Udruga Franak izvijestila je kako pojedini suci ne primjenjuju odluku Vrhovnog suda o kreditima u švicarskim francima.
Udruga Franak objavila je da su pojedini suci nastavili dosuđivati potpuno obeštećenje korisnicima konvertiranih kredita u švicarskim francima, unatoč pravnom shvaćanju koje je krajem svibnja zauzelo prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Prema navodima Udruge, riječ je o presudama donesenima 8. srpnja 2026. na sudovima u Zagrebu i Rijeci, u kojima su sutkinje obrazložile da smatraju kako odluka Vrhovnog suda nije u skladu s pravom Europske unije te su se pritom pozvale na ranije presude Suda Europske unije.
Pozivanje na pravo Europske unije
Udruga Franak navodi da je jedna zagrebačka sutkinja u obrazloženju presude istaknula kako je uzela u obzir odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026., ali da njezino pravno shvaćanje nije prihvatila.
Prema navodima Udruge, sutkinja je svoju odluku temeljila na pravu Europske unije, pozivajući se na presude Suda EU u predmetima C-118/17 i C-452/18, smatrajući da potrošačima pripada šire pravo na obeštećenje.
Sličan stav i riječkog suda
Udruga ističe da je i sutkinja riječkog suda donijela presudu kojom je korisniku konvertiranog CHF kredita dosuđeno potpuno obeštećenje.
Kako navode, u obrazloženju presude sutkinja je istaknula da i dalje smatra kako konverzijom kredita potrošači nisu u cijelosti obeštećeni za posljedice primjene nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima.
Prema njezinu stajalištu, potrošačima pripada pravo na povrat cjelokupnog iznosa koji je banka stekla primjenom ništetnih odredbi, uključujući glavnicu i zatezne kamate, uz umanjenje za iznos koji im je već priznat tijekom konverzije kredita.
Što je odlučio Vrhovni sud?
Podsjetimo, prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske krajem svibnja zauzelo je pravno shvaćanje da korisnici kredita koji su proveli zakonsku konverziju iz švicarskih franaka u eure nemaju pravo na isplatu preplaćene glavnice temeljem ništetnih ugovornih odredbi, ali imaju pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose za razdoblje do provedene konverzije.
Ta je odluka izazvala različite reakcije među pravnicima, odvjetnicima i udrugama za zaštitu potrošača, a prema tvrdnjama Udruge Franak, pojedini prvostupanjski sudovi i dalje smatraju da se, zbog primjene prava Europske unije i sudske prakse Suda EU, potrošačima može dosuditi potpuno obeštećenje.
O tome hoće li se u budućnosti sudska praksa ujednačiti ili će biti potrebna nova pravna tumačenja, odlučivat će daljnji sudski postupci i eventualne odluke viših sudova i Ustavnog suda RH.
Udruga Franak:
“POJEDINI SUCI IZRIJEKOM BEZ IKAKVIH OKOLIŠANJA NE PRIHVAĆAJU ODLUKU REV-457/2025, JER TA ODLUKA NIJE U SKLADU S PRAVOM EU!
Pa tako jedna zagrebačka sutkinja koja je 8.7.2026. dosudila puno obeštećenje potrošaču s konvertiranim CHF kreditom obrazlaže kako je imala u vidu odluku Rev-457/2025, ali njoj ta odluka nije prihvatljiva, što je prethodno obrazložila u presudi, pozivanjem na pravo Europske unije odnosno presude Suda EU C-118/17 i C-452/18, citiramo:
“Pri tome je sud imao u vidu pravno shvaćanje VSRH iz odluke posl. br. Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da “Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.”, no međutim, iz naprijed navedenih razloga ovaj sud je shvaćanja kako je obrazloženo u točkama 24.-30. obrazloženja ove presude.”
Sutkinja u Rijeci također je dosudila puno obeštećenje u presudi od 8.7.2026., citiramo njezine razloge za neprihvaćanje odluke proširenog vijeća:
“Poznato je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio 27. svibnja 2026. odluku pod poslovnim brojem Rev-457/2025 u kojoj je Odlukom proširenog vijeća VSRH od 27. svibnja 2026. djelomično prihvaćena revizija tužitelja te je u odgovoru na pitanje zbog kojeg je tužitelju dopuštena revizija odgovoreno da istome pripadaju zatezne kamate na sve mjesečne preplaćene iznose na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF od sklapanja ugovora pa do provedene konverzije. Dakle, priznaje mu se samo zatezna kamata, ali ne i preplaćena glavnica ( preplata kamate i tečaja) umanjena za priznatu preplatu u konverziji.
Ovaj sud je i dalje mišljenja kao i ranije da je u konverziji potrošaču priznat samo preplaćeni iznos kao da je korisnik imao kredit u EUR valuti u istom razdoblju što je i utvrđeno vještačenjem provedenim u ovom postupku o čemu će se detaljno obrazlagati kasnije u ovoj odluci. Potrošaču pripada pravo na kompletno obeštećenje dakle da isti bez obzira na izvršenu konverziju kredita u valutu EUR i učinke takve konverzije, ima pravo potraživati iznose koje je banka stekla bez osnove zbog primjene ništetnih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF, a koji su utvrđeni kao razlika plaćenog u odnosu na ono što je trebalo platiti po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom ugovorenom tečaju kune u odnosu na CHF (pravo na glavnicu i zatezne kamate), a sve umanjeno za preplatu priznatu i obračunatu u konverziji.
Posebice se ističe u odnosu na konverziju i prihvat iste od strane potrošača konkretno ovdje tužitelja da u odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava.”
