Piše: Ante Gugo, novinar i publicist
Dio medija i društvenih mreža uzeo je danas premijera Plenkovića na zub zbog vrlo izravnog i iskrenog odgovora na jedno novinarsko pitanje.
Kolega Hrvoje Krešić, kojeg jako cijenim zbog jasnoće njegovog stava od kojeg ne bježi dok komentira i analizira aktualna društvena zbivanja, pitao je danas prvog čovjeka Vlade hoće li ovakav proračun za 2017. Godinu biti problematičan zato što nam na naplatu dolaze nikad veće rate za otplatu vanjskog zaduženja. To pitanje je u sebi sadržavalo kritiku, istu onu kojom je oporba nesmiljeno tukla po vladajućoj većini tijekom rasprave o državnim financijama u idućoj godini. U tom smislu Krešićevo pitanje je u stvari bilo potvrda točnosti oporbenog stava. A kad je tako, onda mu je i Plenković primjereno odgovorio poručivši da pobjedi na izborima pa sastavi bolji proračun.
Jedva da su te premijerove riječi prestale odzvanjati u eteru, a već je krenula salva kritika upućenih njemu zbog tako izravnog odgovora.
Treba to u određenoj mjeri i razumjeti. Dosad uvijek suzdržan i vrlo diplomatičan Andrej Plenković prvi put je odgovorio onako kako bi to napravila većina hrvatskih političara. Mene je ovo osobno podsjetilo na jednu zgodu s pokojnim predsjednikom Tuđmanom. Zakačili smo se jednom prilikom oko nekih njegovih vizija i planova za budućnost Hrvatske.
Bez puno diplomatičnosti mi je rekao kako ja baš i ne razumijem svu isprepletenost međunarodnih odnosa. Uzvratio sam mu pitanjem zašto on misli da je njegova vizija Hrvatske bolja od moje i da on ima pravo na nju, a da ja na svoju viziju nemam pravo. Pokojni predsjednik me je kratko pogledao, a onda sasvim mirno odgovorio: „Dragi gospodine, to me možete pitati kad Vi izađete na izbore i pobijedite na njima“. Zašutio sam iznenađen tako lucidnim odgovorom na kojem nisam imao što odgovoriti. Predsjednik Tuđman je bio potpuno u pravu.
Mislim da je na jednak način i danas Plenković bio u pravu, posebno stoga što je Krešićevo pitanje imalo u sebi odmak od novinarske nepristranosti. Naime, kad im sugovornik, odnosno predstavnik neke institucije uskraćuje odgovor, novinari imaju pravo provocirati istinu. Riječ je i pisanju i govoru u kojem se iznose provjerene ili provjerljive tvrdnje i činjenice koje mogu osporiti poznati stav osobe od koje tražimo odgovor.
Dakle, ako je Hrvoje Krešić htio od Plenkovića dobiti odgovor na pitanje hoće li proračun za 2017. izdržati pritisak otplate rata po kreditnim zaduženjima koja na stižu na naplatu, trebao je barem kratko predočiti neku tvrdnju ili činjenicu koja dokazuje da je pitanje opravdano. Kako se trenutno ne može čuti takva tvrdnja osim ako dolazi iz redova oporbe, Krešić je imao problem.
Mogao je pitati je li istina što oporba tvrdi, a tada bi vjerojatno dobio odgovor da zato i jesu oporba što tako misle ili je mogao pokušati upecati nespremnog Plenkovića, pa možda snimiti kako ovaj sumnja u vlastiti proračun. Kako se ništa od toga nije dogodilo, dio medija je izgubio show i sad se opravdano ljute. Nije im lako, Na sceni je tip koji ne dopušta da ozbiljne stvari postanu dio političke estrade.
PRIJENOS U Saboru dinamična rasprava oko proračuna za sljedeću godinu, oporba kritizira
