Hrvatska za sada problem donacije rješava slanjem parova na liječenje u inozemstvo, uz financiranje od strane HZZO-a
Parovi iz Hrvatske kojima je za ostvarivanje roditeljstva potrebna donacija sperme ili jajne stanice na tu vrstu medicinski pomognute oplodnje uskoro više ne bi trebali odlaziti u inozemstvo: Hrvatsko društvo za humanu reprodukciju i endokrinologiju počelo je, u suradnji s državnom administracijom, pripremati teren za uvoz spolnih stanica iz visokokontroliranih licenciranih banaka u Europskoj uniji, poput onih iz Španjolske, Danske, Italije i drugih zemalja koje mogu ispoštovati hrvatsku regulativu.
Stizat će avionom
Procedura je, nakon što se donesu potrebni pravilnici i potpišu ugovori s bankama, razmjerno jednostavna: kad liječnici utvrde da neki konkretan par ne može začeti bez doniranih spolnih stanica, ovlaštena zdravstvena ustanova za provođenje postupaka heterologne oplodnje će od ugovorene banke naručiti potrebne gamete.
One će avionom, prema točno utvrđenoj proceduri koja je za donirane spolne stanice jednaka kao i za transplantaciju organa, stići u Hrvatsku, pohraniti se u ovlaštenu ustanovu te biti korištene za oplodnju i stvaranje zametka isključivo za taj konkretan par. Daljnje korištenje gameta, odnosno njihova prenamjena za neki drugi par, neće biti moguće.
Pravo na poznato porijeklo
Donacija spolnih stanica u Hrvatskoj je zakonski omogućena još Zakonom o medicinskoj oplodnji iz 2012. godine, no, ističe prof. dr. sc. Dinka Pavičić Baldani, predsjednica Hrvatskog društva za humanu reprodukciju i endokrinologiju, prema spoznajama Društva, od donošenja Zakona u Hrvatskoj nije bilo nijedne osobe koja bi bila zainteresirana da postane darivatelj spolnih stanica, tako da Hrvatska nije imala mogućnosti osnovati svoju banku gameta koje bi donirali hrvatski građani. Pretpostavljeni razlog nezainteresiranosti je činjenica da donor, sukladno Zakonu, ne smije biti anoniman. U Hrvatskoj, čini se, na to nitko nije spreman.
– Slična je regulativa i u Švedskoj, Finskoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Austriji. Dakle, osoba začeta i rođena uz pomoć MPO-a darovanom sjemenom ili jajnom stanicom ili darovanim zametkom, ako je navršila 18 godina, ima pravo na uvid u upisnik podataka o začeću i svim podacima o svome biološkom podrijetlu, uključujući i podatak o identitetu. Danas je trend u Europi, sukladno Konvenciji o pravima djeteta, da donacije budu neanonimne. Dodatno, prema našem Zakonu zabranjeno je davati ili primati novčanu ili kakvu drugu naknadu za darivanje stanica ili zametaka – tumači za Jutarnji dr. Pavičić Baldani.
U zemljama koje imaju problem s regrutacijom donatora, dodaje, problem donacije rješava se ugovorima s inozemnim klinikama ili uvozom gameta iz licenciranih banaka tkiva i stanica.
– Hrvatska za sada problem donacije rješava slanjem parova na liječenje u inozemstvo, uz financiranje od strane HZZO-a. Međutim, kako bismo olakšali pacijentima, pripremamo opciju uvoza spolnih stanica iz licenciranih banaka stanica i tkiva, iz kojih je, sukladno Europskim direktivama, regulirano prikupljanje, doniranje, vrlo kompleksno testiranje, sljedivost, skladištenje i distribucija donorskih gameta – pojašnjava.
Godišnje nešto više od 100 parova zatraži ovu uslugu preko HZZO-a. Konkretno, kako odgovaraju u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, prošle je godine stiglo ukupno 106 zahtjeva, od kojih je odobreno 89 zahtjeva i prijedloga za upućivanjem u inozemstvo. Zahtjevi za donacijom jajne stanice dvostruko su češći nego zahtjevi za donacijom sjemena, a najčešće zemlje u koje se upućuju naši državljani su Sjeverna Makedonija i Češka.
– HZZO, ovisno o konkretnom slučaju, odobrava troškove postupka koji je predložen od strane liječnika, a sukladno propisima države u koju se osigurana osoba upućuje. Odobravaju se i troškovi prijevoza. Troškovi po rješenjima u 2022. godini za sada iznose 1.661.822,03 kuna, s napomenom da svi računi još nisu pristigli – kažu u HZZO-u, kojem je na čelu ravnatelj Lucijan Vukelić. Postupci uvoza i manipulacije doniranim spolnim stanicama regulirani su širokim rasponom Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća Europe o kvaliteti i sigurnosti.
Rigorozna pravila
– Te Direktive zahtijevaju od svih klinika da se prilagode strogim mjerama i primijene sustave i operativne postupke registracija, akreditacija, licenciranja i inspekcija postupaka medicinski pomognute oplodnje nepartnerskom donacijom – govori za Jutarnji dr. Pavičić Baldani. Iz takvih strogo provjerenih i licenciranih banaka, koje uz to imaju i dovoljno veliku bazu neanonimnih donora, gamete bi trebale stizati i u Hrvatsku.
U Ministarstvu zdravstva potvrđuju kako u ovome trenutku u Hrvatskoj, zbog nedostatka donora, ne postoji interes za osnivanjem vlastite banke spolnih stanica, “ali svakako postoji interes za unaprjeđenjem programa u važećem zakonodavnom okviru”.
– Ministarstvo, kao nadležno regulatorno tijelo za medicinski pomognutu oplodnju, ulaže sve potrebne napore u cilju osiguranja kvalitete i sigurnosti postupaka na dobrobit pacijenata – poručili su.
Donori prolaze vrlo kompleksnu i cjelovitu obradu
Osnivanje banke spolnih stanica i donacijski program sastoje se od čitavog niza vrlo složenih postupaka koji jamče sigurnost primatelja spolnih stanica, darivatelja i djece rođene nakon postupaka.
Da bi netko postao donator, objašnjava dr. Pavičić Baldani, treba proći vrlo kompleksnu zdravstvenu obradu, dostaviti podatke o zdravstvenom stanju u obitelji, napraviti psihološko i genetsko testiranje, kao i testiranje na potencijalne infekcije, a sve sa svrhom sprječavanja prijenosa zaraznih i genetskih bolesti od darivatelja do primatelja i naposljetku potomstva, piše Jutarnji.hr.
