Sunce nam je potrebno za zdravlje, ali to ne znači da je više sunca uvijek bolje. Naprotiv, stručnjaci sve češće naglašavaju da je ključ u umjerenom i kratkom izlaganju, prilagođenom tipu kože, dobu godine, geografskom području i jačini UV zračenja.
Desetljećima smo slušali oprečne savjete, od nekadašnjeg uvjerenja da je preplanula koža znak zdravlja do današnjih upozorenja o opasnosti UV zračenja i raka kože. No, između potpunog izbjegavanja sunca i višesatnog sunčanja postoji važna sredina.
Kako piše BBC, umjerena izloženost suncu može imati koristi za zdravlje, među ostalim zbog stvaranja vitamina D, utjecaja na krvni tlak, san i raspoloženje. Istodobno, dugotrajno nezaštićeno izlaganje povećava rizik od opeklina, preranog starenja kože i raka kože.
Sunce i vitamin D – koliko nam ga treba?
Jedna od najvažnijih uloga sunčeve svjetlosti povezana je s vitaminom D. Kada UVB zrake dopru do kože, pokreću proces njegova stvaranja. Vitamin D važan je za zdravlje kostiju i mišića, a sudjeluje i u regulaciji imunološkog sustava.
Problem je što ne postoji univerzalna minutaža koja vrijedi za sve.
Koliko će vitamina D nastati ovisi o boji kože, količini kože izloženoj suncu, dobu dana, godišnjem dobu, zemljopisnom položaju i jačini UV zračenja. Osobe s tamnijom kožom zbog veće količine melanina mogu trebati dulje izlaganje kako bi proizvele jednaku količinu vitamina D.
BBC navodi da stručnjaci uglavnom preporučuju kratka i redovita izlaganja suncu, a ne dugotrajno sunčanje. Za osobe svijetle kože nekoliko minuta izlaganja većinu dana u tjednu može biti dovoljno za sintezu vitamina D, dok osobe tamnije kože mogu trebati znatno dulje.
Nije svako doba dana jednako
Važna je i činjenica da se sastav sunčevog UV zračenja mijenja tijekom dana.
UVB zrake potrebne su za stvaranje vitamina D, a najviše ih ima kada je Sunce visoko na nebu. Zbog toga kratko izlaganje oko sredine dana može biti učinkovitije za vitamin D nego puno dulji boravak na suncu rano ujutro ili kasno poslijepodne.
No to ne znači da je podnevno sunce vrijeme za višesatno sunčanje.
Naprotiv, upravo tada UV indeks može biti vrlo visok, pa se nezaštićena koža brzo može oštetiti. Zato stručnjaci naglašavaju razliku između kratkog izlaganja potrebnog za fiziološke procese i namjernog dugotrajnog sunčanja.
Sunčeva svjetlost nije važna samo zbog vitamina D
Koristi dnevne svjetlosti ne završavaju s vitaminom D. Izlaganje prirodnom svjetlu utječe i na naš unutarnji biološki sat.
Jutarnje svjetlo pomaže mozgu razlikovati dan od noći, što može utjecati na budnost, razinu melatonina i kvalitetu sna. Istraživanja također povezuju dovoljnu količinu dnevne svjetlosti s boljim raspoloženjem i određenim aspektima kognitivnog funkcioniranja.
BBC također navodi istraživanja prema kojima je veća izloženost dnevnom svjetlu povezana s boljim kognitivnim rezultatima, dok manjak dnevne svjetlosti može biti povezan s lošijim raspoloženjem i nesanicom.
Drugim riječima, za dobrobit organizma nije potrebno ležati na plaži. Ponekad je sasvim dovoljno svakodnevno vrijeme provesti na otvorenom – u šetnji, tijekom tjelovježbe ili obavljanja svakodnevnih obaveza.
Kada sunce postaje opasno?
Problem nastaje kada kratko izlaganje preraste u dugotrajno nezaštićeno izlaganje.
Prekomjerno UV zračenje može uzrokovati opekline, ubrzati starenje kože i oštetiti DNK stanica kože. Dugoročno povećava rizik od razvoja raka kože, uključujući melanom.
Posebno je važno zaštititi djecu i adolescente jer se izloženost UV zračenju tijekom ranijih godina života smatra važnim čimbenikom budućeg rizika od raka kože.
Važno je i zapamtiti da preplanulost nije pokazatelj zdravlja. Preplanula koža zapravo je odgovor organizma na UV oštećenje.
Ne vrijedi isto pravilo za svakoga
Jedna od najvažnijih poruka novih preporuka jest da se potreba za suncem ne može svesti na jedan broj minuta koji vrijedi za cijelu populaciju.
Osoba vrlo svijetle kože može izgorjeti za relativno kratko vrijeme, dok osoba s više melanina može podnijeti znatno dulje izlaganje. Na potrebu za zaštitom utječe i UV indeks, koji pokazuje koliko je jako UV zračenje na površini Zemlje.
Veći oprez potreban je i osobama koje imaju mnogo madeža, osobnu ili obiteljsku povijest melanoma, vrlo svijetlu kožu ili uzimaju lijekove koji povećavaju osjetljivost na sunce.
A što tijekom zime?
Situacija se mijenja kada je sunce slabije.
U nekim dijelovima svijeta tijekom zimskih mjeseci količina UVB zračenja može biti premala za stvaranje značajnih količina vitamina D. Tada važnu ulogu mogu imati prehrana i, prema individualnim potrebama i liječničkom savjetu, dodaci vitamina D.
Važno je pritom ne pretjerivati ni s dodacima. Više vitamina D nije automatski bolje, a vrlo visoke doze mogu biti štetne.
Najbolji pristup: malo i često
Čini se da je odgovor na pitanje koliko nam sunca treba jednostavniji nego što se na prvi pogled čini: ne trebamo ga izbjegavati, ali ne trebamo ga ni loviti satima.
Kratki, redoviti boravak na dnevnom svjetlu može biti koristan, dok dugotrajno nezaštićeno izlaganje povećava rizike. Potrebna količina razlikuje se od osobe do osobe, pa su boja kože, godišnje doba, lokacija i UV indeks važniji od univerzalnog pravila o broju minuta.
Najvažnije je reagirati prije nego što koža pocrveni: potražiti hlad, nositi zaštitnu odjeću i naočale te koristiti kremu sa zaštitnim faktorom kada je izloženost UV zračenju veća.
Sunce, dakle, nije ni neprijatelj kojeg treba potpuno izbjegavati ni lijek kojem se treba što više izlagati. Prava mjera nalazi se negdje između ta dva ekstrema.
