne Hrvatske izborne jedinice predstavlja idealno rješenje i svojevrsni lakmus-papir za samu međunarodnu zajednicu, a posebice za one njezine aktere i pojedine članice Europske unije koji su godinama pod krinkom “procedura” i modernizacije izbornog sustava svjesno nametali destruktivne „protudaytonske“ koncepte.
A) Demontaža “pseudograđanskog” modela i pokušaja stvaranja nacionalne manjine Dobar dio međunarodne birokracije, instrumentaliziran od strane određenih europskih političkih krugova, sustavno je u BiH pokušavao nametnuti strogi koncept “jedan čovjek – jedan glas”. U jednoj duboko višenacionalnoj, federalno-konsocijacijskoj zajednici kakva je Bosna i Hercegovina, taj je princip matematički i politički poguban- u sasvim suprotan i Washingtonskom i Daytonskom Sporazumu
Ovom Rezolucijom jasno se prokazuje i zaustavlja ta opasna namjera:
• Razotkrivanje skrivenih namjera: Pod egidom “građanske države”, stvarni, prikriveni cilj tih politika bio je postupno pretvaranje cijele Federacije BiH u ekskluzivni “bošnjački entitet”.
• Zaustavljanje desuverenizacije Hrvata: Hrvate u BiH, kao ustavotvorni i povijesni konstitutivni narod, te su politike nastojale svesti na razinu folklorne i obespravljene nacionalne manjine. Ovaj prijedlog takve radnje na štetu najmalobrojnijeg naroda u potpunosti i trajno zaustavlja.
B) Potpuno usklađivanje sa svim presudama (Ustavni sud BiH i Europski sud za ljudska prava)
Glavni izgovor međunarodnih aktera koji su zagovarali ukidanje etničkih i konstitutivnih prava bio je da se time provode presude Europskog suda za ljudska prava (ESLJP). Model nematerijalne izborne jedinice u potpunosti demantira tu tezu jer on istodobno i stopostotno zadovoljava oba pravna kolosijeka:
1. Domaći ustavni imperativ (Presuda Ljubić): Model u potpunosti provodi ključnu odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, koja nalaže da se mora osigurati legitiman politički izbor predstavnika konstitutivnih naroda na svim administrativno-političkim razinama, bez mogućnosti preglasavanja od strane brojnijeg naroda.
2. Europski standardi i prava manjina (Presude Sejdić-Finci, Zornić, Pilav i dr.): Budući da se izborna jedinica ne temelji na etničko-teritorijalnom kontinuitetu i povlačenju novih granica na tlu, ona ostavlja otvoren prostor za rješavanje diskriminacije Ostalih (građana koji ne pripadaju trima konstitutivnim narodima). Svi građani Federacije zadržavaju pravo izbora, čime se uvažavaju preporuke Venecijanske komisije o neteritorijalnim i fleksibilnim modelima predstavljanja u složenim državama.
C) Idealno rješenje za dobronamjerni dio međunarodne zajednice
Za sve one međunarodne partnere koji u dobroj vjeri traže stabilnost Bosne i Hercegovine i njezin brzi ulazak u Europsku uniju, ovaj prijedlog nudi izlaz iz tridesetogodišnjeg labirinta:
• Nema novih podjela: Prijedlog ne stvara nikakve nove “etničko-teritorijalne podjele”, što znači da međunarodna zajednica ne mora strahovati od destabilizacije, separatizma ili raspada državnog tkiva.
• Čisti europski reciprocitet: Model se oslanja isključivo na belgijske i unutar-BiH (Brčko) pravne i izborne modele i presedane. Ako je Bruxelles kolijevka EU i funkcionalan primjer, nitko iz međunarodne zajednice nema vjerodostojan argument proglasiti ovaj model “antieuropskim”.
Završna poruka poglavlja: Uspostavom neteritorijalne Hrvatske izborne jedinice, Republika Hrvatska navodio dio međunarodne zajednicu da istinski obrani načela potpisana u Washingtonu i Daytonu. Oni koji budu i dalje odbijali ovakvo rješenje, koje ne dijeli teritorij, a šteti jedino izbornom inženjeringu, jasno će dokazati da im cilj nije vladavina prava i stabilnost BiH, već svjesno sudjelovanje u projektu političke eliminacije Hrvata u BiH.
5. Strategijska promjena : Odmak od “Nation-Building” koncepta prema održivom suverenitetu
Ovaj model neteritorijalne Hrvatske izborne jedinice nudi idealan geopolitički i ustavno-pravni okvir kompatibilan sa suvremenom vanjskopolitičkom doktrinom. Niže u tekstu slijede izvatci iz opsežnog elaborata koji su za potrebe rješenja „hrvatskog pitanja“, osiguranja legitimnog predstavljanja Hrvata, izrade pravnog modela uspostave „HRVATSKE IZBORNE JEDINICE U Federaciji BiH“ kao nužnog i prvog konkretnog koraka prema samoodrživoj BiH, budućoj članici EU te izabrani dijelovi pratećih analitičkih dokumenata koji su pravna i faktička podloga Rezolucije, izradili naši stručni suradnici.
USPOREDNI PRIMJERI I UZORI ZA HRVATSKU IZBORNU JEDINICU
NETERITORIJALNA IZBORNA JEDINICA BRISEL
Model glasanja u regiji Glavnog grada Bruxellesa (skraćeno: regija Bruxelles) jedan je od najfascinantnijih ustavnopravnih primjera u svijetu. On dokazuje kako se u istoj, visoko složenoj i višenacionalnoj sredini mogu potpuno odvojiti biračka prava od geografskih granica na tlu.
U Bruxellesu ne postoje fizički zidovi niti su općine podijeljene na “flamanske” i “valonske” (frankofone). Cijeli grad je jedna jedinstvena geografska cjelina, ali su unutar njega uspostavljene dvije paralelne, neteritorijalne izborne zajednice.
Evo točnih detalja i mehanike kako taj sustav funkcionira u praksi:
1. Jedinstveno biračko mjesto, ali različiti glasački listići
Kada birač u Bruxellesu na dan izbora dođe na svoje biračko mjesto (ovisno o adresi stanovanja), on ne glasa na temelju toga u kojoj četvrti živi, već na temelju vlastitog identitetskog , jezično-političkog opredjeljenja.
• Na biračkom mjestu (koje je danas uglavnom digitalizirano putem ekrana za glasanje), biraču se nudi izbor: želi li glasati za frankofonu (valonsku) listu ili za nizozemsku (flamansku) listu.
• Svojim odabirom na licu mjesta, birač privremeno “ulazi” u jednu od dvije neteritorijalne izborne zajednice za te izbore.
• Sloboda izbora: Francuski govornik teoretski može odlučiti glasati za flamansku stranku ako mu se sviđa njihov program, i obrnuto. Sustav nikoga ne prisiljava niti provjerava “krvna zrnca” ili podrijetlo; sve se temelji na slobodnoj volji birača u trenutku pristupa glasanju.
2. Unaprijed fiksirane nacionalne kvote (Paritet u parlamentu)
Zakonodavno tijelo regije Bruxelles (Parlament regije Bruxelles) ima ukupno 89 zastupničkih mjesta. Kako brojnija frankofona zajednica ne bi potpuno preglasala i izbacila Flamance iz političkog života grada, ustavnim i izbornim zakonom uveden je strogi, fiksni ključ:
Jezična skupina Broj fiksiranih mandata u Parlamentu
Frankofona (francuska) zajednica 72 mandata
Flamska (nizozemska) zajednica 17 mandata
Bez obzira na to koliko ljudi u postocima taj dan iziđe i odabere flamanski ili frankofoni listić, Flamancima je zakonom zajamčeno točno 17 zastupnika, a Frankofonima 72. Unutar tih zatvorenih virtualnih kvota, stranke se natječu samo protiv stranaka iz vlastite jezične skupine. Analogno tome , mogu se potražiti i rješenja za druge „neuralgične slučajeve „ u Federaciji BiH .
3. Mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa
Nakon što se formira parlament od 89 zastupnika, virtualne izborne jedinice nastavljaju živjeti kroz zastupničke klubove (francuski i nizozemski jezični klub).
Za donošenje ključnih, vitalnih odluka koje se tiču organizacije grada, obrazovanja, kulture ili ustavnog poretka regije, nije dovoljno imati prostu većinu od 45 zastupnika. Zakon se smatra usvojenim tek kada za njega glasa većina unutar svakog pojedinog jezičnog kluba (dakle, većina od 72 frankofona i većina od 17 flamanskih zastupnika). To je takozvana “većina u kočnici” koja sprječava majorizaciju na identičan način kako je Dayton zamislio domove naroda u BiH.
Sažetak za usporedbu:
Model Bruxellesa dokazuje da se politička prava naroda mogu stopostotno zaštititi bez ikakve potrebe za podjelom teritorija, crtanjem novih općinskih granica ili micanjem administrativnih linija na karti. Sve se rješava administrativnim i softverskim razdvajanjem glasačkih listića na samom biračkom mjestu
.
Preslikavanje briselskog modela na Federaciju BiH kroz neteritorijalnu (virtualnu) Hrvatsku izbornu jedinicu značilo bi uvođenje institucionalne, a ne teritorijalne zaštite.
U praksi, to bi značilo da se pravila igre mijenjaju unutar samog softvera i administracije Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP), bez pomicanja ijedne općinske ili kantonalne granice. Evo točne ustavnopravne i tehničke mehanike kako bi se taj model preslikao na Federaciju BiH za izbor člana Predsjedništva BiH :
1. Registracija birača: Uvođenje neteritorijalnih podregistara
Kao što birač u Bruxellesu na licu mjesta bira listić, u Federaciji BiH uveo bi se sustav stalnih ili privremenih neteritorijalnih podregistara unutar jedinstvenog biračkog popisa.
• Sloboda opredjeljenja bez provjere krvi: Svaki građanin s pravom glasa u Federaciji BiH (bez obzira živi li u Mostaru, Zenici, Sarajevu ili Orašju) imao bi pravo na temelju vlastite ustavne konstitutivnosti izabrati u koju izbornu jedinicu želi biti upisan za opće izbore: u Hrvatski podregistar koji bi obuhvaćao Hrvate i Ostale). ili u Bošnjački podregistar (koji bi obuhvaćao Bošnjake i Ostale).
• Jedno biračko mjesto, dva ekrana (ili listića): Na dan izbora, birač u Vitezu ili Sarajevu dolazi na svoje redovno biračko mjesto. Ako je upisan u Hrvatski podregistar, dobiva glasački listić s kandidatima za hrvatskog člana Predsjedništva.
2. Izbor člana Predsjedništva BiH (Matematičko razdvajanje kutija)
Danas u Federaciji BiH postoji jedna kutija za člana Predsjedništva, pa brojniji Bošnjaci redovito preglasavaju Hrvate (slučaj Komšić). Preslikavanjem modela Bruxellesa, ta se utrka potpuno razdvaja na dvije paralelne, virtualne staze:
• Rezultat: Glasovi iz Bošnjački podregistar zbrajaju se samo za bošnjačke kandidate. Glasovi iz Hrvatskog podregistra zbrajaju se samo za hrvatske kandidate.
• Neutralizacija inženjeringa: Kako bi se spriječilo da brojniji narod fiktivno masovno uđe u Hrvatski podregistar tu je na raspolaganju više modela dodatne zaštite ; Füleov model i /ili druge modele koji počivaju na ustavnoj definiciji da je Federacija “zajednica kantona.
Tu su još i „model teritorijalne koncentracije“ i „model isključivanja“ (poznat i kao model eliminacije ili filtera) koji su hrvatska strana (HNS/HDZ BiH) i međunarodni stručnjaci razvili kako bi u potpunosti onemogućili izbornu prevaru; promatraju ponašanje biračkog tijela na određenom teritoriju i automatski neutraliziraju glasove tamo gdje se prepozna većinski izborni inženjering.Moguće je spojiti i Füleov model, model teritorijalne koncentracije i model isključivanja i dobiti sustav u kojem je matematički nemoguće izvesti izbornu prevaru. Ukratko-ako ima volje-ima i načina.Strah od toga da će Bošnjaci „provaliti“ u hrvatsku izbornu jedinicu tehnički je potpuno neutemeljen. Suvremena ustavna rješenja i softverski alati omogućuju punu zaštitu od manipulacije – o čemu u posebnom dokumentu. Taj problem je jednostavno rješiv.
4. Rješenje za Strasbourg i “Ostale”
Jedan od najvećih aduta ovog modela je što on ne stvara treći entitet, pa samim time u potpunosti prolazi filter Europskog suda za ljudska prava (presuda Sejdić-Finci).
Budući da je izborna jedinica neteritorijalna, po tom modelu se mogu riješiti i druga sporna pitanja.
Ključni zaključak preslikavanja:
Uvođenjem briselskog modela, Hrvati u BiH dobivaju institucionalni suverenitet (potpunu kontrolu nad izborom svojih predstavnika), a Bošnjaci i međunarodna zajednica dobivaju očuvanu, cjelovitu i nedjeljivu Federaciju BiH bez novih granica na terenu. Pravna država se seli u baze podataka i na glasačke listiće, čime se politički sukobi trajno gase.
Dok se za model Bruxellesa često prigovara da je “previše dalek i europski”, model Brčko Distrikta je krunski dokaz da neteritorijalne izborne jedinice i virtualni podregistri savršeno, zakonito i stabilno funkcioniraju unutar same Bosne i Hercegovine već više od 25 godina.
Arbitražnom odlukom za Brčko i nalogom Ureda visokog predstavnika (OHR), unutar Distrikta je stvorena specifična ustavnopravna asimetrija: građani Brčkog žive na istom, zajedničkom teritoriju pod jednom Vladom, ali imaju pravo birati u kojem će entitetskom sustavu ostvarivati svoja biračka prava.
Evo kako taj domaći ustavni presedan iz Brčkog izgleda u praksi i kako se, korak po korak, preslikava na Hrvatsku izbornu jedinicu u Federaciji BiH:
1. Model “Entitetskog državljanstva” iz Brčkog kao temelj za “Institucionalni podregistar”
U Brčko Distriktu ne postoje fizičke granice. Međutim, svaki građanin Brčkog u svojoj osobnoj iskaznici i bazi podataka ima upisano tzv. entitetsko državljanstvo (ili Federacije BiH ili Republike Srpske).
Kako to izgleda u Brčkom: Na općim izborima, birač iz Brčkog dolazi na biračko mjesto. Ako ima državljanstvo RS-a, dobiva listić za Milorada Dodika i Narodnu skupštinu RS. Ako ima državljanstvo FBiH, dobiva listić za izbor članova Predsjedništva iz FBiH i Parlament FBiH. Dakle, na istom metru kvadratnom, susjed do susjeda glasa u dva potpuno različita politička sustava.
• Preslikavanje na Federaciju BiH: Unutar Središnjeg izbornog popisa za Federaciju BiH, uveo bi se institut “Institucionalnog/Izbornog statusa”. Građani Federacije bi, umjesto teritorijalnog vezivanja, u bazi podataka imali opciju upisa u Hrvatski izborni podregistar ili Bošnjački izborni podregistar.
2. Mehanika glasanja na biračkom mjestu
U Brčkom je tehnički problem glasanja na istom mjestu riješen softverski i kroz organizaciju biračkih odbora.
• Kako to izgleda u Brčkom: Kada birač uđe na biračko mjesto, član biračkog odbora provjerava u sustavu njegovo entitetsko državljanstvo i izdaje mu točno onaj paket listića koji mu pripada. Nema zabune, nema miješanja kutija.
• Preslikavanje na Federaciju BiH: Na dan izbora u Mostaru, Travniku, Sarajevu ili Orašju, birač pristupa svom redovnom biračkom mjestu. Član odbora skenira bar-kod ili provjerava popis:
o Birač u Hrvatskom podregistru dobiva listić za Hrvatskog člana Predsjedništva
o Birač u Bošnjačkom podregistru dobiva listić za Bošnjačkog člana Predsjedništva i pripadajuće liste.
3. Zaštita od izbornog inženjeringa (Pouka iz Brčkog)
Najveći strah kod neteritorijalnih jedinica je da će brojniji narod (Bošnjaci) masovno “uskočiti” u Hrvatski podregistar kako bi Hrvatima opet izabrali predstavnika. Model Brčkog nudi dva ključna rješenja za ovu opasnost:
• Prvo rješenje: Pravovremeni upis (Trajnost statusa) U Brčkom ne možete promijeniti entitetsko državljanstvo tri dana prije izbora kako vam odgovara. Promjena je administrativni proces koji se zaključuje mjesecima prije raspisivanja izbora. Za Federaciju BiH, to znači da bi se upis u Hrvatski podregistar morao zaključiti npr. mjesec dana prije izbora. Nitko ne bi mogao raditi brze, ad-hoc izborne selidbe radi inženjeringa.
• Drugo rješenje: Gubitak prava na utjecaj u vlastitom bazenu Ako bi se određeni broj bošnjačkih birača ipak odlučio upisati u Hrvatski podregistar , oni bi time automatski izgubili pravo glasa za bošnjačkog člana Predsjedništva i bošnjačke stranke. Morali bi riskirati slabljenje vlastite političke pozicije unutar svog naroda, što drastično smanjuje motivaciju za masovne zlouporabe.
4. Rješenje za izbore u Distriktu Brčko bez promjene Ustava BiH
Ono što model Brčko Distrikta čini ustavnopravnim presedanom jest činjenica da je Brčko dokazalo kako za ovaj model NIJE potrebno mijenjati Ustav BiH (Aneks 4 Daytonskog sporazuma).
Kada je OHR uvodio ovaj model u Brčkom, visoki predstavnik nije mijenjao ustavnu strukturu države, već je kroz Izborni zakon i administrativne propise uredio način ostvarivanja već postojećih biračkih prava.
Primjena na Rezoluciju: Ovaj model poručuje : “ Tražimo provedbu , a ne rušenje Daytona, ne tražimo treći entitet, ne tražimo komplicirane ustavne promjene koje zahtijevaju dvotrećinsku većinu. Tražimo samo da se tehnički i administrativni model iz Brčko Distrikta prepisivanjem unese u Izborni zakon Federacije BiH.” Rezime preslikavanja:
Model Brčkog je čist, provjeren i funkcionalan u praksi unutar ustavno-pravnog prostora BiH. Njegovim preslikavanjem na Federaciju BiH dobiva se rješenje koje je pravno legalno (jer već postoji u državi), politički neutralno (jer ne dira granice entiteta i kantona) i apsolutno pravedno (jer omogućuje Hrvatima da sami suvereno biraju svoje predstavnike, baš kao što to građani u Brčkom čine već četvrt stoljeća).
DOKUMENT DP i HDZ razgovarali o rezoluciji o Hrvatima u BiH: Predlaže se zasebna izborna jedinica
