Vojno-redarstvena operacija Oluja nije započela iznenada 4. kolovoza 1995. godine. Njezina priprema odvijala se kroz niz vojnih i političkih događaja tijekom proljeća i ljeta 1995., koji su promijenili odnos snaga na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Jedan od važnih koraka bila je operacija Skok 1 na Dinari 7. travnja 1995. godine, kada su hrvatske postrojbe oslobodile područje širine oko 15 i dubine oko 5 kilometara iznad Knina. Time su stavljena pod nadzor važna neprijateljska uporišta na području Uništa i Cetine te stvoreni bolji položaji za daljnja djelovanja.
Početkom svibnja Hrvatska vojska provela je vojno-redarstvenu operaciju Bljesak, kojom je oslobođena zapadna Slavonija, odnosno područje nekadašnjeg UN sektora Zapad, površine oko 600 četvornih kilometara.
Situacija u regiji dodatno se pogoršala u srpnju 1995. kada su srpske snage zauzele zaštićena područja UN-a Srebrenicu i Žepu u Bosni i Hercegovini. Pad Srebrenice rezultirao je jednim od najtežih ratnih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je ubijeno više tisuća Bošnjaka, dok je velik broj stanovnika protjeran.
Istodobno je pokrenuta snažna srpska ofenziva prema Bihaću, gradu koji je također bio pod zaštitom Ujedinjenih naroda. Zbog prijetnje humanitarne katastrofe i širenja srpskog teritorijalnog povezivanja, Hrvatska i Bosna i Hercegovina intenzivirale su vojnu suradnju.
Nakon Splitske deklaracije od 22. srpnja 1995., koju su potpisali predsjednici Hrvatske i Bosne i Hercegovine dr. Franjo Tuđman i Alija Izetbegović te drugi predstavnici dviju država, hrvatske snage pokrenule su operaciju Ljeto ’95..
Od 25. do 30. srpnja oslobođeno je oko 1600 četvornih kilometara teritorija Bosne i Hercegovine. Oslobađanjem Bosanskog Grahova 28. srpnja i Glamoča 29. srpnja hrvatske postrojbe dovele su srpske snage u sjevernoj Dalmaciji u nepovoljan položaj te stvorile preduvjete za oslobađanje Knina i okupiranih područja Hrvatske.
Nakon neuspjelih pregovora u Ženevi 3. kolovoza, na kojima su predstavnici pobunjenih Srba odbili prijedlog mirne reintegracije, hrvatsko državno vodstvo odlučilo je pokrenuti vojno-redarstvenu operaciju.
Oluja je počela 4. kolovoza 1995. u 5 sati
U ranim jutarnjim satima 4. kolovoza 1995. započela je operacija Oluja. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo djelovalo je na ključne komunikacijske točke, uključujući radio-relejno čvorište Ćelavac te objekte veze na Petrovoj i Zrinskoj gori.
Prvog dana operacije oslobođena su brojna područja, Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik, Graberje, Višnjica, Predore, Uštica, Tanac, te prijevoj Mali Alan i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu. Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su Dubrovnik, Biograd na moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju (potom su granatirani Karlovac, Nuštar i druga naselja u Hrvatskoj), a u tim napadima stradali su civili i civilni objekti, stoji u kronologiji HMDCDR-a.
Ciljevi operacije bili su oslobađanje okupiranog hrvatskog teritorija, uspostava ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, povratak prognanika, pomoć deblokadi Bihaća te izlazak hrvatskih snaga na međunarodno priznate granice države.
Operacija je provedena na više desetaka pravaca djelovanja, uz sudjelovanje gardijskih brigada Hrvatske vojske, pričuvnih postrojbi i specijalnih postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova.
Tijekom operacije srpske snage granatirale su više hrvatskih gradova, među njima Dubrovnik, Biograd na Moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju, pri čemu su stradali civili i civilni objekti.
Vojno-redarstvena operacija Oluja završila je oslobađanjem gotovo 8000 četvornih kilometara okupiranog hrvatskog teritorija i ostala je jedna od najznačajnijih vojnih operacija u novijoj hrvatskoj povijesti.
Hrvatska Dubica odala počast poginulim braniteljima i civilnim žrtvama
U Hrvatskoj Dubici obilježena je godišnjica oslobođenja mjesta u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“, uz odavanje počasti hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata.
Prvog dana operacije, 4. kolovoza 1995. godine, unatoč snažnom otporu srpskih snaga, hrvatske postrojbe ostvarile su značajne uspjehe. Hrvatska Dubica tada je oslobođena kao prva općina na području današnje Sisačko-moslavačke županije oslobođena tijekom Oluje, javlja HRT.
Uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća, okupljeni su se prisjetili svih onih koji su stradali tijekom ratnih godina, ali i obitelji koje još uvijek čekaju odgovore o svojim nestalima.
“Imala sam tada 16 godina kada sam izbjegla, a tata je ostao. Zadnji put sam ga vidjela 13. rujna 1991. godine. Uvijek smo se nadali da ćemo ga pronaći negdje, da ga sahranimo, ali ništa od toga“, ispričala je za HRT Ankica Krajči, prisjećajući se obiteljske tragedije.
Sličnu sudbinu prošle su brojne obitelji s tog područja.
“Ni supruga nismo pokopali četiri godine. Tek nakon oslobođenja pronašli smo kosti. Sahranjen je 1995., a poginuo je 1991. godine“, rekla je Ljiljana Šuštić.
Sjećanja na teške dane i oslobođenje
Bivši sudionici operacije prisjetili su se trenutaka kada je započelo oslobađanje Hrvatske Dubice.
“Trnci me i sada prolaze. Trebalo je vidjeti to jutro kako s čamcima nestajemo u magli. Druga strana nije ni osjetila da smo prošli. Kada smo prošli, onda je nastao boj“, rekao je Željko Tomašić, bivši načelnik.
Na složenost operacije podsjetio je i Zlatko Kramarić, operativac Zbornog područja Bjelovar.
“To je bilo kao u ratnim filmovima, ljudi ulaze u čamce, Sava široka, izmaglica. Tiho veslaju na drugu stranu, dok drugi prelaze preko željezničkog mosta. Bilo je vrlo stresno“, kazao je.
U oslobađanju Hrvatske Dubice i okolnih područja poginuli su brojni hrvatski branitelji. Njihova imena uklesana su na spomen-obilježju, a među njima su i 39 branitelja koji su poginuli tijekom obrane i oslobađanja tog područja.
Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved istaknuo je kako su mnogi životi ugrađeni u temelje hrvatske slobode.
“S područja Hrvatske Dubice 137 života utkano je u temelje samostalne i suverene Republike Hrvatske, a 39 imena hrvatskih branitelja uklesano je u ovaj kamen“, rekao je Medved.
Stanovnici Hrvatske Dubice poručuju kako oslobođenje neće biti potpuno sve dok se ne pronađu tijela svih onih koji su dali život za svoje mjesto i domovinu, javlja HRT.
Obilježavanje godišnjice oslobođenja još jednom je podsjetilo na žrtvu branitelja, ali i na obitelji koje desetljećima nose posljedice ratnih stradanja.
