Hrvatski branitelj Vladimir Flatscher objavio je svoje viđenje događaja s početka srbijanske agresije na području istočne Slavonije, iznoseći niz ozbiljnih optužbi na račun tadašnjeg načelnika osječke policije Josip Reihl-Kira.
U objavi tvrdi da je još 1990./91. bilo jasno da miran rasplet nije izgledan te opisuje organiziranje i obuku novih hrvatskih policajaca nakon embarga na uvoz oružja. Navodi kako je dio budućih policajaca upućen na obuku u tadašnji obrazovni centar MUP-a u Zagrebu te da su se po povratku suočili s napetostima unutar policijskih struktura.
Flatscher opisuje i događaje iz travnja 1991., uključujući miting u Jagodnjaku na kojem su, prema njegovim navodima, sudjelovali Vojislav Šešelj, Milan Paroški i Stanko Cvijan. Tvrdi da su postojale osnove za njihovo uhićenje, ali da je načelnik Kir navodno naredio da ih se pusti, što je, kako navodi, dovelo do gubitka povjerenja dijela policajaca u tadašnje vodstvo.
U nastavku iznosi i svoju interpretaciju događaja u Borovu Selu te kasnijih zbivanja u Tenji, dovodeći u pitanje odluke i postupke načelnika Kira. Flatscher tvrdi da su određene zapovijedi i potezi bili pogrešni ili štetni te iznosi sumnje u motive tadašnjeg vodstva.
Njegova objava završava izrazito oštrom i osobnom osudom Reihl-Kira, uz tvrdnje da dio odgovornosti za kasnije zločine snosi upravo tadašnji načelnik.
Valja napomenuti da su događaji iz 1991. predmet brojnih povijesnih, sudskih i političkih rasprava, a interpretacije uloga pojedinih aktera znatno se razlikuju. Ubojstvo Josipa Reihl-Kira 1. srpnja 1991. pravomoćno je procesuirano pred hrvatskim sudovima. Rasprave o širem kontekstu i odgovornostima i dalje izazivaju snažne i podijeljene reakcije u javnosti.
Integralna verzija Flatcherovog svjedočanstva:
Objavit ću ukratko događaje oko Kira.
Godine 1990/91 uočili smo kao pripadnici HDZ-a, da neće sve proči mirno.
Pošto smo dobili embargo na uvoz oružja, a kako bi izbjegli vojnu intervenciju tkz.jna,morali smo u skladu sa tadašnjim ustavom, naoružati i osposobiti policiju.
Branimir je tada aktivno vršio poziv svim provjerenim članovima.Popis je vršen u prostorijama HDZ-a iznad HNK u Osijeku.Vršila ga je naša tajnica G.G.M.
U jednom trenutku dolazi do nekih sukoba na relaciji Tuđman-Glavaš, onaj poznati Tuđmanov prst i kompletan popis se prebacuje kod Antuna-Joze Gudelja.Koji je okupio nas oko 50 te organizirao naš prijevoz do vinkovačkog autobusnog kolodvora, gdje su nas autobusi Croatia busa, zajedno sa dečkima iz Vukovarsko- srijemske županije odvezli u tadašnji obrazovni centar MUP-a, danas policijska akademija u Dubravi.Po završetku obuke, vračamo se svi sa zaduženim dugim i kratkim naoružanjem, te službenom odorom u matične PU.
Po povratku u toku noći dočekivaju nas specijalci bivše jugo milicije, kadrovi koji su ostali još u Hrvatskoj policiji i koji sve to skupa nisu mogli provariti. Tada je došlo do malog incidenta, jer su tražili od nas da predamo oružje i idemo kući. Mi to nismo prihvatili, jer smo drugo naređenje dobili u Zagrebu.
Tadašnji načelnik je bio Kir, koji je bio postavljen od hrvatskih političkih tijela.Nije se udostojio niti doči, niti nas uzeti u zaštitu.Točno je znao što će se desiti, da će biti pucnjave. Naš dogovor u autobusu je bio ili mi ili oni. Kada su vidjeli da smo spremni, bez obzira na neiskustvo, zapucati, pozvan je Kirov zamjenik da smiri situaciju. Što je i učinio na sastanku, oko pola 3 u noći u plavoj sali PU.
Poslije toga dio pročetničkih, %orjentiranih milicajaca prelazi na drugu stranu,jugomilicajci odlaze u mirovinu, a mi novi hrvatski policajci, samo sa obukom, bez osnovnog znanja o policijskim poslovima ostajemo raditi.
Ostao je i jedan dio Hrvata iz ondašnje milicije, koji su prihvatili hrvatski grb, a skinuli krvavu petokraku.
Oni su nas učili kroz rad.
Pošto smo od starta imali nepovjerenje prema bivšim milicajcima, ostali smo politički aktivni u stranci, zbog kakve takve zaštite.
Branimir je oko sebe imao nas dvadesetak, koje je slanjem u policiju htio legalizirati po pitanju naoružanja. Pošto je dobar dio bivših jugomilicionera napustio službu, kao popuna, oformio se je pričuvni sastav.
Dio te pričuve, kordinirao je svatko na svome terenu. Obično su tu glavni bili lokalni predsjednici HDZ-a. Tako je i Gudelj bio u Tenju. Pričuva je dobila službene iskaznice, dugo i kratko naoružanje, te sve ovlasti kao i mi aktivni.
Zbog vrlo složene situacije u tim odnosima stari-novi, ja prelazim u SZUP. Rad u civilu mi je bolje odgovarao i imao sam klizno radno vrijeme, uglavnom po potrebi na dotičnom mjestu.Početkom travnja 1991. godine od jednog pravoslavca dobio sam dojavu da se planira nekakav “miting”, obavjestim šefove B.B. i Z.P. i pripremimo se.U pripravnosti je bila specijalna PU OBŽ i nas par i SZUP-a.
21.travnja 1991 godine u Jagodnjak dolaze Vojislav (kršteno Vjekoslav) Šešeljčetnički vojvoda, Milan Paroški poslanik u parlamentu Srbije i Stanko Cvijan. Poslije govora mržnje, prekrajanja granica, pozivanja na oružanu pobunu, te prijetnje smrću hrvatskom narodu (pobiti kao kerove uz tarabu) imali smo zakonske osnove za uhićenje i privođenje. Što smo i učinili. Međutim tada dolazi Kir i naređuje da ih sve pustimo.
Što nama nije bilo pojmljivo, šta se tu dešava. Prilikom puštanja, sam Šešelj je bio iznenađen i rekao je Kiru: ja vas ovako ne bih pustio.
Dolazim uskoro sa svojim Belim orlovima, vidimo se.
Nakon toga odlaze preko mosta na Batini.
Poslije toga naše i sveukupno povjerenje u načelnika Kira je nestalo.
Stizale su dojave o ilegalno prelasku četnika kod Daljske krivine i u Borovo selu,te o mogućim barikadama na putu. Kir je uvidio da nema povjerenje niti nas novih,aktivnih hrvatskih policajaca niti pričuvnih. Tada dolazi do ograničavanja primanja u pričuvu i na sve moguće načine je htio da dobar dio nas pogine,šaljući ljude u nemoguće i neovlaštene misije.
Zbog nekih traktora i prikolica između Dalja i Borova sela šalje dvije ophodnje, a ne jednu kako se navodi u filmu.Tada izdaje zapovjed ničim izazvan, jer je ophodnja trebala biti izviđačka, da se u slučaju barikade zapuca i sve ih se pobije.
Nama nije bila jasna njegova nagla promjena stava.Istu zapovjed je uz dodatnu pričuvu i naoružanje izdao Gudelju na prilazu Osijeku, tko se ne zaustavi, pucaj.
Prva ophodnja je bila Z.M. i D.K.,a druga J. T. i M. M.
Prva ophodnja je po naređenju Kira prešla granicu teritorijalne nadležnosti PU OBŽ. Pokušali su u Borovo selu skinuti zastavu i upali u zasjedu. Druga im stiže u pomoć, ali su zapucali po njima i uspjeli su se okrenuti i izvuči se.
Dolaze do Osijeka i Kir hitno zahtjeva intervenciju iz PU VSŽ. Oni ne znajuči uopće o čemu se radi dižu specijalce.Kir je svjesno poslao ophodnje na teritorij druge PU iako je kao načelnik znao da tamo nemaju ovlasti. Osim toga oglušio se na dojave da četnici po noći čamcima prelaze Dunav i o tome nije obavijestio načelnika PU VSŽ. Ovaj ne znajuči koncentraciju četnka u selu pošalje u zasjedu redarstvenike. Na traženje moga zapovjednika Milenka Turudića da pošalje pomoć sa daljske strane, Kir to odbija uz obrazloženje da se tamo puca u da on ima druge planove.
Poslije smo saznali da je bila i dojava da su dvojica naših iz prve ophodnje, teško ranjeni,istu noć prebačeni u Novi Sad u bolnicu.
Isto tako ta dojava nije prosljeđena načelniku PU VSŽ, jer oni onda ne bih išli u Borovo selo, pošto ove dvojice zarobljenih tamo više nije bilo.
Kada se uzme sve u obzir, od Jagodnjaka, izjave i obečanja Šešelja, dojave o prelasku granice, slanja ophodnji na tuđi teritorij, odbijanje slanja pomoći opkoljenima, stvara se osnovana sumnja o izdaji Kira i njegovom namjernom činu, a u svrhu pogibije Prvih Hrvatskih Redarstvenika.
Što se tiče Tenja, Gudelj i kolege na punktu,su se pridržavali upravo naređenja Kira.Zaustaviti svako vozilo i fizičku osobu, pregledati, a tko ne želi stati, pucaj.
To je i učinjeno.
Moram napomenuti da u takvim ratnim okolnostima,načelnik jedne PU nije imao šta tražiti u privatnom vozilu.Morao je po protokolu biti u službenom vozilu uz pratnju.Točno se zna protokol u takvim slučajevima.
Da je to naručeno od Glave, ne bi Zobundžija sjedio u vozilu, kao njegov prijatelj.
Osim toga imate izjavu na početku filma osoba u vozilima, koji su rekli da je pucano sa svih strana, sa krovova iz kanala. Znači nije Gudelj sam pucao, nego više njih.Njegov jedini krimen je bio što se udaljio sa mjesta, prije službenog očevida.
Kalašnjikov ima 30 metaka, ako je pun, a ulaznih rupa na vozilu je bilo više.Dva puta osuđen za isto kazneno djelo, pomilovan i ponovno suđen, te odležao svih 20 godina do zadnjeg dana.
Nikada nikoga nije optužio niti tražio pomoć,iako je puno toga znao do samoga vrha.
Čvrst karakter i kao slobodan čovjek živi u Tenju.
A mirotvorcu osobno želim jako vruči pakao za sve hrvatske žrtve.
Da smo onda uhitili ili lik..dirali Šešelja, ne bih se možda desilo Borovo selo, niti svi zločini tkz. belih orlova.
Svi ti zločini i žrtve idu na dušu samo jednog čovjeka
Josipa Reihel Kira.
Gorio u paklu.”
Flatscher je potom podijelio i kratki isječak izjava njegovog zapovjednika Milenka Turudića i kolege Roberta Bosaka, koje potvrđuju, kaže, njegovu objavu i saznanja.
VIDEO Culej je ogorčen zbog krivotvorine zvane Mirotvorac: Ovo je prava uloga Reihl-Kira
