Glavni urednik Ivica Marijačić oglasio se nakon što je Općinski kazneni sud u Zagrebu nepravomoćno presudio u njegovu korist u postupku protiv novinarke Tamare Opačić i predstavnika Srpskog narodnog vijeća Saše Miloševića.
Sud je, podsjetimo, presudio da su Opačić i Milošević počinili kazneno djelo uvrede, zbog čega im je izrečena uvjetna novčana kazna. Presuda još nije pravomoćna.
Marijačić tvrdi da je nakon donošenja presude pokrenuta kampanja protiv sutkinje Ive Kero, kao i protiv njega i lista koji uređuje. Kao aktere te kampanje naveo je medije, pojedine odvjetnike te Hrvatski P.E.N. centar, koji je ranije izrazio zabrinutost zbog presude i mogućih posljedica za slobodu izražavanja.
U svom istupu Marijačić je ustvrdio da se radi o pritisku na pravosuđe s ciljem da viši sud ukine prvostupanjsku odluku.
Također je ponovio da smatra kako su sporni navodi iz 2018. godine, objavljeni u publikaciji SNV-a, nanijeli štetu njemu i njegovu mediju.
S druge strane, kritičari presude, uključujući P.E.N. centar, upozoravaju da bi ovakve odluke mogle imati negativan učinak na novinarske slobode, osobito kada je riječ o kritičkom izvještavanju o medijima i javnim osobama.
Izjava Ivice Marijačića:
Nakon što je Općinski sud u Zagrebu prihvatio moju tužbu i osudio novinarku srpskih Novosti Tamaru Opačić i urednika Sašu Miloševića zbog kaznenog djela kllevete koje su počini prema meni, počela je nevjerojatna huškačka kampanja protiv zagrebačke sutkinje Ive Kero koja je odlučila u tom predmetu, kampanja protiv Hrvatskoga tjednika i mene kao urednika. Predvode ju novinari u Pupovčevim Novostima, odvjetnica Lina Budak i druge koje zastupaju to gnijezdo, uključio se, kako vidimo, i P.E.N, a to je nevladina udruga propalih i netalentiranih pisaca, zatim neka druga glasila.
Sada se sve čini da Županijski sud prihvati njihove žalbe i ukine tu presudu. Riječ je, naravno, o nezakonitome i kažnjivome ptritisku na pravosuđe nakon prvostupanjske presude.
Godine 2018. u Biltenu Srpskoga nacionalnog vijeća spomenuti dvojac iz Novosti oklevetao je mene kao urednika i Hrvatski tjednik da promičemo najsuroviji oblik mržnje prema Srbima, zatim da potičemo i zagovaramo nasilja i povijesni revizionizam. Tada su u Biltenu optužene i druge javne osobe, sve one koje ukazuju na pročetničko i velikosrpsko djelovanje u Novostima i kritički se osvrću na rad Milorada Pupovca. Neki od njih, novinari Jurič, Ljubić, zatim glazbenik M. P. Thompson, umirovljeni časnik Marko Skejo, također su tužili autore pamfleta u SNV-u, ali su u međuvremenu ili odustali ili izgubili sporove. Moj odvjetnik Mate Knezović i ja bili smo ustrajni i dobili smo ovaj spor. Borili smo se sedam godina, opširno svjedočili i dokazali da su nas Pupovčevi ljudi u Biltenu oklevetali u zemlji i u inozemstvu ( jer Bilten je prredstavljen i na međunarodnoj razimni) te nam pričinili nemjreljivu gospodarsku štetu s obzirom da su mnogi i odustali od čitanja HT-a nakon što smo javno etiketirani kao fašisti.
U pokušaju da argumentiraju objavljene klevete protiv mene, novinarka Opačić i urednik Milošević predstavili su na sudu niz naslovnica Hrvatskoga tjednika kao dokaz. Tako su, uz ostale, za naslovnicu Krvavi Titov zemljovid, na kojoj su označena sva mjesta masovnim partizanskih zločiona nad Hrvatima, dakle notorna istina predstavili kao govor mržnje. Naslovica HT-a s intervjuom s Markom Skejom ih vrijeđa jer Skejini brkovi podsjećaju, kako su rekli, na Hitlerove. Sud je, naravno, odbacio njihove komične “dokaze” i prihvatio moju tužbu, Njih dvoje osuđeno je na 1500 eura odštete, ali ni to ne će platiti ako u određenom roku ne ponove slično ili isto kazneno djelo. Dakle, kazna je nikakva ili simbolična.
Ne znam hoće li Županijski sud podleći ovim snažnim pritiscima da se presuda ukine. Moguće je, poštovani čitatelji, i uopće nisam optimist. Raspored moći u hrvatskome društvu je takav da se u hrvatskome pravosuđu nitko više ne usuđuje osuditi novinare ili javne osobe koje zastupaju veklikosrpska, projugoslavenska ili četnička stajališta. U ovom predmetu se izmijenilo četvero ili petero sudaca u Zagrebu, svi su vidjeli da je stanje spisa u moju korist, ali su se jednostavno plašili osuditi Srbe pa su napuštali predmet i prepuštali ga drugima.
Sudovi u Hrvatskoj, napose u Zagrebu, plaše se osuditi Pupovca, Dežulovića, Danku Derifaj i slične, jer znaju da iza njih stoje nevladine udruge, tzv. HND, političke stranke, MUP… Iza nas hrvatskih novinara ne stoji nitko. Oni i kad izgube proces, ne gube ništa jer im sve troškove podmiruju drugi, u konačnici snosimo im mi. Mi i kad dobijemo spor gubimo jer sami godinama snosimo troškove postupka.
Oni mogu psovati i vrijeđati Vukovar (Jebo vas Vukovar), mogu pljuvati po Oluji i RH, vulgarno podmetati ljudima što god žele, mogu krasti javni novac i ne polagati nikomu račune, mogu provaljivati i tuđe domove, mogu beskrupulozno lagati, ali prolaze nekažnjeno, mogli su u konačnici i aktivno sudjelovati u agresiji na RH, a vi im to ne smijete javno reći.
Pokoreni sudci vježbaju pravni poredak nad hrvatskim novinarima. Samo onaj tko je stjecajem okolnosti upućen na funkcioniranje sustava u Hrvatskoj zna o čemu pričam i o kakvim nakaradnim odnsoima je riječ, zna da je od Hrvatske ostalo samo ime.
Nedavno sam na primjeru dviju presuda pokušao to ilustruirati. Isti, Županijski sud u Zagrebu je godine 2014. oslobodio Boljkovca od optužbe za ratni zločin iako je i sam sudac priznao da postoje dokazi, ali, kako je rekao, dovoljni samo za optužnicu, ne i za presudu. Dvije godine poslije Merčepa je osudio na sedam godina zatvora iako je priznao isti taj sud da Merčep nije zapovjedio ni počinio zločin, kriv je samo što nije spriječio zločine.
Poštovani čitatelji, za desetak dana objavit ću u Hrvatskom tjedniku opširan prilog i o nekim drugim slučajevima iz kojih se vidi kako se hrvatsko pravosuđe, odnosno oni koji mu diktiraju ponašanje, iživljava nad Hrvatskim tjednikom. Nikada se nije tako iživljavalo ni nad jednim medijem, nikada ni jedan potez se ne bi usudili takav donijeti prema Novostima ili Jutarnjem listu, na primjer.
Oduvijek, unatoč svim teškoćama i problemima, izbjegavam o sebi i HT-u pisati kao o žrtvi, ne podnosim lamentiranje, radije trpim i borim se koliko god mogu, ali postoje situacije kada jednostavno ne možete u vlastitoj državi podnijeti činjenicu da se se laž, bezakonje i mržnja prema ovoj zemlji i narodu privilegiraju i nagrađaju, a čestit rad kažnjava”.
