Ukratko, u europskim nogometnim natjecanjima Dinamo, Hajduk i Lokosi (Dinamo 2) su prošli dalje, a Rijeka je ispala.
Športski novinari hvale prolaze, rezultate i dakako “nofce” i “šolde”. Sve osim igre što je opravdano, jer igre niti nije bilo. U tom svjetlu treba hvaliti ono što se hvaliti može, ali, znači li to da ne treba kritizirati nedostatak srži nogometa, ili ne uputiti čak niti sporednu opasku na svaki nedostatak suvisle igre? Očito znači, jer tko je protiv rezultata, taj je protiv kluba! Protiv hrvatskog nogometa! Protiv Hrvatske!
Nisam plaćen hvaliti, a i da jesam kritizirao bih i stoga po tko zna koji put treba reći: “Tko visoko leti, nisko pada” i zatim “Ne čini jedna lasta proljeće!”, a niti dvije, a još manje tri hrvatsku europsku nogometnu jesen.
Navedene klubove tek sad čekaju suparnici koji će biti u najmanju ruku egal, al pari i au niveau i tad će na vidjelo isplivati smeće tuzemnog nogometa koje se svodi na bizaran stav nogometnog trenera, inače bivšeg vratara M. Vlaka, koji je neki dan izjavio da “Dinamo nema igru”. Kako se samo usuđuje unositi razdor u rezultatsku idilu? Radi li on protiv Dinama? Protiv hrvatskog nogometa? Protiv Hrvatske?
Ne znam za ostale, ali znam da Dinamo ima barem tri igrača koji su dovoljno iskusni kako bi mogli činiti okosnicu igre, Schildenfeld kao bek, Antolić kao vezni i Soudani kao napadač, ali ne čine. Ne čine jer ih nitko ne prepoznaje kao okosnicu, nitko ih ne uigrava i nitko toj okosnici ne pridaje ostatak momčadi. Ne velim ja ništ. Cico Kranjčar je iskusan i zna dobiti utakmicu, ali da je dobar trener, Bogme nije. Nema rezultata, nema uigranu igru i nema prvu momčad. Slično je s ostalim klubovima ceteris paribus.
Sve se svodi na to da nema nikoga tko bi uvježbao, a kamoli očuvao lijepu igru. Tad se sve svodi na lažnu napetost, lažno uzbuđenje i brigu oko rezultata, “nofcih” i “šoldi”. Je i to je dio nogometa, ali to je poput aperitiva, predjela, juhe, salate i deserta u odnosu na glavno jelo koje je igra sama, ljepota uigranih akcija i unutar njih pojedinačnih minijatura. Šniclin nogometa!
Ako se radi o izboru između očuvanja, unaprjeđenja i uživanja u lijepoj igri (“o jogo bonito” kako je to rekao genij Waldyr Pereira zvan Didi) i brige isključivo o rezultatu i profitu, onda bez sklonosti borbi “protiv suvremenog nogometa” ipak biram prvo, pa čak i ako to znači da sam protiv kluba i protiv hrvatskog nogometa.
Ako Hajduk, Lokosi i Dinamo i ne prođu ili ako prođu i budu “kante za napucavanje”, onda se zasigurno ne bih želio sjećati rezultata i profita, nego lijepih poteza, akcija i utakmica kakvih već godinama nije bilo, nema ih, a ako se ovako nastavi niti će ih uskoro biti. Usprkos lošem rezultatu. Usprkos slabom profitu. Lijepe igre. Koju kako pravilo ne kaže slučajno – treba očuvati!
O autoru……
Prof. dr. sc. Kristijan Krkač predaje kolegije Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost i Uvod u filozofiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, kolegij Analitička filozofija i druge na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i kolegij IntroductiontoEthicsandCSR na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu Lille 2.
Autor je više od 70 članaka i ostalih znanstvenih, stručnih i popularnih publikacija iz područja filozofije i poslovne etike u domaćim i svjetskim časopisima, devet autorskih knjiga iz područja filozofije i su-autor, urednik i su-urednik još pet iz područja filozofije i poslovne etike.
Autor je knjige “Filozofija nogometa – ogledi o srži igre”.
Kontakt: kristian.krkac@gmail.com
