Predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Sandra Rapčak Škomrlj oglasila se na društvenim mrežama povodom održavanja Dana srpske kulture u Hrvatskoj, uključujući i manifestacije planirane u Vukovaru. U objavi na Facebooku istaknula je kako smatra da je odabir mjeseca studenoga, u kojem se obilježava sjećanje na žrtve Vukovara i Škabrnje, duboko neprimjeren.
“Studeni je za mnoge postao simbol stradanja, razaranja i patnje hrvatskog naroda. Vukovar i Škabrnja su simboli Domovinskog rata. Ulaskom u studeni mnogima se vrate emocije koje zaključane drže u sebi preostalih 11 mjeseci”, napisala je Rapčak Škomrlj.
Dodala je kako osobe koje nisu osjetile rat teško mogu razumjeti razloge ogorčenja dijela građana, ali pozvala je na empatiju prema obiteljima koje i dalje žive s ratnim traumama.
“Gospodo draga, vas nitko ne tjera na tugu. Ali budite dovoljno empatični da pustite one koji su izgubili svoje najmilije da tuguju. Kako majci kojoj su u ratu ubili dijete reći da ne tuguje? Kako 1740 obitelji koje još traže svoje najmilije reći da zaborave?”
Rapčak Škomrlj smatra da su organizatori kulturnih događanja svjesni osjetljivosti trenutka i da su, kako tvrdi, unaprijed predvidjeli reakcije kako bi sebe stavili u ulogu žrtve.
“Reakcija društva bila je neizbježna, a danas ‘poglavar’ srpske nacionalne manjine od njih radi žrtve. Scenarij je unaprijed smišljen, glumci osrednje kvalitete glume lažne humaniste, dobrotvore, žrtve i kulturnjake”, poručila je.
Zaključila je da u mjesecu obilježavanja sjećanja na žrtve Domovinskog rata nema mjesta za obilježavanje dana srpske kulture:
“O srpskoj kulturi u studenom svjedoče Vukovar i Škabrnja, Ovčara, Velepromet, Borovo Commerce, Petrovačka Dola i mnoga druga mjesta na kojima su prije 34 godine Srbi prezentirali svoju ‘kulturu’. Stoga u Hrvatskoj njihovim danima nema mjesta. Obilježit ćemo ih mi, hrvatski narod. Onaj koji ne zaboravlja.”
Cijela objava:
Dani srpske kulture u Hrvatskoj. U studenom. Osobama koje nisu upoznate s ne tako davnom prošlošću, koju zapravo mnogi u sebi žive i osjećaju još i danas, zapravo to ne smeta i zasigurno im nije posve jasno zašto se drugi dio građana buni. Hrvatska je oduvijek bila zemlja u kojoj su živjele osobe različitih nacionalnosti, koje njeguju kulturu zemlje svojih predaka. Uostalom, i Hrvati iseljeni diljem svijeta njeguju našu kulturu. I to nije ništa sporno.
Međutim, sporan je trenutak u kojem se neki događaj odvija. A onda i onaj tko stoji iza svega, a tko je scenarij koji se upravo odvija zapravo unaprijed predvidio da bi sebe stavio u ulogu žrtve.
Pa počnimo nekim redom.
Studeni je za mnoge postao simbol stradanja, razaranja i patnje hrvatskog naroda. Vukovar i Škabrnja, kao dva diva i heroja, su simboli Domovinskog rata. Ulaskom u studeni, mnogima se vrate emocije koje zaključane drže u sebi preostalih 11 mjeseci.
Dušebrižnici koji rata nisu osjetili ali tvrde da “poštuju” žrtvu, u isto vrijeme postavljaju pitanje – treba li uistinu cijeli studeni biti mjesec kolektivne tuge?
Gospodo draga, vas nitko ne tjera na tugu. Ali budite dovoljno empatični da pustite one koji su izgubili svoje najmilije da tuguju.
Svi mi nastavili smo život. Ali tuga i nedostajanje je nešto što ništa izbrisati ne može. Jer kako majci kojoj su u ratu ubili dijete reći da ne tuguje? Kako 1740 obitelji koje još traže svoje najmilije reći da zaborave? Kako silovanoj ženi kojoj su ubili muža reći da oprosti?
Strahote kojima su svjedočili mnogi, koje su osjetili na vlastitoj koži, nemoguće je zaboraviti. I upravo stoga, ne dirajte ranu koja je za mnoge još svježa.
Upravo zbog toga, zbog svega što se dogodilo prije 30 i više godina – dani srpske kulture u Hrvatskoj u 2025. godini se nisu trebali dogoditi.
Reakcija društva je bila neizbježna, a danas “poglavar” srpske nacionalne manjine od njih radi žrtve. Isto kao što je prije nekoliko godina tadašnja saborska zastupnica Anja Šimpraga od sebe radila žrtvu.
Dakle, “protokol” je isti. Njima je na kraju dana bitno dobiti medijski prostor. Scenarij unaprijed smišljen, glumci osrednje kvalitete glume lažne humaniste, dobrotvore, žrtve i kulturnjake.
A o srpskoj kulturi bi možda pravi izbor izložbi i nastupa bili hrvatski branitelji i obitelji poginulih, ubijenih i nestalih branitelja i hrvatskih civilnih stradalnika.
O srpskoj kulturi u studenom će nam posvjedočiti Vukovar i Škabrnja, Ovčara, Velepromet, Borovo Commerce, Petrovačka Dola i mnoga druga mjesta na kojima su prije 34 godine u studenom Srbi prezentirali svoju “kulturu”.
Stoga u Hrvatskoj njihovim danima nema mjesta.
Obilježit ćemo ih mi, hrvatski narod. Onaj koji ne zaboravlja.
A za sve koji ne znaju što je bilo, neka istraže. Internet je prepun srpskih djela iz 90-ih za koja nema isprike, nema prave kazne… pa evo neka od njihovih kulturnih djela iz studenoga.
Poznata novinarka pita vladajuće: Kakva srpska kultura dok pokapamo mrtve?
