Nekoliko tisuća Hrvata napravilo je pravi mali rusvaj u Neuruppinu, na dočeku reprezentacije, u mjestu koje će “vatrenima” biti dom, nadajmo se, nešto više od sljedećih mjesec dana. Njemački je bio “drugi jezik”, čak su i konobari okolnih kafića imali mini satove hrvatskog. Nije im bilo teško, jer računi su se multiplicirali, a s gutljajima je i “bakša” postajala sve ozbiljnija…
– Uostalom, trgu je ime Schulplatz, pa neka uče, neće im loše doći – komentirao je jedan naš navijač, pišu Sportske novosti.
Sve vam je, dakle, jasno: kvadratići su preplavili glavni gradski trg, a malih Modrića nije se moglo niti pobrojati. Bilo je, naravno, i Kovačića, Perišića, sve više Gvardiola…, no u jednome ćošku, poslagani jedan do drugoga, na kantama za smeće, kako bi što bolje vidjeli dolazak naših u pokrajinu Brandenburg, stajala su – četiri Stanišića. U društvu jednog Musiale. Prvi zaključak bio je da se sigurno radi o nekoj Josipovoj rodbini, ili, pak, ljudima podrijetlom iz Stanišićeva Oriovca.
– Pa gdje ste, Stanišići, krenuo sam prema “pater familiasu” te ponosne četvorke, kad ono – šok.
– Was? – odgovorio je čovjek.
– Čekajte, vi niste Hrvat – upitah, a on potvrdno kimne glavom.
– Ne, nisam. Ja sam Mario, Nijemac sam, stanovnik Neuruppina.
Rojilo se stotinu upitnika iznad glave, no prvo i osnovno bilo je – je l‘ vaša djeca toliko vole Bayer i Stanišića, da imaju i hrvatske dresove, i to “oriđiđi”, da ih slučajno ne zaustavi modna policija koja, navodno, traži lažnjake po Njemačkoj.
– Najiskrenije, dvojica su htjela Modrića, jedan Kovačića, a četvrti Gvardiola, ali – nismo ih uspjeli naći i kupiti. Neka se Josip ne uvrijedi, ali jedini koji su ostali u ovim veličinama, bili su Stanišićevi. Iako, da se razumijemo, mi smo i Bayernovi fanovi, i silno bismo htjeli da se vrati s posudbe i zaigra, u Bayeru je bio fantastičan.
Otkud uopće zaljubljenost u “vatrene”?
– Mi smo primarno Nijemci, ali divimo se Hrvatima, zbog vjere, čvrstoće, neodustajanja. Imate karakter i stil igre koji je, u biti, vrlo edukativan i inspirirajući. Zato ste nam definitivno druga reprezentacija, iako, meni osobno, na ovom turniru imate i status moje Njemačke.
Odgovor zašto dobivali smo, realno, tijekom cijele te nedjelje. Taj 9. lipnja ući će u kolektivnu memoriju i povijesne knjige ovoga gradića od 30-ak tisuća stanovnika, koji je inače toliko miran da je valjda i sam sebi pomalo dosadan…
– Apsolutno smo presretni što je Hrvatska izabrala baš nas za svoj kamp. I da, nama je ovo, ovaj doček, i dolazak takvih veličina, ogromni društveni događaj, koji ćemo pamtiti. Vi ste doista kao veliki putujući rock-sastav, koji je, eto, odlučio svratiti baš u Neuruppin. Ovo je za naše mjesto povijesna priča – zaključio je Mario i sa “Stanišićima” krenuo kući.
Čudo, pišu Sportske novosti.
VIDEO Vatreni dočekani u Neuruppinu: Potpuna ludnica je počela, navijači skandirali Modriću
