Poznati PR stručnjak Thomas Bauer oglasio se na društvenim mrežama komentirajući način na koji se u javnom prostoru koristi pojam fašizma te povukao povijesne paralele između talijanskog diktatora Benita Mussolinija i bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića.
Bauer tvrdi da se u Hrvatskoj, kako navodi, konstantno, planski i sustavno olako koristi optužba za fašizam, često usmjerena prema Hrvatima, dok se pritom zanemaruju određene povijesne analogije.
Kao primjer navodi sličnosti između Mussolinija i Miloševića, ističući da su obojica u političkim počecima bili povezani sa socijalističkim idejama, a kasnije su, prema njegovu tumačenju, ideologiju spojili s nacionalizmom i ekspanzionističkom politikom.
U objavi podsjeća da je Mussolini u mladosti bio socijalist te da je potjecao iz obitelji snažno povezanih s tim pokretom. Navodi i da je Mussolini bio dio radikalnog antiklerikalnog kruga, što je, smatra Bauer, utjecalo na njegov odnos prema Katoličkoj crkvi.
Govoreći o Miloševiću, Bauer podsjeća da je politički potekao iz Savez komunista Jugoslavije te da je, kako tvrdi, kasnije nacionalizam iskoristio kao politički alat u razdoblju raspada Jugoslavije.
Prema Bauerovu mišljenju, kombinacija socijalističkih ideja i radikalnog nacionalizma često dovodi do snažne mobilizacije masa i političke radikalizacije. U takvim okolnostima, smatra on, društvene napetosti lako mogu prerasti u ozbiljne sukobe.
Cijela objava:
“U Hrvatskoj se konstantno, planski i sustavno lamaće pojmom fašizma za koji se jasno, optužuju Hrvati, a u svoj toj histeriji nitko da primijeti jednu prilično jasnu povijesnu analogiju. Miceki, ak su u 20. stoljeću postojala dva ideološki sličnija lika od Mussolinija i Slobe Miloševića, pliz, recite. Obojica prvo notorni socijalisti, da bi onda tu zlu ideologiju, zbog popularnosti i osobnih političkih ambicija, odlučili zasolit nacijom i programom ekspanzionizma, militarizma i etničke superiornosti.
Više je razloga zakej to glavnostrujaškim ljevičarima “nadasve slučajno” nije palo na pamet. Prvi je naravno, za njih nezgodna istina da je Mussolini od malih nogu bil socijalist. Ne samo on, nego i stari mu (Ja socijalist, i moj ćaća bio!). I to baš ekstremni, tzv. mangiapreti, kaj doslovce znači žderač svećenika. Onda vam je jasan odnos Mussolini family prema katoličkoj crkvi. Ovo naravno ide i Hrvate koji fakat iskreno briju na fašizam. Ne budite bedasti…
Drugi je razlog činjenica da se Slobo izlegel iz jajeta Saveza komunista. Da je dijete tada dominantne beogradske čaršije koja je preko veza u službama, vojsci, muriji i notornim Genexima, polako, ali sigurno ovladala Jugom. Ne samo politikom, nego i ekonomijom, sportom, kulturom i tak dalje.
Nezgodno je priznat da ti je ljubljeni SKJ stvoril knjiški primjer fašista. Slobo je, shvaćajući da je narodu nacija ipak bitnija od lažljive i ekonomski impotentne ideje socijalizma, istu prigrlil i počel srbovat u vreme kad drugdje još uvijek vlada rigidni šuvarovski anacionalni marksizam. Baš kao Mussolini 70-ak godina ranije, evoluiral je ili se srozal (kak vam drago) u fašista.
Jesu li oni tu naciju prigrlili iskreno ili iz oportunizma, nije pitanje za nas nego za njihove osobne psihijatre. Činjenica je da su masama prodali socijalističku spiku začinjenu nacijom, pa onda uličnom silom i masovnom histerijom osvojili institucije. Rat je bil samo pitanje vremena, jer kad se spoje dve takve sumanute kolektivističke ideologije kao socijalizam i ekstremni nacionalizam, oružani sukob postaje datost.
Sličnost je frapantna”.
