Piše: Zvonimir Hodak
Dražen Travaš je veteran fejsa. “Ljubimac” mu je Andrej. Ne AP nego Kramarić. Kad zaželi biti duhovit, uspijeva mu. Nakon mini pobjede protiv Armenije orjuna i jugo nostalgičari doživjeli su čitav niz probavnih smetnji, štucanja i mucanja, sve u stilu “da’ bog sve izgubili”.
Indeks je opet jednom u svoj “indeks” upisao još jednu jedinicu. Haj’te drugovi opet u Kumrovec na popravnu nastavu! Najme, kaj! Zamislite, igrači i navijači su uz Thompsonovu pjesmu slavili plasman na Euro. Tu je indeksovce dočekao Dražen: “Ne, neg’ su tribali uz ŠČ Let3, Vojka V. Baka Prase, TBF, Milu Kekina, Acu Lukasa, Aleksandru Prijević, Nedu Ukraden, Riblju Čorbu, Lepu Brenu, Rokeri s Moravu… Je**te turbofolk agonija međ’ ZunZarama, Notj… Dabogdasvedobili…”
Zašto im Thompson toliko smeta?
Navijači Armenije su ostali razočarani. Ne oni koji su došli na tekmu iz Gorski Karabaha nego ovi naši, odnosno vaši, koji ne bi stali u sto Arena. Kad počne “jugo-cajkada” u Areni nema poziva o tobožnjim podmetnutim bombama. Sad mir braćo, “pevaju naši”. Za sada su još uvijek bolji vaši nego naši. Thompson može popuniti samo avion kojim se repka vraća kući, a pulsku Arenu može popuniti samo ako pristane biti pred-pjevač Aci Lukasu. Eto, takvi smo mi Hrvateki!
Imam pitanje za Hrvateke: Jel’ sisanje vesala zanimanje ili školovanje za to zanimanje?
Pretovar kuna u kamione za odvoz na uništavanje pred Narodnom bankom Hrvatske čuva kordon policajaca. Sve gleda neki cinik i procijedi kroz zube: “Stalno sam govorio da je kuna precijenjena!”
Otvorim novine i listam naše dnevne vijesti. Afera za aferom, lišavanja slobode na sve strane. Očito se približavaju izbori. Ovima koje odvode u zatvor uz TV kamere sigurno nije tamo lijepo. Taman su mućkama stekli bogatstvo, kad sad dobili boravak u pansionu s rešetkama na prozorima. Međutim, ima i onih drugih.
Tako jedna majka zove sina u zatvor pa ga pita: “Sine, kako ti je u zatvoru?” “Ne brini majko. Imamo grijanje, hrane nas tri puta dnevno, možemo se okupati…”, sin umiruje majku. “Dobro sine, onda budi dobar da te ne najure”, s olakšanjem će majka. Majka k’o majka!
Evo sad imamo jednu tužnu vijest: “Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj je pred stečajem, sudu moraju dostaviti popis imovine”. Tu će se sud morati malo strpjeti. Za popis njihove imovine trebat će više godina. Toliko im je bar trebalo u Crnoj Gori, a RH je ipak malo veća. Para-politička crkva je ostala bez para. Presudom suda u Francuskoj, Srpska pravoslavna crkava osuđena je zbog niza zločina. A u Hrvatskoj? Status ”quo vadis!”, rekao bi moj nekadašnji narednik u JNA.
Oscar Wilde je jednom rekao: “Pravi komunisti sve dijele ravnopravno. Obično imaju toliko grijeha koliko i imovine!”
Ustavni sud kao podrška Možemo i Tomaševiću
Ustavni se sud istakao k’o muha u čaši mlijeka. Roby Bajruši je oduševljen u Jutarnjem pa kaže: “Ustavni sud postao je snažna brana građanske Hrvatske pred nasrtajima klerikalne desnice”. Naime, ta “snažna brana građanske Hrvatske” u punom je sastavu odlučio da je Visoki upravni sud ispravno odlučio te je odbio tužbu “roditelja odgajatelja” i tako udruzi “U ime obitelji” uskratio legitimaciju za pristup sudu u tom predmetu. Usput rečeno, udruga “U ime obitelji” u jedinom do sada dozvoljenom referendumu “otpuhala” je i Ustavni sud i Jutarnji i Bajrušija. Međutim, nakon tog nekontroliranog referenduma koji je promakao budnom oku i ruci vlasti, “drugovi” su se konsolidirali i od tada više nema referenduma.
Što će nama direktna demokracija! Sad udruga “U ime obitelji”, koju se bez ikakvog ozbiljnog razloga tretira kao radikalnu desnicu, treba preskočiti Visoki upravni sud i Ustavni sud te pokušati sreću pred Sudom za ljudska prava Vijeća Europe. A to nije više “plitki potok”. Presuda Ustavnog suda je sad snažna podrška ustavnjaka Tomislavu Tomaševiću i njegovoj smušenoj stranci “Možemo!”. Sastav i način biranja sudaca Ustavnog suda učinio je ovaj sud sudom u službi vladajućih. Roby otvoreno trijumfira: “Radikalna desnica je dobila po nosu, i to ne prvi put”. Roby nam još jedino nije otkrio što slijedi u budućnosti. I tako dok klince na stadionima uredno kupi policija i šalje u Remetinec dotle Ustavni sud postaje utvrda “naprednih” snaga koje zatiru obitelji s više djece. Oprostite z(a)bunio sam se. Ta će djeca jednog lijepog dana, kad Tomašević & co. izgrade dovoljno vrtića, sva otprhnuti u njih ako u međuvremenu, dok čekaju na taj velebni trenutak, ne postanu punoljetni.
Mesić okružen bivšim i sadašnjim udbašima
Nadalje, Ivanka Toma u Jutarnjem dramatično upozorava na desni ekstremizam: “Penava u vlasti znači veću toleranciju na neofašiste”. Radikalna desnica, neofašisti, ustaše… i tako “korak za korakom” odosmo svi mi u zatvor. O Rezoluciji Vijeća Europe 1481 iz 2006. nitko ni muuu. Dana 8. studenog 2019. donesena je nova Rezolucija EU-a o potrebi međunarodne osude zločina fašista i komunista. O svemu tome naši “objektivni” mediji ni da bi zucnuli. Umjesto toga gledamo “tulum” s promocije memoara Stipe Mesića. Bivši i sadašnji udbaši u tamnim odjelima, nekadašnji šefovi OZN-e i UDB-e daju važne izjave za javnost. Bože, čovjeku se diže kosa na glavi kad vidi tko sve može u Hrvatskoj davati izjave i biti gostom u TV emisijama naših lijevih medija. Siguran sam da će se Mesićevi memoari odlično prodavati.
Oscar Wilde je rekao: “Najprodavanije knjige obično se lako i plitko čitaju. Mora da su ih isto tako lako i plitko napisali!”
Borba protiv “neofašista i radikalne desnice” se nastavlja. Ono što nije uspjelo od 1991. do 1995. u ratu nastavlja se s osvojenom “medijskom falangom” i dobro ustrojenom petom kolonom. Uporno “dobivamo po nosu” kako nam tepa Roby u Jutarnjem. Tješi me samo ona stara lička: vrč ide po vodu dok se ne razbije…
Među navijačima ovih dana kruži pitalica: “Koje je marke policijski sat?.
Dok ovo pišem na fejsu mi stiže vijest iz centra “političke pornografije”. HND traži da se Hrvatski tjednik kazneno goni. Ni manje ni više. Telegram javlja za njih tu dobru vijest svim svojim dragim čitateljima. Uz Globus, Nacional, Pupijeve Novosti i slične tiskovine neuki Hrvateki se usuđuju kupovati, čitati i raspačavati Hrvatski tjednik. Drugovi, ipak, reda mora biti! Treba jasna i čvrsta poruka svima, a napose desničarima, što je poželjno, a što nije u Lijepoj njihovoj. Tako recimo Mauzolej Vukašina Šoškočanina u Borovu selu može, partizanski spomenici diljem “Lepe njihove” mogu, ulice i trgovi koji nose ime dragog druga Tita svakako, zvijezde petokrake još kako poželjno, udbaši u Saboru prihvatljivo, partizanske mirovine može…
Zaključimo da sve ono protiv čega smo se borili u Domovinskom ratu može, a ono za što smo se borili ne može. Pa nismo išli u rat da bi nakon njega crtali murale gradu Vukovaru i generalu Praljku. Tko normalan toliko godina nakon rata može doći na ideju da traži ratnu štetu od komšija. Ma hajte, molim vas! Očito su oni koji su, neakademski rečeno, “popušili” u Domovinskom ratu sada na čelu kolone. Traže obračun s pobjednicima, kazneno gonjenje Hrvatskog tjednika itd. Kad sam ih vidio na “akademiji” prilikom promocije Stipinih memoara učinilo mi se da sam vidio nešto slično “pobjedničkom smiješku”. Ili je to za sada tek lagani optimizam.
Kad znamo da je optimist obično loše obaviješteni pesimist, onda se oni mogu nadati još jednoj jugo-pušioni.
Mediji smiju biti lijevi ili ih treba ugasiti…
Rijetko idem na razne proslave, ali sam bio na svečanoj proslavi izlaženja 1000. broja Hrvatskog tjednika. U ovo vrijeme kad je tiraža svih pisanih medija više nego drastično pala, HT (koji izlazi samo u pisanoj formi) se uspio održati bez ikakve financijske pomoći države, gospodarstva i EU-projekata. Samo zahvaljujući svojoj brojnoj čitateljskoj publici. Znači, jedini tjednik koji nije lijevo orijentiran zanimljiv je i kupuje ga toliki broj ljudi da neće propasti, osim ako ga vladajuće elite i njihovi lijevi medijski i ini pomagači ne ukinu. Sukladno ljevičarskom shvaćanju demokracije da mediji smiju biti samo lijevi ili ih ne smije biti. Ma, kakvo drugačije mišljenje! Telegram bi kazneno gonio HT jer navodno širi šovinizam i nacionalizam pišući o temama bitnim za hrvatsku sadašnjicu i budućnost. Zato Pupijeve Novosti šire samo toleranciju, ljubav i milosrđe pa njih Vlada izdašno financira.
Tko zna, zna, a tko ne zna netko ga gura…
Javio mi se moj čitatelj Ante Ercegović iz Vodica. Razlog je histeričan lov na mlade “ustaše” zbog pjevanja pjesama kao što su “Korak za korakom…”. Stvarno to je tako šovinistička pjesma da se naši antife smrznu od straha. Zato se na velika vrata uvodi svima dragi “verbalni delikt”. Ante me pita, kad smo već kod pjevanja, što je s pjevačima kanibalskih budnica. Nisam odmah “skopčao”, ali me podsjetio. “Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate…” Salata uz poklane Hrvate. Jel’ to poezija ljudožerskg plemena Fore s Papue Nove Gvineje ili postoje neki evropski ljudožderi koji jedu ljudsko meso. Podsjetio me i na 27. srpnja 1941. kad se u “herojskom” Srbu na ražnju okretao svećenik Juraj Gospodnetić… Usput rečeno, znamenito pleme Fore iz Nove Gvineje je zbog svojih gastronomskih navika navuklo na sebe bolest sličnu “kravljem ludilu”. Kasnije se utvrdilo da taj virus može biti čak i ljekovit. Ali… Tko bi to mogao znati u ona “gladna” vremena oko 18. studenoga 1991. Psihološku analizu te “istorijske pesme” nisu do sada obradili ni Branimir Pofuk, ni Ante Tomić, ni Bojan Glavašević, pa čak ni Let 3…. Možda su i ti “pevači”, k’o Porfirije, samo otvarali usta. Tako to još danas vjeruje naše pravosuđe.
I opet se po tko zna koji puta mogu jedino zapitati: “Tko to tamo peva?” Dok se hrvatska mladež i djeca love i lifraju u zatvore, “sladokusci” ljetuju na našoj obali mirni i spokojni.
Novi izraelski plan za Gazu glasi “Gazi dalje”… Navodno su ga prepisali od naših komšija još tamo u studenom 1991.
To već postaje genetsko pitanje. Nedavno je utvrđeno da čovjek ima oko 30.000 gena. Pitanje glasi: kako s tim izdržati do prvoga?
Zagrebačka će skupština izabrati vodeće ljude Filharmonije. U prijevodu dirigenti će biti dirigirani. Kad se Može, može se…
Danas sam na tenisu čuo zgodnu usporedbu. HDZ je kao Dinamo. Nitko ga ne voli. Nitko mu ne dolazi na utakmice, a osvaja prvenstvo za prvenstvom….
