Prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-457/2025 odlučilo je da korisnici kredita u švicarskim francima koji su 2015. godine prihvatili zakonsku konverziju kredita u eure nemaju pravo na povrat glavnice preplaćenih iznosa nastalih zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi. Istodobno im je priznato pravo na zatezne kamate na te iznose za razdoblje do provedbe konverzije.
Odluka je donesena većinom glasova, no objavljena su čak tri izdvojena mišljenja četvero sudaca Vrhovnog suda koji smatraju da su korisnici konvertiranih kredita zakinuti za pravo na punu restituciju.
Većina sudaca zauzela je stajalište da je sklapanjem aneksa ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. prestala obveza banaka na povrat preplaćenih iznosa koji proizlaze iz ništetnih odredbi osnovnog ugovora. Korisnicima kredita priznato je samo pravo na zatezne kamate obračunate na preplaćene iznose do dana konverzije.
Protiv takvog stava istupio je sudac Jadranko Jug, koji smatra da cilj zakonske konverzije nikada nije bio rješavanje posljedica ništetnih ugovornih odredbi, nego ublažavanje dužničke krize nastale rastom tečaja švicarskog franka. Prema njegovu mišljenju, korisnicima kredita koji su prihvatili konverziju mora se priznati razlika između iznosa dobivenog konverzijom i iznosa koji bi im pripao na temelju potpune restitucije zbog ništetnih ugovornih odredbi.
Jug upozorava da se korisnike koji su prihvatili konverziju stavlja u nepovoljniji položaj od onih koji to nisu učinili. Dok potonji prema ustaljenoj sudskoj praksi mogu ostvariti puni povrat preplaćenih iznosa, konvertiranim dužnicima prema odluci većine pripadaju samo zatezne kamate.
Slično stajalište zauzeli su predsjednik vijeća Damir Kontrec i sudac Dražen Jakovina. U svom izdvojenom mišljenju ističu da zakon o konverziji nije uređivao pitanje ništetnosti valutne klauzule u CHF niti posljedice njezine ništetnosti. Naglašavaju da u vrijeme konverzije ta ugovorna odredba još nije bila proglašena ništetnom pa korisnici kredita nisu mogli znati sva prava koja bi im mogla pripasti.
Prema njihovu mišljenju, korisnici konvertiranih kredita imaju pravo zahtijevati povrat svega što su platili na temelju ništetne valutne klauzule prema pravilima o stjecanju bez osnove. Smatraju da odluka većine praktično poništava učinke sudskih odluka kojima je valutna klauzula u CHF proglašena ništetnom.
Izdvojeno mišljenje podnio je i sudac Josip Turkalj. On ističe da korisnici kredita u trenutku prihvaćanja konverzije nisu znali da će valutna klauzula u CHF naknadno biti proglašena ništetnom te da je većina njih bila prisiljena prihvatiti ponuđenu konverziju zbog ozbiljne prijetnje gubitka financijske stabilnosti.
Turkalj navodi kako su upravo korisnici stambenih kredita, koji su imali najveće iznose zaduženja i najduže rokove otplate, najčešće prihvaćali konverziju. Smatra da ih odluka većine dovodi u nepovoljniji položaj od korisnika koji konverziju nisu prihvatili te zaključuje da takvo rješenje ne zadovoljava test pravičnosti i razmjernosti.
U sva tri izdvojena mišljenja naglašava se da konverzija nije mogla ukloniti posljedice ništetnosti valutne klauzule jer ona u vrijeme donošenja zakona o konverziji još nije bila proglašena ništetnom. Suci koji su ostali u manjini upozoravaju i na praksu Suda Europske unije prema kojoj potrošaču mora biti omogućena potpuna uspostava položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nikada nisu postojale.
IZDVOJENO MIŠLJENJE u predmetu Rev-457/2025 Josip Turkalj, sudac Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske
Izdvojeno mišljenje u odnosu na presudu ovog suda poslovni broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., sa zahtjevom da se isto priloži pisanoj odluci i objavi na isti način kao i odluka
1. Na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026. većinom glasova odlučeno je da se u predmetu ovog suda poslovni broj Rev-457/2025 odbije tužiteljeva revizija u odnosu na isplatu glavnice s osnove ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u CHF u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kada je korisnik kredita prihvatio konverziju kredita u CHF.
2. Većina članova vijeća je stajališta da korisnici kredita koji su konvertirali kredit iz CHF u EUR nemaju pravo na naknadu s osnove ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog kredita o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, već samo na isplatu zatezne kamate na pojedinačno preplaćene novčane iznose od sklapanja ugovora do konverzije.
3. S obzirom da sam u odnosu na odluku većine usmeno izrazio Izdvojeno mišljenje, ovim putem to činim i pisano.
4. U odnosu na valutnu klauzulu korisnici kredita prilikom sklapanja dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora iz CHF u EUR, još nisu imali saznanja o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (Vrhovni sud Republike Hrvatske je tek naknadno zauzeo stajalište da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna). U takvoj situaciji korisnici kredita, kao potrošači, prihvatili su konverziju kredita po sistemu „uzmi ili ostavi“, jer je rizik ostanka u CHF kreditu bio za većinu potrošača, koji su imali kredite u visokom iznosu, prevelik zbog velikog rizika prisilne naplate kredita čija se rata toliko povećala da je došlo do ugroze egzistencije korisnika kredita.
5. Korisnici kredita koji su prihvatili konverziju, nisu dovedeni u jednak položaj kao oni korisnici kredita koji nisu prihvatili konverziju.
6. Prvenstveno su konverziju prihvatili korisnici stambenih kredita, a to je upravo bila najugroženija skupina korisnika kredita (nominalno najveći krediti i s najdužim rokom otplate), dok korisnici ostalih kredita (npr. za kupnju vozila) takvu ponudu u većini slučajeva nisu prihvatili (radilo se o nižim iznosima kredita i kraćem roku otplate). Mišljenja sam da odluka kojom korisnici pretežito stambenih kredita nisu u cijelosti obeštećeni je duboko nepravedna i kao takva ne može proći test razmjernosti, Rev-457/2025-21-3
pogotovo što korisnici kredita prilikom konverzije nisu imali mogućnost pregovaranja oko dodatka ugovora o kreditu kojim je ugovorena konverzija.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Sudac:
Josip Turkalj
