Vjerojatno ste mnogo puta čuli kako netko komentira za drugu osobu da je narcis, zaljubljena u samoga sebe. Međutim, taj isti narcizam može se preobraziti u intenzivnu patologiju. Koliko je učestao narcistički poremećaj, kako prepoznati znakove koji ukazuju na narcizam?
Društvo današnjice takvo je da nas potiče da se sve više okrećemo samima sebi, uči nas da je u redu biti sebičan i uči nas da je to čak poželjno. No kada to samoljublje ode predaleko govori se o osobama s narcističkim poremećajem ličnosti.
– Ti su ljudi intenzivno psihički i fizički orijentirani na sebe, stalno očekuju i traže potvrdu drugih ljudi, da imaju osjećaj vlastite važnosti, ali u izrazitom obliku, sve do osjećaja jedne grandioznosti – objašnjava psihijatrica Tihana Jendričko.
Usredotočeni su na to da dobiju pažnju ljudi za koje oni smatraju da su po nečemu posebni i važni, ali osobe s ovim poremećajem nisu sposobne ostvarivati dugotrajne odnose.
Mladić koji je zamolio za anonimnost podijelio je s HRT-om iskustva ljubavnog odnosa s djevojkom kojoj je kasnije dijagnosticiran ovaj poremećaj. Iskusio je još jednu karakterističnu crtu osoba s ovim poremećajem – nedostatak empatije:
– Zanimljiva situacija je bila kada sam imao bubrežni kamenac, doživio najveću bol u svom životu, bio sam u bolnici i kad sam se konačno čuo s njom, njena reakcija je bila: pa dobro, kaj sad, nije ti ništa i nastavila je pričati o drugim stvarima.
Upravo je ovo jedna od karakteristika zbog koje je osobama s ovim poremećajem teško ostvariti duboke odnose s drugim ljudima.
No, u svakodnevnom životu nije lako prepoznati osobe s ovim poremećajem.
– Posebno u početku znaju biti vrlo i šarmantni i vrlo često djeluju samouvjereno, obrazovani su, orijentirani na sebe, ali isto tako znaju učiniti da se drugi ljudi u njihovoj blizini dobro osjećaju tako da potrebno je neko vrijeme da shvatimo kako smo u takvom odnosu često iskorišteni – kaže doc. dr. sc. Tihana Jendričko.
Često su vrlo uspješni u poslovnim odnosima jer im je važan taj dio samoostvarenja i postizanja divljenja kod drugih. Ovakvi ljudi nisu skloni potražiti pomoć.
– Po pomoć ih može dovesti neka krizna situacija, ako se pojavi nekakav period depresije, kako često zna biti udružena neka anksioznost ili neka zloupotreba psihoaktivnih tvari ili alkohola. To mogu biti situacije ili nagovor drugih ih može navesti da potraže pomoć – otkriva doktorica Jendričko.
Osnova liječenja je dugotrajna psihoterapija. Kao i kod svakog poremećaja ličnosti, i kod ovoga je nužno da traje godinama da bi se klasificirao kao poremećaj. Zanimljivo da je danas toliko učestao da su stručnjaci razmatrali ukloniti ga iz klasifikacije poremećaja, piše HRT.
