Piše: Dr. Herman Vukušić
Povodom kontroverzne izjave o NDH koju je na obljetnici HOS-ove postrojbe u Splitu prije par dana izrekao brigadir Matko Raos, oglasila se i bivša premijerka i ministrica branitelja, gospođa Jadranka Kosor.
“U prethodnim godinama, u vrijeme dok smo mi neki drugi vodili stranku i vladu nikakvi Skeje nisu izvikivali ‘Za dom spremni’ u Splitu.
Kada bi se pojavio neki spomenik posvećen nekom ustaši, Vlada bi reagirala. Kada Politički vrh reagira onda reagiraju i drugi i ništa se nikome nije dogodilo”.
Ovo je jučer izjavila bivša predsjednica Vlade RH na N1 televiziji, istoj onoj kojoj sam ja osobno odbio gostovati sve dok se ne ograde od degutantnog teksta Borisa Dežulovića o Vukovaru, a koji je objavljen na njihovim stranicama.
Kao svjedok vremena i bivši pomoćnik gospođe Kosor dok je bila ministrica imam potrebu reagirati na način da je podsjetim da smo u to vrijeme imali predsjednicu jedne braniteljske udruge koja je na sve sastanke u Vladi i ministarstvu (a bila je čest gost) dolazila isključivo u crnoj uniformi, ponekad sa vrlo jasno istaknutim obilježjima HOS-a ili ikonografije domovinske vojske iz II svjetskog rata.
U to naše vrijeme o kojem gospođa Kosor priča, spomenuta čelnica braniteljske udruge (čiji akronim naziva neodoljivo vuče na skraćenicu zloglasne Pavelićeve države) u spomenutom je odjevnom outfitu nastupala i na svim braniteljskim obljetnicama i javnim istupima, ponekad mislim čak i u Splitu.
Pošto se radi o osobi koja je preminula neću je ovom prilikom imenovati, ali ću samo reći je da izjava brigadira Raosa “kamilica” u odnosu na pojedine postupke i javne nastupe te braniteljske čelnice za vrijeme mojega mandata kao pomoćnika ministrice Kosor.
U to ne tako davno vrijeme o kojem gospođa Kosor priča moj kolega, dr. Ognjen Kraus, koji sada ovaj “incident” u Splitu opet koristi za izmišljanje antisemitizma i ustaštva u Hrvatskoj izjavljivao je sljedeće:
“Što se tiče antisemitizma danas, u Hrvatskoj je toga puno manje nego u drugim zapadnoeuropskim zemljama.
Ja se ne osjećam ugroženim i nikad se nisam tako osjećao: čak i kad me se pitalo u godinama rata bih li htio imati zaštitu, nikad nisam na to pristao jer sam smatrao da nisam ugrožen”.
Ovo spominjem jer je danas i slijepcima jasno da se u okviru antidomovinskog narativa koji zdušno zagovara većina mainstream medija posljednjih godina koristi svaki krivo izgovoreni zarez da bi se Hrvatsku i Hrvate kao narod prikazalo kao ustašoidne genocidne primitivce, pri tome zanemarujući sve zločine koje je počinila “pobjednička” partizanska vojska te nakon nje komunistička diktatura bivše Jugoslavije.
Da paradoks bude veći, svi oni koji ovih dana prozivaju brigadira Raosa i ministra Tomu Medveda, javno već tjednima ustaju s bojnim pokličem nacističko-kolabracionističkog režima jedne druge države pod kojim je za vrijeme II svjetskog rata stradalo na desetine tisuća nevinih žrtava.
Gospođa Kosor koju iznimno cijenim još od 1993. godine kada je kao novinarka Hrvatskog radija prva prenijela vijest o Bijelom putu za Novu Bilu sigurno zna da “incident” iz Splita ne odražava bilo kakav stav braniteljske populacije, hrvatske Vlade, ministra Medveda, pa ako hoćete, čak niti njezinog bivšeg miljenika Andreja Plenkovića, te da smo i mi kao administracija u vrijeme našeg mandata takve “incidente” u pravilu ignorirali jer nisu bili vrijedni javne pažnje.
Današnja situacija u kojoj se izjava jednog umirovljenog časnika u višoj životnoj dobi diže na razinu opće
revitalizacije ustaštva u Hrvatskoj samo je ilustracija ekstremnih višegodišnjih napora da se Hrvatsku što više ocrni u očima svijeta, a građane Hrvatske dodatno zavadi i podijeli.
U tu priču gospođa Kosor koju ja poznajem nikako ne pripada.
