Ugledni hrvatski novinar Gordan Malić osvrnuo se na društvenim mrežama na migracijska kretanja iz Srbije prema državama Europske unije, ustvrdivši da je Hrvatska postala najčešće odredište građana koji napuštaju Srbiju tijekom vladavine predsjednika Aleksandra Vučića.
Pozivajući se na podatke Eurostata, Malić navodi da je od 2013. do 2024. godine iz Srbije u države Europske unije emigriralo gotovo pola milijuna građana.
Hrvatska je prvo odredište
Prema njegovoj objavi, Hrvatska je u promatranom razdoblju primila više državljana Srbije nego bilo koja druga članica Europske unije.
Malić tvrdi da je u Hrvatsku doselilo više od 54 tisuće građana Srbije, dok slijede Njemačka, Slovenija, Slovačka i Mađarska.
Ističe kako među doseljenima nisu samo radnici, nego i sveučilišni nastavnici, kulturni djelatnici, aktivisti i protivnici aktualne vlasti u Srbiji.
Spominje poznate srbijanske aktiviste
Kao primjer navodi vojnog analitičara Aleksandra Radića, za kojeg tvrdi da je nakon pritisaka srbijanskih vlasti napustio Srbiju i došao u Hrvatsku, kao i aktivisticu Doroteju Antić iz Novog Sada.
Prema njegovu mišljenju, Hrvatska će u narednom razdoblju imati sve veći broj doseljenika iz Srbije koji će biti uključeni u znanstveni, kulturni i društveni život.
Kritizira tvrdnje o “reustašizaciji”
U objavi se osvrnuo i na tvrdnje dijela političkih aktera i medija o, kako navodi, “reustašizaciji” hrvatskog društva.
Malić smatra da povećani broj doseljenika iz Srbije nije u skladu s takvim tvrdnjama te zaključuje da upravo migracijski trendovi pokazuju kako Hrvatsku mnogi građani Srbije vide kao sigurnije mjesto za život.
Gordan Malić:
VUČIĆEV DEMOGRAFSKI RAT PROTIV HRVATSKE
Hrvatska je postala utočište protivnika Vučićevog režima, ali i prvo odredište Srba koji napuštaju Srbiju u potrazi za poslom, slobodom ili sigurnijim i mirnijim životom. Ista stara uskogrudna, malograđanska, konzervativna Hrvatska koju mediji hrvatskih Srba i domaći internacionalisti na ljevici prozivaju zbog ksenofobije, srbofobije, povratka ustaštva…
Prema podacima Eurostata u razdoblju od 2013. do 2024. godine, otkako je Vučić na vlasti, iz Srbije je u EU emigriralo gotovo pola milijuna građana, a njihov broj i udio u ukupnoj populaciji gotovo se udvostručio u samo jedanaest godina. Radi se o pravom egzodusu čiji vrhunac se tek očekuje ukoliko Aleksandar Vučić ostane na čelu države.
Iz njegovih izjava, iz ponašanja njegovih suradnika i pisanja prorežimskih medija, može se zaključiti da je taj politički egzodus dio strategije vlasti koja se pritiscima i raseljavanjem rješava svojih političkih protivnika i nezadovoljnika. U Srbiju se na sličan način u proteklom desetljeću naselilo više od 50 tisuća Rusa koji su imigrirali zbog režima Vladimira Putina. Vučić je, tako, proizveo jednak ili sličan val koji je zapljusnuo Hrvatsku.
Eurostat pokazuje da je u razdoblju od 2012. do 2024. godine najviše Srba otišlo u Hrvatsku, ukupno 54.305, dok je Njemačka druga s 45.633, a zatim slijede Slovenija s 28.363, Slovačka s 22.962 i Mađarska s 19.897 građana. Hrvatska je, dakle, vodeće odredište Srba nezadovoljnih životom u Srbiji.
Među državljanima Srbije u Hrvatskoj su i oni koji imaju hrvatsko državljanstvo, a vjerovatno je i da će mnogi od onih koji to državljanstvo nemaju vremenom isto zatražiti. Na hrvatskim fakultetima, posebice nekim zagrebačkim, raste broj prijava sveučilišnih nastavnika i mlađe inteligencije iz Srbije. Neki su već uključeni u znanstveni, kulturni, društveni pa i politički život RH, angažirani kroz Srpsko narodno Vijeće i njihove medije.
U Hrvatskoj borave istaknuti srbijanski aktivisti iz samog vrha antivučićevskog pokreta. Ovih dana ovdje je prebjegao Aleksandar Radić, beogradski vojni analitičar.
Srbijanska policija pretresla mu je ured i stan, uhodila njega i njegovu malodobnu kćer. Kada je izašao sa saslušanja, izjavio je da nastavlja borbu do pobjede, sutradan je pobjegao iz Srbije.
Prije njega u Hrvatsku je doselila Doroteja Antić aktivistica iz Novog Sada. Htjela ne htjela, hrvatska će društvena scena uskoro imati cijeli homogeni kulturno-politički kružok sastavljen od aktivista iz Srbije i veliki broj doseljenika iz Srbije.
Sve to u razdoblju koje naši manistream mediji zajedno s medijima srpske zajednice u RH, proglašavaju godinama reustašizacije i radikalizacije…
Pamtim ’91. i sjećam se dolaska srpsko-crnogorskih disidenata, Mirka Kovača, Bogdana Bogdanovića, Srđe Popovića, Jevrema Brkovića, u Zagreb. Mnoge sam tada upoznao, s nekima se nastavio družiti.
U isto vrijeme neki su hrvatski “disidenti” napustili Hrvatsku u strahu od “reustašizacije društva”, neki od njih su završili u Beogradu, a u Hrvatskoj se slave i danas. Pisati o mržnji protiv Srba u inozemnim medijima 1991. bilo je jednako moralno kao i upozoravati na germanofobiju 1939.
Slično vrijedi i za one koji tvrde da je današnja Hrvatska proustaška.
Drž’te ustaše, dok Srbi dolaze…
