Saborska zastupnica Dalija Orešković otvorila je novo pitanje u političkoj raspravi o ilegalnom otpadu u Lici – kako je opasan otpad uopće mogao biti uvezen u Hrvatsku i godinama ostati na lokacijama na kojima je, prema dosad iznesenim informacijama, nepropisno skladišten.
Orešković tvrdi da problem nije ograničen samo na gospićku lokaciju Silos niti na količinu od oko 37.000 tona otpada koja se spominje u javnosti.
Prema njezinim navodima, isti ili sličan otpad trebao se nalaziti i na drugim lokacijama, među kojima ističe gradsko odlagalište Rakitovac, ali i druge lokacije u Hrvatskoj.
Posebno problematičnim smatra činjenicu da je riječ o otpadu koji je, kako je kazala, prema riječima ministrice Marije Vučković, toliko problematičan da ga ne želi prihvatiti niti jedno od brojnih europskih odlagališta i spalionica.
“Kako je otpad koji se u Europi nema gdje zbrinuti, uopće ušao u Hrvatsku?“, pitanje je koje Orešković postavlja nadležnim institucijama.
Tko je kontrolirao ulazak otpada?
Zastupnica istodobno traži odgovore o sustavu nadzora nad uvozom otpada.
Postavlja pitanja o kontroli nekoliko tisuća kamiona koji su tijekom godina mogli prevoziti različite vrste otpada, carinskom nadzoru, licencama tvrtki koje se bave uvozom i gospodarenjem otpadom te ulozi nadležnih državnih institucija.
Posebno problematizira činjenicu da Hrvatska, prema njezinoj ocjeni, nema dovoljno razvijen sustav za obradu vlastitog otpada, dok je istodobno na njezino područje dolazio otpad iz drugih država.
Orešković ide i korak dalje te propituje postoje li informacije o mogućoj organiziranoj pozadini takvog sustava i poziva nadležne službe da utvrde tko je stajao iza uvoza.
“Isti takav otpad, iz istih izvora, iskrcan je na gradskom odlagalištu smeća Rakitovac u znatno većim količinama, kao i na brojnim drugim lokacijama.
Granična kontrola nekoliko tisuća kamiona? Carinska kontrola? Licence tvrtki koje uvoze medicinski, industrijski i razni drugi otpad u državu koja ne odvaja, ne reciklira, ne zbrinjava niti ono što se iz kućanstava odvozi, jer još uvijek nema takvih postrojenja? Provjerava li SOA ono što se među građanima šuška, tko zapravo stoji iza uvoza otrovnog ilegalnog smeća?
Ima li i nadalje onih koji misle da Plenković za ekocid, ne samo Gospića već čitave Hrvatske nije glavni krivac?”, pita Orešković.
Politička odgovornost Vlade
Objava je ujedno snažan politički napad na Vladu Andreja Plenkovića.
Orešković tvrdi da građani ne bi trebali biti proglašavani histeričnima zato što traže odgovore o mogućem onečišćenju okoliša i zdravstvenim rizicima.
U njezinoj interpretaciji, pitanje više nije samo što se dogodilo na jednoj lokaciji u Gospiću, nego kako je cijeli sustav omogućio da potencijalno opasan otpad uđe u Hrvatsku, bude transportiran i godinama ostane na različitim lokacijama.
No pritom treba jasno razlikovati političke tvrdnje i pitanja od činjenica koje će tek morati potvrditi nadležna tijela i istrage. Za konačan odgovor na pitanje tko je omogućio uvoz, tko je znao za stvarnu prirodu otpada, jesu li postojale nepravilnosti u izdavanju dozvola te je li došlo do kaznenih djela, potrebni su službeni nalazi i pravomoćno utvrđene činjenice.
Upravo zato će, osim sanacije postojećih lokacija, jedno od ključnih pitanja cijelog slučaja biti tko je nadzirao put otpada od granice do konačnog odredišta, i gdje je taj sustav zakazao.
