Dobrota se skriva svuda oko nas i uvijek je možemo pronaći ako malo bolje pogledamo. A gdje možemo naći više topline i dobrote nego u srcima volontera koji cijelo naše društvo čine boljim i ljepšim?
To su nam potvrdili i volonteri iz osječkog azila koji su spasili predivnu kujicu labradora. Irena je spletom okolnosti završila bez prednje noge. Iako sve svoje štićenike vole jednako, Irena ipak ima posebno mjesto u njihovim srcima.
Zato nisu mogli sakriti svoje oduševljenje kad je stigla potvrda da će Irena dobiti protezu koja će joj uvelike olakšati život. Inače, psima je puno teže živjeti bez prednje noge, nego zadnje, jer im je tako kretanje ograničeno skoro pa potpuno.
Psima, posebno ovoj pasmini, cijelo je težište na prsima pa je Ireni šetnja bila nezamisliv izazov. Zbog velikog srca volontera i svih onih koji su pomogli donacijama, ovaj posebni psić će uskoro moći uživati u šetnji i igri sa svojim krznatim prijateljima.
Volonterke su je pronašle na cesti, šokirane stanjem u kojem su je zatekle. Imala je slomljenu nogu, špagu koja joj je urasla u vrat i neopisivo je boljela zbog gnojne rane koja se ondje stvorila…
Lom na nozi je također bio izrazito težak. Nitko joj nije pomogao jako dugo, lom je bio star i kompliciran pa je amputacija bila jedino rješenje.
Gospoja je jučer bila u Ljubljani, sama išla po svoju protezu. Doktorica je htjela da dođe Irena pa da nam može odmah pokazati kako joj se proteza stavlja, da provjere je li dobra i da, obzirom kako ona stoji, da joj sva težina preteže na lijevu nogu.
Malo joj je kraća proteza, ali ju trebamo sad učiti na nju, odnosno cilj je da se uspostavi ravnoteža pa da se lijevo rame malo podigne.
Ne bude li uspjeha produžit će joj centimetar protezu što bismo svi voljeli izbjeći s obzirom da će joj ostati ovaj neprirodni položaj ramena. Ali pratit ćemo, trudit se pa ćemo vidjeti koliko smo sve skupa uspješne, napisali su na službenim stranicama Azila.
Volonterke se nadaju da će Irena sad brže pronaći svoju obitelj za zauvijek. U međuvremenu, Irena prima posjete i veseli se svakoj lijepoj riječi i mrvici pažnje koje dobije od dragih ljudi – makar to bilo i na pet minuta, piše zadovoljna.dnevnik.hr.
