Htrvatski novinar Gordan Malić osvrnuo se na reakcije Srpskog narodnog vijeća (SNV) i pojedinih antifašističkih udruga nakon gostovanja povjesničara Marija Jareba u programu HRT-a, ocijenivši kako je poziv na bojkot HRT-ove pristojbe pogrešan i štetan potez.
Povod polemici bilo je Jarebovo iznošenje stava o ustanku u Srbu 1941. godine, pri čemu je naglasio da je riječ o događaju koji je, uz antifašističke elemente, imao i obilježja četničkog ustanka te da su tijekom tog razdoblja počinjeni zločini nad hrvatskim civilima.
Malić ističe kako Jareba ne smatra proustaškim revizionistom, nego povjesničarom koji se bavi istraživanjem osjetljivih tema iz hrvatske povijesti. Smatra da upravo takvi autori izazivaju najviše reakcija dijela javnosti koji se protivi drukčijim interpretacijama događaja iz Drugoga svjetskog rata.
Posebno kritizira djelovanje SNV-a i njegovih predstavnika, tvrdeći da organizacija pokušava zauzeti središnje mjesto na manjinskoj političkoj sceni te da kroz svoje medije i javne nastupe stvara sliku trajne ugroženosti srpske zajednice u Hrvatskoj.
Kritike na račun Pupovca i SNV-a
Malić smatra da Milorad Pupovac dugogodišnjom politikom sukoba i ultimativnih zahtjeva doprinosi vlastitoj političkoj nepopularnosti, ali da se ta percepcija, prema njegovu mišljenju, ne prenosi na srpsku zajednicu u cjelini.
Naglašava kako su Srbi u Hrvatskoj ravnopravni građani te odbacuje usporedbe s položajem afroameričke zajednice u Sjedinjenim Američkim Državama, ocjenjujući da je takva retorika politički motivirana.
Osvrt na ustanak u Srbu
U završnom dijelu osvrta Malić ponovno otvara pitanje karaktera ustanka u Srbu 1941. godine. Navodi kako su u prvim mjesecima pobune počinjeni brojni zločini nad hrvatskim i muslimanskim civilima te smatra da se o tim događajima mora otvoreno govoriti.
Ističe da je, prema njegovu stajalištu, rasprava o tim povijesnim događajima legitimna tema znanstvenih i javnih rasprava te da različita tumačenja ne bi smjela biti razlog za pritiske na medije ili ograničavanje javne debate.
Gordan Malić:
“ZAŠTO SNV SRBE PRETVARA U HRVATSKE CRNCE?
Predstavnici Srpskog Narodnog Vijeća i antifašističkih nevladinih udruga zaprijetili su pozivom na bojkot HTV pretplate koju plaćaju građani ove zemlje i iz koje se, među ostalim, financiraju mediji srpske manjine u Hrvatskoj. Svi plaćamo njihove prijetnje bojkotom.
Povod za ovaj srpsko-antifašistički “ultimatum” je gostovanje hrvatskog povjesničara Marija Jareba koji je iznio svoj pogled na tzv. antifašistički ustanak u Srbu. Naveo je nekoliko znanstveno utvrđenih činjenica: da je ustanak u Srbu imao jake elemente četničkog ustanka protiv hrvatske države i hrvatskog naroda, da su “ustanici” činili jezive zločine nad civilnim hrvatskim stanovništvom, da je među vođama ustanika bilo budućih četničkih vojvoda, da je jedan od vođa ustanka u Sjevernoj Dalmaciji bio pop Momčilo Đujić kasniji zapovjednik zloglasne četničke Dinarske divizije koja je surađivala s fašistima, kao što su brojni četnički odredi surađivali s fašistima.
Jareb je autor ili koautor više knjiga o ustaškom pokretu, ni u jednoj ne slavi ustaštvo niti osporava ili pravda totalitarni karakter režima u NDH, zločinački karakter ustaških logora itd. Ne može ga se svrstati u proustaške revizioniste, ali upravo ta vrsta znanstvenika najviše smeta “srpskim antifašistima” ili “istraživačima”. A tko su ti “antifašisti” zapravo? Čime se nadahnjuju, ako ne četništvom iz ustaničkog Srba? Milan Radanović povjesničar zaposlen u Arhivu Srba u Hrvatskoj, koji se ponajviše bavi hrvatskim revizionizmom, povratnik je iz Srbije gdje je otišao uoči Domovinskog rata, a vratio se poslije rata, ljubitelj sovjetske revolucije, komunističkog antifašizma i “autentičnih revolucionara” od Trockog do gerilskih Tupamarosa čije narkovođe slavi na društvenim mrežama.
Eugen Jakovčić glasnogovornik Srpskog narodnog Vijeća bivši je novinar lokalne televizije, programa na kojem sam i ja jednom gostovao imajući dojam da sam u kazalištu. Emotivan, impulzivan, neupućen i patetičan, možda iskren ali novinar ni u kom pogledu. Nije ni čudo da je završio u aktivizmu. Osim jedne emisije koja ga nije kvalificirala ni za novinara, a kamoli za docirajućeg opinion makera, u biografiji nema ništa, ni jedan novinski članak, znanstveni rad, knjigu, knjižicu, napisani osvrt… Prazna kubura. Pokazalo se da upravo takav stil, nabrijan i šupalj odgovara Miloradu Pupovcu i on ga je angažirao kao svog “nesrbina”.
Ne samo kao nekog tko nije Srbin nego i kao čovjeka koji pokriva ili zatupa većinu “manjinskog prostora” unutar NGO sektora. Jakovčić je istaknuti gej aktivist, bio je koordinator “Documente” udruge za suočavanje s prošlošću, i član Antifašističke lige RH.
Upravo to je ono čemu SNV i teži, da kroz svoje aktiviste, članove, medije i politike, postane središnje mjesto manjinskog okupljanja. Time bi srpska agenda na manjinskoj sceni pokrila onaj politički prostor koji joj demografski nedostaje kako bi vratila svoj “stari utjecaj” iz vremena blažene konstitutivnosti. Homoseksualci aktivisti i antifašisti nesrbi u tome joj svojski pomažu. Zajednički im je strah on “terora većine” koja ih financira, osigurava im prostor za djelovanje, gradi domove kulture i koalira s njima po potrebi.
Milorad Pupovac Srbe u Hrvatskoj pretvara u “hrvatske afroamerikance”, ugrožene po uzoru na američke crnce oko čije se “zaštite” u SAD-u formirala kompletna lijeva NGO scena.
Sam je, zaslugom svojih agresivnih medija i glasnogovornika, njegovih ultimatuma kojima su izložene sve hrvatske vlade, i svog osobnog stila, već godinama najnepopularniji političar u državi, i bilo bi čudo da se dio te nepopularnosti ne prelijeva i na njegove sunarodnjake. To se ipak ne događa, Srbi nisu hrvatski crnci, naprotiv, ravnopravni su građani, u mnogim sferama politike, kulture i društva, bolje zaštićeni i više privilegirani od većine prosječnih Hrvata.
Sam sam izdržao 4 godine policijske zaštite istražujući ratne zločine i kriminal, pa mi nije padalo napamet da pozivam na bojkot bilo kojeg medija koji me prozivao ili “istraživao”.
Milorad Pupovac smatra da je ustanak u Srbu bio početak zajedničke borbe Srba i Hrvata protiv fašizma. Prvih mjesec dana ustanka obilježili su masovni zločini nad Hrvatima i Muslimanima, negdje kao “odgovor” na ustaške zločine nad Srbima, a negdje i ne. Ubijani su uglavnom civili, žene, djeca i starci, čišćena kompletna sela od nesrpskog stanovništva. Prvih mjesec dana “antifašističkog ustanka” ne razlikuje se od prvih mjesec dana NDH. Samo u Kulen Vakufu, kako piše kanadski povjesničar Max Berholz, horde “osvetničkih Srba” početkom rujna 1941. poubijale su više od 2000 Muslimana i Hrvata, uglavnom civila, i etnički očistile sela.
Ukratko, “antifašistički ustanak” Srba odnio je više života od prve neprijateljske ofenzive u Drugom svjetskom ratu. I naravno da bi ga trebalo nazivati velikosrpskim”.
