Prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-457/2025 zauzelo je pravno shvaćanje prema kojem korisnici kredita u švicarskim francima koji su 2015. godine prihvatili zakonsku konverziju kredita u eure nemaju pravo tražiti isplatu preplaćenih iznosa nastalih zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi. Sud je istodobno utvrdio da imaju pravo na zatezne kamate na te preplaćene iznose za razdoblje do provedbe konverzije.
Odluka je donesena u revizijskom postupku pokrenutom radi odgovora na pitanje imaju li korisnici konvertiranih CHF kredita pravo na punu restituciju ako konverzijom nisu vraćene sve koristi koje su banke ostvarile primjenom kasnije utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi.
Većina sudaca zauzela je stajalište da je sklapanjem aneksa ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. godine prestala obveza banaka na povrat preplaćenih iznosa koji bi proizlazili iz ništetnih odredbi osnovnog ugovora. Istodobno je priznato pravo korisnicima kredita na zatezne kamate obračunate na preplaćene iznose do dana provedbe konverzije.
Odluka, međutim, nije donesena jednoglasno. Sudac Jadranko Jug izdvojio je mišljenje u kojem navodi da je takvo pravno shvaćanje suprotno hrvatskom i europskom pravu te dosadašnjoj sudskoj praksi. Prema njegovu stajalištu, cilj zakonske konverzije bio je ublažavanje dužničke krize, a ne uklanjanje posljedica nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi.
Jug ističe da u vrijeme donošenja zakona o konverziji valutna klauzula u CHF još nije bila pravomoćno utvrđena ništetnom te stoga konverzija nije mogla riješiti pitanje njezinih pravnih posljedica. Smatra da korisnici kredita koji su prihvatili konverziju imaju pravo na razliku između iznosa priznate preplate kroz konverziju i iznosa koji bi im pripao na temelju pune restitucije zbog ništetnih ugovornih odredbi.
Prema njegovom mišljenju, osporena odluka dovodi do nejednakog položaja korisnika CHF kredita. Oni koji nisu proveli konverziju ostvaruju pravo na punu restituciju prema pravilima o stjecanju bez osnove, dok se korisnicima koji su prihvatili konverziju priznaju samo zatezne kamate. Takvo rješenje, smatra Jug, predstavlja povredu načela jednakosti pred zakonom i prava na pravično suđenje.
Slično stajalište zauzeli su i predsjednik vijeća Damir Kontrec te sudac Dražen Jakovina, koji su također izdvojili mišljenje. Oni naglašavaju da zakon o konverziji nije uređivao posljedice ništetnosti valutne klauzule u CHF te da ni zakon ni aneksi ugovora nisu regulirali pitanje povrata preplaćenih iznosa nastalih primjenom ništetnih odredbi.
Kontrec i Jakovina smatraju da korisnici konvertiranih kredita imaju pravo zahtijevati povrat svega što su platili na temelju ništetne valutne klauzule, prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima. Upozoravaju da se odlukom većine praktično poništavaju pravne posljedice utvrđene ništetnosti valutne klauzule te da se korisnike koji su prihvatili konverziju stavlja u nepovoljniji položaj od onih koji to nisu učinili.
Izdvojena mišljenja također se pozivaju na praksu Suda Europske unije, prema kojoj potrošaču mora biti omogućena potpuna uspostava pravnog i činjeničnog položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale.
Odluka Vrhovnog suda mogla bi imati značajne posljedice za velik broj sudskih sporova koje su pokrenuli bivši korisnici kredita vezanih uz švicarski franak nakon provedene konverzije 2015. godine.
IZDVOJENO MIŠLJENJE Predsjednika vijeća Damira Kontreca i člana vijeća mr.sc. Dražena Jakovine
Na temelju čl. 131. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/1125/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) dostavljamo pisano obrazloženje izdvojenih glasova u odnosu na pravno shvaćanje izraženo u odluci poslovni broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. sa zahtjevom da se isto priloži pisanoj odluci i objavi na isti način kao i odluka.
1. Izdvojeno mišljenje odnosi se na dio presude proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. kojom je presudom odbijena revizija tužitelja u odnosu na dio presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-555/2024-2 od 2. svibnja 2024., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj P- 977/2019-40 od 4. ožujka 2024. i odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.158,83 Eur-a i 7.539,47 Eur-a. Takva odluka donesena je na temelju odgovora na pitanje u odnosu na koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, a koje pitanje glasi:
„Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine”, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem Aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?“.
2. Prošireno vijeće zauzelo je pravno shvaćanje i ujedno odgovorilo na pitanje u odnosu na koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije na sljedeći način:
„Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate u konverziji.“.
3. S takvim pravnim shvaćanjem većine ne možemo se složiti iz razloga koji će ukratko biti obrazloženi u nastavku.
Rev-457/2025-21-2
4. U ovom izdvojenom mišljenju osvrnut ćemo se na pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i njenog utjecaja na pitanje koje je postavljeno i pravno shvaćanje koje je zauzeto. To iz razloga što smatramo da to i jest temeljni problem kod konvertiranih CHF kredita.
5. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZIDZPK/15) svakako je imao za cilj otkloniti problematiku dužničke krize koja je nastala u primjeni odredaba ugovora o kreditu vezanih za valutu CHF. Radilo se prema našem mišljenju o jednokratnoj i nužnoj mjeri pri čemu je tim Zakonom uspostavljena metodologija načina izračuna konverzije CHF kredita u Euro kredit i to na način da se položaj potrošača s kreditom nominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi potrošač bio da je koristio kredit nominiran u Eur-o (čl. 19.b ZIDZPK/15). Način izračuna konverzije detaljno je reguliran u odredbi čl. 19.c ZIDZPK/15.
6. Dok je u vrijeme provedbe konverzije već bila pravomoćno utvrđena ništetnom ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije još bila utvrđena ništetnom ugovorna odredba o valutnoj klauzuli. Stoga smatramo da ZIDZPK/15 nije mogao otkloniti posljedice ništetnosti ove ugovorne odredbe. Osim toga, niti iz jedne odredbe ZIDZPK/15, a niti pak iz obrazloženja Konačnog prijedloga ZIDZPK/15 nije vidljivo da bi zakonodavac vodio računa o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, odnosno da bi vodio računa o pravnim posljedicama ništetnosti takve ugovorne odredbe.
U tom smislu ne možemo se složiti s mišljenjem da bi ZIDZPK/15 predstavljao lex specialis u odnosu na opće odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) iz čl. 323. st. 1., čl. 324. st. 1., te čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZID ZPK/15, kao što je ranije navedeno, već je to zakon čiji je cilj bio otkloniti dužničku krizu, a ne rješavati pitanje nepoštenosti i ništetnosti iz osnovnog ugovora o kreditu, a što nije niti mogao jer u vrijeme njegovog donošenja ugovorna odredba o valutnoj klauzuli CHF nije bila utvrđena ništetnom.
Pored toga, mišljenja smo da niti jednom odredbom ZIDZPK/15, a niti Anexom ugovora o kreditu koji je sklopljen na osnovi toga Zakona nije regulirano pitanje pretplata u primjeni ništetnih ugovornih odredaba, posebice ne onih o valutnoj klauzuli. Dakle, u vrijeme provođenja konverzije tužitelju nisu bili poznati svi parametri jer ugovorna odredba o valutnoj klauzuli još nije bila utvrđena ništetnom.
7. Pitanje posljedica ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli može se konkretizirati samo putem odgovarajućeg financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Pritom je vještakinja, u ovom predmetu, izračunala i pretplatu po osnovi promjenjive kamatne stope, pravilnost kojeg izračuna ne možemo preispitivati u ovoj fazi postupka. Iz nalaza jasno proizlazi da u konverziji nisu uračunati iznosi koje je tužitelj platio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.
8. Osim toga, odluka uopće ne vodi računa o pravnim posljedicama ništetnosti propisanih čl. 323. st. 1. ZOO. Prema toj odredbi u slučaju ništetnosti ugovora, pa i u slučaju ništetnosti pojedine odredbe ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora odnosno ništetne ugovorne
Rev-457/2025-21-2
odredbe, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Stoga tužitelj ima pravo na povrat onoga što je platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i to prema pravilima o stjecanju bez osnove.
9. Na način kako je odlučeno u ovom predmetu u potpunosti je anulirana pravna posljedica ništetne ugovorne odredbe o valuti u CHF, a što prema našem mišljenju nije pravilno. Osim toga pravne posljedice ništetnosti trebale bi biti identične za sve korisnike kredita u CHF, neovisno o tome jesu li oni konvertirali kredite u euro ili ne. Na ovaj način korisnici kredita koji su izvršili konverziju su dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na ostale korisnike kredita u CHF, koji nisu izvršili konverziju.
10. Prema našem mišljenju trebalo je u tom dijelu tužitelju prihvatiti reviziju i dati drugačiji odgovor na postavljeno pitanje da potrošač bez obzira na izvršenu konverziju kredita u valutu EUR i učinke takve konverzije, ima pravo potraživati iznose koje je banka stekla bez osnove zbog primjene ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, posredno i promjenjivoj kamatnoj stopi ako se to vještačenjem utvrdi, a koji su utvrđeni kao razlika plaćenog u odnosu na ono što je trebalo platiti po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom ugovorenom tečaju kune u odnosu na CHF do dana izvršene konverzije.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Suci:
Damir Kontrec
mr. sc. Dražen Jakovina
Rev-457/2025-21-3
