Projekt Pantheon AI, vrijedan 50 milijardi eura i planiran u Topuskom, već se predstavlja kao najveća investicija u povijesti Hrvatske i šire regije. No, dio stručnjaka poziva na oprez, upozoravajući na niz otvorenih pitanja, od energetike do financijske održivosti.
Gostujući u emisiji na N1 informatički stručnjak Marko Rakar istaknuo je kako su ključni parametri projekta, posebno njegova energetska potrošnja – iznimno zahtjevni.
Potrošnja kao pola Hrvatske
Prema dostupnim informacijama planirana snaga centra doseže čak jedan gigavat, što Rakar smatra problematičnim.
“Gigavat potrošnje bliži je razini grada poput Zagreba nego manjih urbanih sredina. Ukupna potrošnja takvog data centra mogla bi dosegnuti i do 40 posto potrošnje Republike Hrvatske”, upozorio je.
Posebno naglašava pitanje izvora energije:
“Na toj lokaciji ne postoji infrastruktura koja bi mogla podržati takvu potrošnju. To nije samo hrvatski problem, slični izazovi pojavljuju se svugdje gdje se grade veliki podatkovni centri.”
U kontekstu projekta, važnu ulogu u energetskom segmentu trebale bi imati domaće kompanije poput Končara, koje su najavile suradnju kroz infrastrukturne projekte.
Investicija koja premašuje realne okvire?
Rakar dovodi u pitanje i samu vrijednost investicije.
“50 milijardi eura je više od polovice godišnjeg BDP-a Hrvatske. Najveći svjetski data centri rijetko prelaze 15 do 20 milijardi dolara. Ova brojka je, blago rečeno, neuobičajena”, rekao je.
Kao primjer navodi i globalne tehnološke projekte:
“Čak je i Oracle imao poteškoća osigurati oko 10 milijardi dolara za data centar za OpenAI. Ovdje govorimo o projektu višestruko većem, iza kojeg stoji relativno nepoznata struktura.”
Podsjetimo, u projekt je uključena i američka tvrtka Pantheon Atlas LLC, koja bi trebala biti ključni partner u realizaciji.
Malo radnih mjesta, velik infrastrukturni zahtjev
Iako se često ističe potencijal zapošljavanja Rakar upozorava da data centri u pravilu ne generiraju velik broj radnih mjesta.
“Takvi objekti rade uz minimalan broj ljudi. Većinom se upravljaju daljinski, a na lokaciji ostaje samo tehničko osoblje.”
Zašto baš Hrvatska?
Jedno od ključnih pitanja ostaje, zašto je za ovakav projekt odabrana upravo Hrvatska.
“Velik dio opreme neće se proizvoditi u Hrvatskoj, što znači da značajan dio investicije neće ostati u domaćem gospodarstvu. Nismo čuli jasan odgovor zašto je odabrana baš ova lokacija”, ističe Rakar.
Oprez prije konačnih zaključaka
Unatoč svemu naglašava kako projekti ove vrste nisu neuobičajeni u globalnom kontekstu, ali zahtijevaju transparentnost i jasne odgovore.
“Treba biti iznimno oprezan. Investitori moraju jasno pokazati odakle dolazi novac i kako će se riješiti ključni infrastrukturni izazovi.”
Projekt Pantheon tako ostaje između velikih očekivanja i realnih izazova, potencijalno povijesna prilika, ali i test sposobnosti države da upravlja megainvesticijama ovakvih razmjera.
Najveća investicija u povijesti Hrvatske: Tko stoji iza megaprojekta Pantheon AI u Topuskom?
