Piše: Zvonimir Hodak
Sviđa mi se način razmišljanja Jurice Pavičića koji je usklađen s važećom doktrinom “zamrznutog ideološkog sukoba”. Juricu je “strefilo” u njegovo ljevičarsko srce kad je “Ministarstvo istine” reklo: “Ovi ljudi krivotvore povijest”.
Radi se, naravno, o famoznom udžbeniku “Zašto je povijest važna?”. Autori Hajdarović, Ristić i Torbica poslani su na popravni. Đaci Klasića, Jakovine, Markovine i sličnih uklizali su, kartaški rečeno, na štih. Tu je Jurica poentirao kad je ustvrdio da se radi o zaista o “zamrznutom ideološkom sukobu”. Sukob je, naime, oko istine. Još samo čekam da se recenzira i objavi knjiga o “državnom udaru” koji se dogodio 5. kolovoza 1995. g. negdje oko kraljevskog grada Knina. Naravno, nema više kralja Zvonimira. Novi kralj je “srpski svet”. Ideološki sukob je dugo bio na ledu, zamrznut i prikriven, sve dok pobijeđene nije krenulo. Za početak, zagrebačka Arena se pretvorila u najveću “kafanu na Balkanu”. Kako bi rekli Austrijanci, “muzika za idiote”. Međutim, Zagrepčani su “od(u)ševljeni”. “Odvratno i jadno opančarstvo zaposjelo Zagreb kao i 1945.g.”, komentar jedne Zagrepčanke na fejsu.
Prije nego djeci srušite san o Djedu Božićnjaku, sjetite se da i vi vjerujete u čaj za mršavljenje i Afričku šljivu…
Iako je već prošlo skoro godinu dana od uvođenja slavnog eura, inflacija kod nas ne jenjava. U svim drugim državama, u kojima je bio uveden euro kao valuta, rast inflacije je bio po prilici šest mjeseci za oko 30 posto. Kod nas to ipak traje li ga traje… Cijene divljaju, osobito u ovo predblagdansko i blagdansko vrijeme. Moj prijatelj Roman javlja da je bakalar skuplji od kokaina. Dakle, u Hrvatskoj je jeftinije drogirati se nego postiti.
Dikan pak voli citirati mudrace. Pitalo tako jednog mudraca što žene žele? Odgovor: “Ja jesam mudrac, ali ne baš toliki!”.
Da sam ja mudrac ne bi objavio na fejsu “Svećenik je podijelio Manoliću sakramente, a on svećeniku udijelio oprost”. Ali, eto, nisam! Mnogi su mi zamjerili. Među njima sam i ja! Čitam kako Hrvatski tjednik javlja da je navodno i Buda Lončar zatražio vjerski pokop. Sjećam se pok. Borisa Šprema, bivšeg predsjednika Hrvatskog sabora, koji je, iako je SDP-ovac, zatražio svećenika na samrtnoj postelji. Zapravo mi je to sve drago čuti jer potvrđuje kako ima Boga, samo ga se neki sjete u zadnji trenutak. Napokon, i Isus je rekao da Otac prima s radošću svakoga tko se iskreno pokaje, makar i na samrtnoj postelji. I tako polako sve dolazi na svoje mjesto. Sve započinje s Bogom kad te stvara i završava s Bogom kad odlaziš.
Krleža je bio u pravu
Čitam ovih dana kako je na utakmici odbojkaškog prvenstva Grčke ubijen policajac. Nadam se da Grci neće za taj zločin optužiti hrvatske navijače tako da hrvatska poltronska vlast opet počne hapsiti BBB-e. Anketa u studiji objavljenoj u časopisu Lingua pokazala je kako u Hrvatskoj samo 12 posto ispitanika vjeruje da Hrvati i Srbi govore isti jezik, dočim u Srbiji ih je čak 74 posto koji vjeruju da se radi o istom jeziku. Nakon Prijine i Brenine invazije na Arenu, bojim se da je, usprkos svemu, Krleža bio u pravu kad je smatrao da je to manje-više isti jezik. Previše je indicija kako se radi o refleksiji SFRJ-ta. Netko mi je poslao na moj zid ovu prognozu “nove” SFRJ:
Kad Srbin Hrvatu kaže brate,
Kad Slovenci piće plate,
Kad se Crnogorci posla uhvate,
Kad Makedonci dobiju više plate,
Kad Bosanci sve to shvate,
bit će opet SFRJ.
Problematična je jedino uloga Hrvata u toj “novoj” SFRJ? Samo da ne bude kao u onom vicu o Dudeku i Regici. Dudek se hvali: “Regica, glumim bum u filmu!”. Regica se zblene pa pita Dudeka: “Drašek, za Boga milega, pa u f’kakvem bi filmu ti mogel glumiti?”: Dudek ponosno odvrati: “U porno filmu!”. Regica se nasmije i upita: “Drašek, naj’ srati, a koga glumiš?”. Dudek uzvrati: “Je, glumil bum muža k’i rano vjutro ide na posel!”.
Glavni nositelj autoindustrije na Balkanu je “Pauk”.
Dva video uratka, dvije Hrvatske
Dva video uratka briljantno ilustriraju tezu o dvije Hrvatske, divergentne i nespojive. Na prvom se vidi “zašto je povijest važna”, a na drugom tko i kako to predaje našim srednjoškolcima. Na prvom video uratku “progresivni” đaci ismijavaju profesora hrvatskog branitelja nazivajući ga “četničkim vojvodom”, a na drugom profa “letva” ismijava hrvatsku kunu te ga đak iz klupe upozorava da on predaje, među ostalima, i djeci hrvatskih branitelja. I četnici i hrvatska kuna su povijest, ali je evidentno da se hrvatska povijest krivotvori.
U slučaju fizički napadnutog profesora vidi se rigidnost onih koji su ga od prve trebali zaštiti. Ravnateljica, kolege, sindikat profesora, policija, mediji, resorno ministarstvo… Međutim, DORH je odmah za njega zatražio odlazak u pritvor, a sud je to odmah prihvatio. Tako se “četnički vojvoda” našao se u Remetincu. Vjerojatno se tom profesoru/branitelju već odavno srušio san o kvaliteti njegovih đaka, a sad mu se u par sati srušio i cijeli njegov svijet. Jel’ se za to borio? Srećom, magla se povukla, profesora su podržali ostali đaci pa su ga napokon i pustili iz pritvora, ali gorak okus mu sigurno ostaje.
U drugom je slučaju došlo do sudara dvaju svjetonazora, jednog k’o fol liberalnog, onog profesora, i drugog domoljubnog, onog đaka koji je vjerojatno odgojen u obitelji branitelja. Lijevi, “urbani i liberalni centristi”, kako im tepa Jurica Pavičić, vladaju školama, manje-više svim katedrama, ali i ovom državom. To je ta “crvena nit” koja se omotala oko svih škola i fakulteta u ovoj državi. Naime, profesori koji su i diplomirali kod Jakovine, Markovine, Klasića, Goldsteina i sličnih “samoupravnih” lijevih ikona na filozofskim faksevima diljem Lijepe naše rade uporno i neumorno, k’o mravi, na krivotvorenju najnovije hrvatske povijesti kako bi spasili propalu Jugu od smetlišta povijesti.
Nedavno je na Sljemenu otkrivena spomen ploče Aleksandri Zec. Nesretna Aleksandra je po svemu sudeći pala kao žrtva jednog kriminalnog obračuna. Stoga je svakako humano i ljudski obilježiti to spomen pločom jer je ona bila nevino dijete. Međutim, znamo da je u Slavonskom Brodu u samo jednom mjesecu 1992.g. bilo ubijeno dvadeset i osmero djece time da je najmlađe dijete imalo samo dvije godine. Žalosno je i tužno što lijeva medijska falanga nije nikada obilježila taj tragični događaj iz našeg Domovinskog rata. Bojim se da ta djeca nikada neće dobiti svoj spomenik. Za ljevičare očito sva djeca nisu jednako nevine i tragične žrtve. Oni su toliko zaokupljeni Prijinim i Brenim nastupima u Areni da im nedostaje tinte za bilo što ozbiljno. Kažu da se “Okupacija u 26 slika” opet prikazuje u Lijepoj našoj. Dobro je dok to ne postane naša realnost. “Naša” javna televizija HRT pozvala bi i Šešelja u neku od svojih emisija samo kad bi on znao pjevati. Vojo bi mogao na HRT-u prikriveno reklamirati, recimo, sarmu. Preplavljuje nas “srpski svet”.
Na godišnjicu smrti prvog hrvatskog predsjednika neki mu odaju počast minutom prešućivanja.
Malo izdvajamo za sport
Nogomet je na (novo)godišnjem. Mislim na onaj hrvatski. Naporno je igrati dvije tekme tjedno. Englezi igraju ligu s dvadeset klubova pa igraju tri puta tjedno. Gledam utakmicu Manchester Cityja. Prvaci su Engleske, Europe i svijeta. I ono najvažnije: u prvoj momčadi igraju dva dinamovca Kovačić i Gvardiol. Jučer sam gledao utakmicu Ajaxa, bivšeg prvaka Europe. Opet su igrala dva dinamovca Šutalo i Sosa u prvih jedanaest. Pribrojimo svemu tome još i Luku Modrića koji je već ikona Reala, svakom pametnom je jasno da je naš nogomet (igrači) najbolji promotor Hrvatske u svijetu.
Nažalost, izdvajanje za špot su u Hrvatskoj duplo manja nego, recimo, u Srbiji. Njihova košarka i tenis su miljama iznad našeg. Žalosno je da smo postali balkanski rudnik za zapad. Recimo, u Hajduku postoji igrač star 16-17 godina. Prodan je u Englesku za nekih 10-12 milijuna eura, ali uopće ne igra. Da igra bio bi uz Livaju najbolji igrač ekipe. Ne igra jer se u Hajduku boje da se ne ozljedi, a Tottenham još nije isplatio lovu. Koji god igrač malo odskoči odmah ga se proda. Sreća da ih Dalić može koristiti u reprezentaciji. Inače bi nam i ona bila loša kopija klupskog nogometa.
U slučaju rata mi smo “Antemurale Christianiitatis” Europe, a kad nema rata onda za sitnu lovu prodajemo sve što vrijedi u nogometu. Ovo se ne odnosi samo za Joška Gvardiola. Recimo, imamo najpodcjenjenijeg igrača svih vremena – Matea Kovačića koji je igrač u kojeg se je uvijek, baš uvijek, debelo sumnjalo. A on je danas jedini igrač u povijesti nogometa koji je osvojio četiri svjetska klupska prvenstva s tri različita kluba. Bio je svjetski klupski prvak s Realom iz Madrida, Chelseajom i sad s Manchester Cityjem. Podatak je objavljen na Sky Newsu. U Hrvatskoj u medijima o tome nema ni riječi.
Hrvatski poltroni su sretni da se o tome ne piše. Ne bi se šteli mešati. Jedini puta kad su se mrzitelji Hrvatske javili onako muški bio je transparent za repku na viaduktu: “Dabogda sve izgubili”. Regionalne mržnje ne štede ni Dalića ni repku. Kad reprezentacija i Dalić prestanu s osvajanjem medalja i kad prestanu s uspjesima, preko noći će ih prestati mrziti. Za sada mrziteljima kao kompenzacija mogu poslužiti jedino koncerti srpskih cajki u Areni. Nogomet ih sigurno samo izluđuje.
Evo jedne stare šale na fejsu: Karlovčanin dobio poštom rješenje da je proglašen umrlim. Na kraju je stajala uputa da po original mora doći osobno!
Dobro je da policija kontrolira ta silna pirotehnička sredstva, petarde i slično. Bez te kontrole, smatra Dragutin Junković, jedan dio Hrvata pobjegao bi natrag u Muenchen. I tako su se jedva vratili. Samo za Božić i novogodišnje praznike. Zato Dragutin moli da se ne bacaju petarde…
Naletih na Šenoin fragment…
Povijest se nažalost ponavlja. Naletih neki dan na fragment iz dnevnika Augusta Šenoe napisan na staru godinu 31. 12. 1880. g.: “Svršeni su računi ove godine. Bila je, Boga mi, crna po nas Hrvate. Dobrote ne doživismo… Zla premnogo. Kiša, tuča, poplave poharale zemlju, a 9. studenog i potres. Ne samo Mađari i Austrijanci, i narav se protiv nas urotila… sve je zlo navalilo na nas bijedne Hrvate…”. Ne bih dalje citirao. Kako bi napisao Dražen Kokanović: “Nema nam spasa”. Ili ipak…
Slavica Tomić je ipak optimistična pa piše na fejsu: “Dobro jutro, povijest se ponavlja. Kako je rekao Ivan Pavao Drugi: Vi ste narod nade!!”.
Sad malo mog optimizma. Dosta je i previše tog crnila. Na slici se vidi lokomotiva i vagoni HŽ-a. To je ono prijevozno sredstvo koje obično spaja ljude, vjere i nacije. Plava lokomotiva i ispod toga tekst: Krenete za katolički, a dođete na pravoslavni Božić!”.
Pred novu godinu treba ipak širiti radost, mir i veselje. Zato sada javljam samo dobre vijesti. Pupovac je od Vlade dobio 26 milijuna eura za gradnju četrdeset srpskih kulturnih centara diljem Hrvatske. Nekako mi se čini kako je ovih 26 milijuna samo za projektnu dokumentaciju. Ulazimo u super-izbornu godinu. Mala škola o anketama za političare i naivce. Natjecanje u dužini pe*isa u dva sela. U selu Beždede kod Nevesinja muškarcima su penisi bili 15 cm, a u Mionićima kod Trebinja 25 cm. Razlika je nastala zbog toga što su u prvom selu proveli mjerenje, a u drugom anketu. Imajte to na umu kad izađete na glasovanje!
Kako bi vam sam početak nove godine dok budete čitali ovu moju kolumnu bio radostan i ispunjen humorom, evo još nekoliko veselih misli:
Iz dječjeg kuta: “Moj tata jedini jede šećer kroz nos!”. Još je popularna knjiga Roberta Torrea: “Ima li života prije smrti ?”. Nakon ovih cijena i potrošenog za blagdane, sumnjam!
Mnogi su i dalje uvjereni da je Charlie Chaplin rođen u Čapljini. Prijatelju, stvarno nije lijepo da spavaš s mojom ženom. Ah, k’o bi vama ugodio, ona kaže da joj je lijepo, a ti da nije…”.
HDZ se već lagano transformira. Umjesto “Zna se” u “Nisam znao”!”.
Na kraju, sretna vam svima Nova godina, kako onima koji stalno tako i onima koji samo povremeno čitaju ovo moje štivo, a napose mojim vjernim ljevičarskim i jugofilskim kritičarima! Želim vam svima svako dobro i zaboravite što je rekao August Šenoa…
Mateo Kovačić ispisao povijest, ovo nijednom nogometašu nije pošlo za rukom!
