Nikola Grmoja oštro je kritizirao DORH i glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića nakon nagodbi Josipe Rimac i Gabrijele Žalac. Tvrdi da su najveći dobitnici nagodbi upravo oni koji bi, prema njegovu tumačenju, trebali biti predmet daljnjeg interesa javnosti.
Predsjednik Mosta Nikola Grmoja ponovno je otvorio pitanje rada Državnog odvjetništva nakon nagodbi u postupcima povezanima s Josipom Rimac i Gabrijelom Žalac.
Grmoja smatra da su sporazumi kojima su okončani pojedini postupci protiv njih pokazali ozbiljne probleme u načinu na koji se u Hrvatskoj procesuiraju velike korupcijske afere.
Njegova je poruka pritom vrlo oštra: “DORH je potrebno rasformirati i izgraditi novo državno odvjetništvo koje će štititi imovinu i zdravlje hrvatskih građana.“
Grmoja: Nema velikih riba
Grmoja posebno problematizira činjenicu da se još od početka slučaja Josipe Rimac u javnosti govorilo o mogućnosti da bi bivša državna tajnica mogla progovoriti o drugim, politički moćnijim akterima.
“Još 2021. pisalo se o pregovorima Josipe Rimac s USKOK-om i mogućnosti da progovori o velikim ribama. Pet godina poslije Rimac se doista nagodila, ali velikih riba nema“, poručio je Grmoja.
Prema njegovu tumačenju nagodbe su omogućile da se pojedini postupci završe bez dugotrajnog sudskog procesa u kojem bi javnost mjesecima pratila svjedočenja i izvođenje dokaza.
Upravo to Grmoja smatra ključnim problemom.
Što je s porukama i političkim kontaktima?
U svojoj reakciji predsjednik Mosta posebno ističe pitanje komunikacije Josipe Rimac s današnjim glavnim državnim odvjetnikom Ivanom Turudićem.
Njihove poruke ranije su bile predmet velikog javnog interesa, a njihova objava otvorila je politička i pravosudna pitanja o odnosima tadašnje državne tajnice i Turudića.
Grmoja smatra da bi se tijekom javnog sudskog postupka ponovno otvorila pitanja koja su posljednjih godina pratila aferu, od kontakata s političarima do navoda o pogodovanju i trgovini utjecajem.
Tvrdnja da je nagodba sklopljena kako bi se izbjeglo otvaranje tih pitanja je o Grmojina politička interpretacija, a te teze nije baš moguće dokazati.
Na gubitku su hrvatski građani
Grmoja tvrdi da su nagodbama dobile optužene osobe, dok je javnost ostala bez odgovora na šira pitanja koja su pratila afere.
“Rimac i Žalac dobivaju nagodbu, Turudić izbjegava neugodno javno suđenje, a Plenković i HDZ zatvaraju jednu od najneugodnijih korupcijskih priča otprilike godinu i pol prije izbora“, tvrdi Grmoja u svojoj političkoj konstrukciji
Njegova reakcija ponovno je u fokus stavila pitanje koje prati velike korupcijske predmete, je li dovoljno kazniti osobe koje su obuhvaćene optužnicama ili bi javnost trebala dobiti i potpuniju sliku političkih i institucionalnih odnosa koji su omogućili sporna postupanja.
Nagodba nije isto što i oslobađanje od odgovornosti
Važno je pritom razlikovati političku kritiku od pravosudnih činjenica. Nagodba s USKOK-om ne znači da osoba nije kažnjena. U slučaju Josipe Rimac, sud je prihvatio sporazum kojim je priznala krivnju i izrečena joj je kazna.
I Gabrijela Žalac ranije je priznala krivnju i nagodila se s tužiteljstvom u više postupaka, dakle optužene osobe nisu “prošle bez kazne“. Ali po Grmoji velike ribe jesu, iako u poprilično dugom pravosudnom procesu nije dokazana veza tzv. velikih riba i djela za koja su se nagodile političarke.
Pitanje koje ostaje nakon nagodbi
Grmojina reakcija otvara širu raspravu o načinu na koji hrvatsko pravosuđe vodi velike korupcijske predmete, a on smatra da je slučaj još jedan dokaz da Hrvatskoj treba potpuno drugačiji sustav državnog odvjetništva.
Njegov prijedlog je radikalan, rasformirati postojeći DORH i izgraditi novo državno odvjetništvo, za što treba ozbiljno pobijediti na izborima i uvesti gotovo diktatorske metode rušenja institucija.
Grmojina ideja:
“DORH je potrebno rasformirati i izgraditi novo državno odvjetništvo koje će štititi imovinu i zdravlje hrvatskih građana
Nagodbe DORH-a s Josipom Rimac i Gabrijelom Žalac gotovo su savršen win-win aranžman za sve uključene, osim za hrvatske ljude.
Rimac i Žalac sporazumno zaključuju priče čiji su najneugodniji detalji ionako već godinama poznati zahvaljujući novinarima koji su objavili njihove poruke i razotkrili anatomiju političke moći, pogodovanja i trgovanja utjecajem.
Ali puno je zanimljivije što su ovom nagodbom dobili korumpirani HDZ-ovci, korumpirani DORH-ovci i Plenković.
Još 2021. pisalo se o pregovorima Josipe Rimac s USKOK-om i mogućnosti da progovori o „velikim ribama“. Pet godina poslije Rimac se doista nagodila, ali velikih riba nema.
I što je najvažnije, nema suđenja.
Nema mjeseci izvještavanja iz sudnice, ponovnog otvaranja pitanja „AP-a“, ministara i drugih HDZ-ovaca iz poruka.
Neće se pred javnošću ponovno secirati ni komunikacija Josipe Rimac s današnjim glavnim državnim odvjetnikom Ivanom Turudićem.
Rimac i Žalac dobivaju nagodbu, Turudić izbjegava neugodno javno suđenje, a Plenković i HDZ zatvaraju jednu od najneugodnijih korupcijskih priča otprilike godinu i pol prije izbora.
Na gubitku su ponovno hrvatski građani: plaćaju korupciju, financiraju institucije koje bi je trebale progoniti, a na kraju ostaju bez odgovora.
Ako se 2021. govorilo o „velikim ribama“, gdje su one danas i što je Hrvatska ovom nagodbom zapravo dobila?
