Poznati politički komentator Marko Ljubić objavio je analizu aktualnih političkih kretanja na hrvatskoj desnici, posebno se osvrnuvši na inicijative oko Igora Štimca i ideje o ujedinjenju desnih političkih opcija.
Cijelu priču se može nazvati svojevrsnom “Operacijom Štimac“, a Ljubić iznosi tezu da aktualna kampanja nije slučajna, nego da iza nje stoje interesi dijela političkog i poslovnog sustava.
U središtu njegove analize nalaze se premijer Andrej Plenković, poduzetnik Pavao Vujnovac, političar Mario Radić, ali i niz drugih aktera s hrvatske političke i medijske scene. Ljubić pritom iznosi tvrdnje o njihovim navodnim međusobnim vezama i utjecaju na politička zbivanja, za koje u objavi ne prilaže prave dokaze. Ali logika je blizu moguće istine.
“Svi pojavni signali vode Plenkoviću i Vujnovcu“, tvrdi Ljubić.
Od Bujanca do Štimca
Poseban dio objave posvećen je događajima oko televizijskog voditelja Velimira Bujanca. Ljubić povezuje njegov odlazak sa Z1 televizije s kasnijim razvojem događaja oko Dalmacija TV-a, angažiranjem Ivice Pirića, suradnjom s Vinkom Grubišićem i Jadran filmom te najavama nove televizijske platforme na kojoj bi se emitirala Bujica.
Ljubić te događaje vremenski povezuje s kazahstanskim državnim ulaganjima u istraživanje nafte i plina u Hrvatskoj te sugerira da između tih događaja postoji politička i poslovna povezanost. Iako je to realno preozbiljna operacija za tu razinu.
Istodobno tvrdi da se u istom krugu počinju pojavljivati kontakti s ukrajinskim poduzetnicima i Igorom Štimcem.
Za svoje tvrdnje o tome tko je donosio odluke i davao navodne “naloge“ Ljubić u objavi ne navodi dokumente ili druge neovisno provjerljive izvore.
Ljubićeve tvrdnje o Radiću i Vujnovcu
Komentator posebnu pozornost posvećuje Mariju Radiću i njegovoj ulozi na hrvatskoj desnici.
Tvrdi da su različite političke inicijative povezane s Radićem tijekom godina bile povezane s poslovnim interesima Peveca, odnosno Pevexa, te da je za njih bila potrebna “presudna volja“ Pave Vujnovca.
Ljubić ide i korak dalje tvrdeći da Radić danas ništa značajno ne poduzima bez Vujnovčeva naloga.
Sličnu konstrukciju iznosi i kada govori o Ivici Piriću i Andreju Plenkoviću, tvrdeći da se Pirić ne bi upuštao u određene aktivnosti bez Plenkovićeve suglasnosti.
To su Ljubićeve političke interpretacije i tvrdnje o odnosima među akterima, koje se, istina, pojavljuju u kuloarima, a ne potpuno dokazive činjenice.
Ujedinjenje desnice kao politička operacija
Ljubić smatra da je priča o ujedinjenju desnice pod vodstvom Igora Štimca pokušaj usmjeravanja političkog prostora.
U njegovoj interpretaciji, u inicijativu su se, izravno ili neizravno, uključili različiti mediji i politički akteri, među kojima navodi Željku Markić, Marija Radića, Stephena Bartulicu i druge.
Prema Ljubiću, cilj takve inicijative nije stvaranje nove političke snage, nego pokušaj da se zaustavi razvoj druge, kako tvrdi, autentične nacionalne i desne političke strukture koja se posljednjih mjeseci navodno razvija izvan postojeće političke infrastrukture.
“Stvarna desnica je stvorena tiho i bez galame i ispod sveopće kontrole poretka“, tvrdi Ljubić.
Najava velike političke snage
Jedan od najzanimljivijih dijelova Ljubićeve objave odnosi se na njegove procjene potencijalne snage nove političke strukture.
Navodi da se mjesecima, prema njegovim informacijama, organizira mreža ljudi iz različitih dijelova Hrvatske, od Dubrovnika i Dalmacije, preko Like, Rijeke, Varaždina i Zagreba, do Osijeka, Vinkovaca i Iloka.
Ljubić tvrdi da je riječ o ljudima koji su nakon pobjeda HDZ-a iz Tuđmanova razdoblja često ostajali kod kuće na izborni dan te da se sada pokušava politički mobilizirati upravo taj dio biračkog tijela.
U tom kontekstu iznosi i vrlo ambicioznu procjenu potencijalnog rezultata, navodeći mogućnost osvajanja “najmanje trideset, a kako se stvari razvijaju i do pedeset mandata“.
Nema u tom krugu poznatih desničara
Ljubić pritom tvrdi da u strukturi koju opisuje nema niza poznatih imena hrvatske desnice.
“Zašto se sad to događa? Zato što je poredak moći i vlasti prvi put nakon dvadeset godina suočen sa sustavnim razvojem autentičnog nacionalnog i desnog pokreta, koji se u totalnoj diskreciji ali ne i potpuno tajno, razvija mjesecima s političkim pretorijancima koje nitko ne može kupiti, kompromitirati ili razbiti.
To dobro informirani krugovi znaju.
Od Dubrovnika, Dalmacije, Like, Rijeke, Varaždina, preko Zagreba, Osijeka, Vinkovaca da Iloka doslovno svakodnevno se u neposrednim kontaktima s ljudima koji su nakon pobjedničkih epopeja iz Tuđmanove ere ostajali doma na izborni dan. Stvoren je sustav koji će preuzeti sve ono što HDZ godinama prosipa a preko satelita uništava na desnici.
Projekcija je najmanje trideset, a kako se stvari razvijaju i do pedeset mandata.
Uz golema financijska sredstva, koja ne pripadaju vladajućim korporativnim krugovima.
Nema u tom krugu Peternela, Karoline Vidović Krišto, Đapića, Pavličeka, Penave, Ćipe, Ilčića, Željke Markić, Hasanbegovića, baš ni jednoga poznatog “desničara”, piše Ljubić.
Njegova je teza da upravo zbog toga dio postojeće političke scene pokušava ponovno okupiti već poznate aktere pod parolom “ujedinjenja desnice“.
“Zato je kak’i Radić dobio nalog ujedinjavati ‘desnicu’, a jedino mu je preostalo opet okupljati takve“, piše Ljubić.
Objavu zaključuje tvrdnjom da je takav pokušaj ovoga puta zakasnio te slikovitom porukom da “lavež pasa ovaj put ne može zaustaviti karavanu“.
Ljubićeva analiza tako predstavlja njegovu interpretaciju odnosa unutar hrvatske desnice i poslovno-političkih krugova, uz niz ozbiljnih tvrdnji o navodnom utjecaju pojedinaca. Za dio tih tvrdnji u samoj objavi nisu navedeni provjerljivi izvori, pa ih nije moguće prikazati kao utvrđene činjenice bez dodatne provjere.
