Ratko Mladić, pravomoćno osuđen za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u BiH, umro je u zatvoru u Scheveningenu. Iako je za zločine u Bosni i Hercegovini osuđen na doživotni zatvor, za zločine počinjene u Hrvatskoj nikada nije pravomoćno osuđen.
O njegovoj ulozi u napadima na Hrvatsku, osobito na šire šibensko i zadarsko područje, u emisiji Studio 4 HRT-a govorili su umirovljeni časnik Hrvatske vojske i ratni zapovjednik 113. šibenske brigade Danijel Kotlar te povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor.
Kotlar je podsjetio da je Mladić u srpnju 1991. postao zamjenik zapovjednika 9. kninskog korpusa JNA. Prema njegovim riječima, Mladić je ubrzo pokazao kakvu će ulogu imati u napadima na hrvatska područja.
“Ratko Mladić je u srpnju 1991. postao zamjenik zapovjednika 9. kninskog korpusa i odmah je pokazao svoje pravo lice: bahatost, zločinački karakter i krenuo je nemilosrdno u izvršavanje velikosrpske ideje“, rekao je Kotlar.
Kao jedan od prvih primjera izdvojio je napad na Kijevo, a obranu Šibenika označio je kao jedan od prvih velikih Mladićevih poraza.
“Šibenčani su se uspjeli obraniti i to je bio njegov prvi veliki poraz“, rekao je Kotlar, podsjetivši na razaranja, progone i zločine počinjene nad civilima na područjima pod napadom.
Imamo njegove tonske zapise
Kotlar je upozorio i na sačuvane tonske zapise komunikacije tijekom napada na šibensko područje.
“Imamo i njegove tonske zapise, posebno komunikaciju prilikom opsade Šibenika, da će pobiti sve što je starije od 10, a mlađe od 75 godina“, rekao je.
Govoreći o napadima na Zadar, podsjetio je i na transkripte razgovora s generalom Momčilom Perišićem, koji je tada bio povezan s operacijama na zadarskom području.
Prema Kotlarovim riječima, iz tih razgovora vidljivo je da je prijetnja uništenjem grada bila dio pritiska na hrvatske civilne strukture.
Nazor: Ostavština je zločinački mentalitet
Povjesničar Ante Nazor Mladićevo djelovanje 1991. godine vidi kao važan pokazatelj karaktera tadašnje JNA i njezina odnosa prema velikosrpskoj politici.
“Što se tiče povjesničara jasno je da je njegova ostavština zločinački mentalitet“, rekao je Nazor.
Dodao je da Mladić, prema njegovu mišljenju, pokazuje kako se JNA tijekom 1991. godine sve više pretvarala u instrument srpske politike.
“JNA je službeno imala krinku da on to radi zbog očuvanja Jugoslavije i zaštite ugroženih Srba u Hrvatskoj te deblokade vojarni, ali po svemu što je on radio vidi se da je to bila čista provedba velikosrpske ideje i politike“, kazao je Nazor.
Istaknuo je da se trag takve politike, prema njegovoj ocjeni, može pratiti od Kijeva do Srebrenice.
Nikakav problem nije bio razoriti grad
Nazor je podsjetio i na transkripte razgovora Mladića s generalom Nikolom Uzelcem, tadašnjim zapovjednikom Banjolučkog korpusa JNA.
Govoreći o tim dokumentima, Nazor je izdvojio razgovore o napadima na Šibenik, Zadar i Biograd te o odnosu prema civilnim objektima.
Prema njegovim riječima, transkripti pokazuju način razmišljanja tadašnjih vojnih struktura i njihovo opravdavanje napada na hrvatske gradove.
“Tu vidite kakvi su to ‘umovi’ i ‘akademici’. Uzelac mu govori kako je Biograd bio vječiti srpski grad jer nije dobio ime po Zagrebu nego Beigradu te da treba uništiti civilne zgrade u središtu grada. On mu odgovara kako oni to drže i tuku. Nikakav problem nije bio razoriti grad“, rekao je Nazor.
Za zločine u Hrvatskoj nije odgovarao pred Haagom
Jedna od ključnih tema razgovora bila je i činjenica da Mladić pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju nije odgovarao za zločine počinjene u Hrvatskoj.
Za zločine u Bosni i Hercegovini pravomoćno je osuđen na doživotni zatvor, među ostalim zbog genocida u Srebrenici, progona, ubojstava, teroriziranja civila Sarajeva i drugih zločina.
Nazor smatra da činjenica da hrvatski zločini nisu obuhvaćeni njegovom haškom presudom i danas zahtijeva posebnu pozornost.
“Mladić je osuđen za zločine u BiH, ali ne i za zločine u Hrvatskoj. To nešto govori i o karakteru Haškog suda. To je nešto što uvijek treba ponoviti i naglasiti. To je jedna promjedba za Haški sud jer u Hrvatskoj još uvijek ima onih koji smatraju da bi Haški sud trebao pisati povijest Domovinskog rata. Oni su još uvijek aktivni u medijima, gotovo na tjednoj bazi”, zaključio je Nazor.
Mladićevo djelovanje u Hrvatskoj tako je ostalo izvan konačne haške presude, unatoč njegovoj ulozi u operacijama JNA i srpskih snaga na hrvatskom teritoriju tijekom 1991. godine.
