Kibernetički napadi na rashladne sustave europskih supermarketa ponovno su otvorili pitanje sigurnosti uređaja povezanih s internetom. Od pametnih kućanskih aparata do automobila, elektrana i vodovodnih sustava, gotovo svaka tehnologija spojena na mrežu potencijalna je meta hakera.
Pametni uređaji danas su sastavni dio svakodnevice. Hladnjaci, perilice rublja, sustavi grijanja i brojni drugi kućanski aparati povezani su s internetom kako bi se njima moglo upravljati na daljinu. No upravo ta mogućnost donosi i određene sigurnosne rizike.
Nedavni sumnjivi kibernetički napadi na supermarkete diljem Europe, koji su zahvatili njihove rashladne sustave, pokazali su koliko ozbiljne posljedice može imati kompromitiranje uređaja koji nisu računala u klasičnom smislu.
U teoriji, svaki uređaj povezan s internetom može postati meta zlonamjernih napadača. Ipak, to ne znači da hakeri mogu jednostavno preuzeti kontrolu nad svakim pametnim uređajem. Veliki proizvođači ulažu znatna sredstva u sigurnost svojih proizvoda, no ranjivosti se i dalje pojavljuju.
Pametni kućanski uređaji nisu imuni na hakerske napade
Jedan od poznatijih primjera dogodio se 2015. godine, kada su istraživači pokazali da sigurnosni propust u Samsungovu pametnom hladnjaku može omogućiti presretanje internetskog prometa.
Ipak, zasad nema dokaza da su kućanski uređaji bili meta napada koji su u studenome pogodili supermarkete. Problem je širi i odnosi se na sigurnost svih uređaja koji su povezani s internetom.
Ciaran Martin, bivši direktor britanskog Nacionalnog centra za kibernetičku sigurnost (NCSC), smatra da proizvođači moraju učiniti više kako bi zaštitili povezane uređaje.
Istaknuo je za BBC, kako bi od velikih tehnoloških kompanija trebalo zahtijevati sigurnije proizvode već u fazi njihove proizvodnje.
Korisnicima je pritom savjetovao da redovito ažuriraju softver svojih uređaja i uključe višefaktorsku autentifikaciju, gdje god je to moguće. Iako takvi dodatni koraci nekima mogu biti zamorni, riječ je o jednostavnim mjerama koje mogu znatno otežati neovlašten pristup.
U Ujedinjenom Kraljevstvu od travnja 2024. na snazi je zakon koji proizvođačima određenih pametnih uređaja namijenjenih potrošačima propisuje minimalne standarde kibernetičke sigurnosti. Među zahtjevima su sigurnija pravila za lozinke i obveze povezane sa sigurnosnim ažuriranjima.
Više od 800 rashladnih i upravljačkih sustava dostupno je putem interneta
Iako dostupnost uređaja na internetu ne znači automatski da ih je moguće hakirati, istraživanja pokazuju da postoji prostor za ozbiljne sigurnosne propuste.
Istraživači organizacije UK Cyber Defence identificirali su više od 800 sučelja rashladnih sustava i sustava za upravljanje zgradama povezanih s britanskim trgovcima koja su dostupna putem javnog interneta.
Takva izloženost ne znači nužno da napadači mogu preuzeti kontrolu nad uređajima, ali povećava rizik od iskorištavanja slabih lozinki ili ranjivosti u softveru.
Britanski Nacionalni centar za kibernetičku sigurnost priopćio je da surađuje s međunarodnim partnerima i predstavnicima industrije kako bi istražio incidente u supermarketima. Istodobno je naveo da nema saznanja o posljedicama tih napada na području Ujedinjenog Kraljevstva.
Sigurnost digitalnih sustava postala je važna tema i za same trgovce. Britanski maloprodajni konzorcij upozorio je da su kibernetički incidenti jedan od najvećih razloga za zabrinutost trgovinskog sektora. Tvrtke zbog toga surađuju s nadležnim institucijama, razmjenjuju informacije o prijetnjama i pokušavaju ojačati obrambene sustave.
Kako prenosi BBC, britanski su dužnosnici već razgovarali s vodećim predstavnicima prehrambenih trgovačkih lanaca o otpornosti njihova poslovanja na kibernetičke napade, osobito nakon ranijih incidenata koji su pokazali koliko brzo digitalni problemi mogu utjecati na opskrbu stanovništva hranom.
Hakerski napadi mogu izazvati i nestašice hrane
Da kibernetički napadi na trgovce nisu samo tehnološki problem, pokazali su i napadi ucjenjivačkim softverom (ransomware) na britanske trgovačke lance M&S i Co-op u svibnju 2025. godine.
Nakon napada trgovci su imali poteškoća s opskrbom pojedinih trgovina svježim namirnicama, a kupci diljem Ujedinjenog Kraljevstva prijavljivali su prazne police.
Takvi primjeri pokazuju da napad na informatičku infrastrukturu može imati vrlo konkretne posljedice: od prekida poslovanja i problema s dostavom do gubitka hrane i poremećaja u opskrbnim lancima.
Tom Hegel, istraživač u tvrtki za kibernetičku sigurnost SentinelOne, upozorava da trgovci moraju jasnije definirati tko je odgovoran za sigurnost opreme.
Prema njegovu mišljenju, nije dovoljno znati tko je zadužen za popravak uređaja kada se pokvari. Potrebno je jasno odrediti i tko odgovara za njegovu zaštitu od kibernetičkih napada.
Posebno je problematično to što uređaji povezani s internetom mogu obavljati funkcije koje napadači mogu iskoristiti za izazivanje štete. Primjerice, kontrola sustava za odmrzavanje hladnjaka može se pretvoriti u sredstvo za uništavanje zaliha hrane.
Drugim riječima, promjena samo jedne postavke može uništiti fizičku robu, a ne samo privremeno onesposobiti računalni sustav.
Mogu li hakeri preuzeti kontrolu nad automobilima, elektranama i vodovodima?
Rizici ne završavaju u supermarketima i kućanstvima. Internetom povezani sustavi danas se koriste za upravljanje industrijskim strojevima, vozilima, energetskim postrojenjima i vodovodnom infrastrukturom.
Stručnjak za kibernetičku sigurnost Ken Munro podsjetio je na slučaj iz 2015. godine, kada su istraživači demonstrirali kako je moguće daljinski hakirati automobil Jeep putem njegova internetski povezanog multimedijskog sustava.
Taj je slučaj izazvao veliku zabrinutost u automobilskoj industriji i potaknuo proizvođače na poboljšanje sigurnosnih standarda.
Munro smatra da je automobilska industrija nakon tog incidenta ozbiljno shvatila problem i poduzela potrebne mjere kako bi uklonila ranjivosti.
Slična tehnologija koristi se i u elektranama te vodovodnim mrežama. Mobilne internetske veze omogućuju inženjerima daljinsko praćenje opreme i upravljanje različitim sustavima, bez potrebe za fizičkom prisutnošću na lokaciji.
Prema Munroovoj procjeni, komunalne službe u Ujedinjenom Kraljevstvu uglavnom dobro štite takve veze. Međutim, sigurnosni standardi znatno se razlikuju od države do države.
Najveću zabrinutost izazivaju manje komunalne tvrtke s ograničenim financijskim sredstvima koje se još uvijek oslanjaju na stariju i potencijalno ranjivu opremu.
Sigurnost tehnologije mora pratiti njezin razvoj
Olivier Daloy, stručnjak za kibernetičku sigurnost iz tvrtke Zscaler, upozorava da bi bez odgovarajuće zaštite gotovo svaki sustav povezan s internetom mogao biti izložen sličnim rizicima.
To uključuje industrijske pogone, proizvođače automobila, elektroenergetsku infrastrukturu i prometne sustave.
Kako ističe BBC, problem nije samo u tome što tehnologija postaje sve povezanija, nego i u tome što sigurnosne mjere ne napreduju uvijek jednakom brzinom.
Pametni uređaji donose brojne prednosti: omogućuju jednostavnije upravljanje, automatizaciju i učinkovitije poslovanje. No svaka nova internetska veza potencijalno otvara dodatna vrata napadačima.
Zato odgovornost ne može biti isključivo na korisnicima. Proizvođači moraju već prilikom razvoja uređaja voditi računa o njihovoj sigurnosti, tvrtke moraju jasno odrediti odgovornost za zaštitu opreme, a institucije osigurati učinkovite standarde i nadzor.
Napad na hladnjak u supermarketu možda na prvi pogled zvuči kao neobičan tehnološki incident, ali njegove moguće posljedice pokazuju koliko je danas tanka granica između digitalne sigurnosti i svakodnevnog života. Jer kada hakeri preuzmu kontrolu nad uređajem koji čuva hranu, problem više nije samo na internetu, on se vrlo brzo može naći i na policama trgovina.
