Hrvatska priprema uvoz sperme i jajnih stanica iz Europske unije, objavio je Jutarnji list u ponedjeljak. Zašto ćemo uvoziti spermu i jajne stanice i koliko će to pomoći parovima koji se liječe od neplodnosti, u N1 Newsnightu govorio je pročelnik Zavoda za humanu reprodukciju KBC-a Zagreb primarijus Mihajlo Strelec.
Otkrio je kakva je potražnja za umjetnom oplodnjom u Hrvatskoj: “Otprilike imam osjećaj da stotinjak parova godišnje u Hrvatskoj treba takvu pomoć, a mi ih zasad šaljemo u inozemstvo. Međutim, ako postane poznato da se to može u Hrvatskoj, vjerojatno će brojka potencijalnih korisnika rasti. Ginekolozi zasad daju prijedlog HZZO-u da se parove šalje u taj proces, a najčešće ih se šalje u Češku i u Sjevernu Makedoniju”.
“Sam postupak će biti lakši jer će biti jeftiniji za HZZO koji to neće morati plaćati vani, a i sigurno je jednostavnije pacijentima ostati na liječenju kod svog doktora”, ističe liječnik.
Na pitanje o tome jesu li naše institucije koje se bave potpomognutom oplodnjom spremne primiti stanice, kaže da će sve one ustanove koje i inače zamrzavaju spermije ili jajne stanice prihvaćati i one donirane iz inozemstva. Ističe da struka ne treba dodatnu edukaciju. “Ali mora se riješiti taj administrativni dio jer je to škakljivo područje koje mora biti strogo regulirano”, dodaje.
Kako izbjeći nehotično incestuozne veze kada djeca odrastu?
Strelec objašnjava kako će se regulirati postupak uvoza da bi se izbjeglo etičke dileme: “Zapadna medicina u koju mi spadamo se odlučila da ne želi zarađivati na tom dijelu medicine. Trošak postoji, ali nitko ne bi trebao na tome zarađivati. Drugi problem je što sa doniranim jajnim stanicama morate imati evidenciju koliko se djece rodilo i gdje su ta djeca kako bi se izbjegle nehotično incestuozne veze za 20 do 30 godina kada ta djeca narastu. U ozbiljnim sustavima se ta statistika vodi i točno se zna se kada donor ne može biti donor jer je statistički rizik takvog događaja prevelik. Moramo imati sve posloženo da bismo se uopće uputili u takav posao”.
Na pitanje o tome zašto doniranje jajnih stanica i spermija nije zaživjelo u Hrvatskoj, primarijus objašnjava potencijalne razloge: “Nije nitko zasad bio zainteresiran to napraviti. Pitanje je ima li to smisla na zemlju od četiri milijuna stanovnika. Mi smo još u prošloj državi imali banku spermija, ali tada nije postojao zakon koji bi to regulirao i davatelji su mogli biti anonimni. Mi smo se odlučili danas u Hrvatskoj da ne želimo anonimnu donaciju. To znači da dijete kada navrši 18 godina ima pravo saznati tko mu je biološki roditelj. Jedan dio ljudi odustane kada shvatio da bi se to moglo dogoditi”.
Kad je riječ o spriječavanju mogućnosti incesta, Strelec podsjeća da ta mogućnost ni u svakodnevnom životu nije isključena. “Ima djece za koju ne znamo tko su im biološki roditelji ni u svakodnevnom životu. To se uvijek može dogoditi. Isto tako se može dogoditi i s doniranim spolnim stanicama. Ovaj čas ne možemo razmišljati o donaciji koja je potpuno anonimna. Postoje statistički modeli koji kažu da na toliki broj stanovnika jedan davatelj može biti roditelj toliko i toliko djece, nakon toga više ne jer je rizik prevelik. Njegovim tkivom ili jajnim stanicama može se koristiti samo par koji već ima njegovu djecu. To ima smisla jer su onda ta djeca krvni srodnici”, kaže dr. Strelec.
Zasad ne može potvrditi kada će ova mogućnost biti dostupna u Hrvatskoj.
Kad je riječ o uspješnosti Hrvatske po pitanju umjetne oplodnje, Strelec zaključuje: “Odlično. Ne moramo se sramiti pred bilo kojem drugom centrom na svijetu. Sigurno više od 1/3 svih postupaka koji dovedu do željene trudnoće. Mi nemamo točan broj koliko se djece rodi. Tu malo šepamo s evidencijom jer pacijentice prođu kroz postupke liječenja neplodnosti, ali nemamo povratnu informaciju je li dijete rođeno”, piše N1.
Hrvatska planira uvoz sperme: ‘Domaćih donora nema, evo otkud bi spolne stanice trebale stizati‘
